Najozbiljnija prijetnja

Upravni odbor (UO) BHRT-a donio je odluku o prekidu emitiranja programa od 30. juna 2016. zbog dugovanja koja prema toj kući imaju entitetski emiteri i neriješenog pitanja finansiranja BHRT-a. Generalni direktor BHRT-a Belmin Karamehmedović u razgovoru za Deutsche Welle govori o aktualnoj situaciji u Javnom radiotelevizijskom servisu Bosne i Hercegovine.

DW: Je li ova odluka o privremenom prekidu emitiranja programa zapravo prijetnja najgorim mogućim scenarijem kako bi se izvršio pritisak da se pronađe rješenje za BHRT?

Karamehmedović: Ja ovu odluku UO-a doživljavam kao najozbiljniju prijetnju ili upozorenje šta će se dogoditi ukoliko se vrlo brzo ne nađe rješenje o održavanju JRTV servisa BiH. Mi već dugo upozoravamo na finansijske probleme s kojima se suočavamo iz mjeseca u mjesec, prije svega jer je naplata RTV takse pala na kritičku tačku koja ne omogućava čak ni minimum funkcioniranja RTV BiH. Drugi veliki problem su međusobni odnosi tri javna emitera u okviru sistema javnog emitiranja u BiH prema kojima u poslovnim knjigama stoji da RTV Republike Srpske i RTV Federacije duguju BHRT-u iznos od više od 25 miliona konvertibilnih maraka i to po dva osnova: jedan je neprebacivanje sredstava naplaćenih putem inkaso-službi u dva entiteta za RTV taksu, što je zakonska obaveza, i druga je neplaćanje usluga produkcije emitovanja programa koje BHRT daje RTV-u Federacije.

Rukovodstva entitetskih televizija su odbacila odgovornost i praktično za stanje u BHRT-u prozvala menadžment te kuće. Smatrate li se odgovornim za trenutno stanje?

Rekao bih da je vrlo indikativno da se radi o sinhronom odgovoru dva entitetska emitera. Jačina tog odgovora, ako mogu tako reći, izgleda pokazuje da je UO BHRT-a dirnuo u osjetljivo mjesto, da ne kažem u osinje gnijezdo. Ja sam u centralnoj informativnoj emisiji BHRT-a pozvao nadležne inspekcijske organe i revizije kako na državnim tako i na entitetskim nivoima da uđu u sva tri javna emitera i da u našim poslovnim knjigama utvrde pravo stanje stvari kako ne bismo vodili polemiku putem medija i objavljivali neprovjerene informacije. Dakle, sve ono na šta se poziva BHRT stoji u našim poslovnim knjigama. Taj dug je utvrdila i eksterna revizija čiji je izvještaj bio tema u državnom Parlamentu i čiji je izvještaj dostupan na našoj web stranici, i bilo bi dobro da nešto slično urade i entitetski emiteri, dakle da transparentno odgovarajući organi ove države utvrde kakvo je stanje i da onda tačno znamo o čemu se ovdje radi. Ta izjavljivanja po medijima ne vode rješavanju stvari jer jedini pravi način je da crno na bijelo utvrdimo ko je kome dužan, za koje usluge i na koji način i da na taj način pokušamo izaći iz ove situacije.

Odraz kompliciranosti same države

Ima li uopće volje da se riješi problem BHRT-a koji nije od jučer?

BiH je vrlo mala, ali vrlo komplicirana država i onda se svi ti odnosi, prije svega kada je politika u pitanju, žestoko prelamaju prije svega na državne institucije. Javni servis BiH koji pokriva čitavu teritoriju je ustvari osnovan od strane Parlamenta BiH i nije teško pretpostaviti da se različiti interesi sudionika političkog života u tom parlamentu, različitih stranačkih interesa, negativno odražavaju na BiH. Tu imate najmanje tri različita pogleda na sudbinu i status Javnog servisa BiH. Dominantno bošnjačke stranke smatraju da on treba postojati i da ima jaku, ozbiljnu ulogu, kao što je svaki servis u Europi ima, i mora se priznati da one zakonskim rješenjima pokušavaju osigurati jednu takvu poziciju. S druge strane imamo predstavnike Hrvata koji također smatraju da je javni servis na nivou države, kao jedna od odrednica svake europske države, potreban, ali oni opet insistiraju na izmjenama zakona u smislu formiranja kanala na dominantnim jezicima tri konstitutivna naroda. I imamo treću situaciju gdje su stranke koje dolaze iz Republike Srpske većinom i prije svega zainteresirane za entitetski javni servis, odnosno RTRS i nisu previše zainteresirane za sudbinu BHRT-a kao takvog. I kada sve to stavite na jedno mjesto i malo bolje pogledate onda dođete do zaključka da nije ni čudo da se BHRT nalazi u ovakvoj situaciji .

U februaru je predstavljen prednacrt Zakona o javnom radiotelevizijskom sistemu prema kojem bi jedinstveni kanal Javnog servisa bio podijeljen na tri jezika i služio za potrebe sva tri konstitutivna naroda. A ideja o trećem kanalu postoji već dugo. Koliko je sadašnja situacija direktno povezana s tim?

Ja mislim da to nije toliko u direktnoj vezi sa sadašnjom situacijom. Dakle, ta se priča već godinama provlači kroz Parlament BiH i očigledno da nije bilo političke volje da se ozbiljno razmotre ti zahtjevi, prije svega kod HDZ-a. S druge strane, nekako sa moje tačke gledišta, pitanje je da li treba pacijenta pustiti da potpuno umre, pa da onda pokušavamo oživljavati kompletan javni servis ili ipak treba obezbijediti da on funkcionira, a onda nakon toga tražiti rješenje njegove organizacije. Meni se nekako logičnijom čini ova druga opcija. Jer bojim se da ako dođe do sloma BHRT-a da će vrlo teško biti pokrenuti javni servis u bilo kojem obliku.

Rukovodstvo BHRT-a nije odgovorno

U Sindikatu BHRT-a navode dva razloga za sadašnje stanje. Jedan je politika, što ste i Vi sami naveli, ali kritiziraju i upravu kuće, dakle Upravni odbor i menadžment. Kako gledate na te kritike?

Ja sam tu sada već punih godinu dana na poziciji generalnog direktora. Ovaj Upravni odbor je nešto duže. Ono što mogu reći jest da smo činili zaista sve napore, u svakom pogledu, dakle i u javnom diskursu i u svakodnevnom radu, da probamo očuvati stabilnost BHRT-a. Ja osobno sam tu više od 20 godina. Dakle, čak sam i ratni period proveo u ovoj medijskoj kući i naravno da se ne slažem sa takvim mišljenjima, treba reći, jednog od dva sindikata koliko ih imamo u kući. Argumenti, između ostalog, za to su da su do ovog momenta bili redovni topli obrok i karte za prevoz. Vodili smo računa da, koliko god je to bilo moguće, u ovoj velikoj besparici program ne osjeti probleme tako da ne vidim koji bi to bili ozbiljni argumenti Sindikata. U onome što sam vidio iz medija, ja ih nisam uspio pronaći.

Rekli ste da ste na poziciji generalnog direktora godinu dana, javnosti ste poznati kao dugogodišnji radnik BHRT-a. Koji su to onda konkretni problemi koji Vas ograničavaju da radite svoj posao? Je li to „samo“ pitanje nedostatka političke volje u parlamentu i odnosa sa entitetskim emiterima?

Mislim da su to dva velika problema. Treći je zakonski okvir, zakon o RTV sistemu koji je usvojen 2005. godine i nikada do kraja nije implementiran. To je također jedna od specifičnosti države BiH. Dakle, nikada nije formirana korporacija kao četvrti pravni subjekt koja bi omogućila ravnopravni tretman sva tri operatera. Zbog te činjenice BHRT ima nešto veći broj radnika jer zbog neformiranja korporacije daje usluge produkcije emitiranja programa RTV-u Federacije koji opet ne plaća te usluge koje koristi. S druge strane BHRT je u tom zakonu hendikepiran jer, osim što je predviđeno da se taksa naplaćuje putem računa za fiksne telefonske priključke, za naplatu takse u entitetima su zaduženi RTV Federacije i RTV RS, i sredstva koja oni prikupe putem inkaso-službi bi automatski zakonski trebala biti prebačena u 50-postotnom iznosu na račun BHRT-a, što nažalost nije slučaj. RTRS nikada nije jednu konvertibilnu marku prebacio.

Kako je to moguće?

To ja sebe svaki dan pitam kako je moguće da neko krši zakon i da za to ne odgovara. Menadžment je uradio sve što je mogao u okviru svojih mogućnosti kada je u pitanju sudska vlast. Mi smo dalje redovno slali tužbe sudovima. To je opet drugi problem. Oni su dosta spori u BiH. Od prve tužbe za neplaćanje usluga protiv RTV Federacije prošlo je osam godina. Taj proces, mogu slobodno reći, još uvijek je na samom početku. Da li tu postoje neki drugi uticaji koji njega usporavaju, za to nemam argumente da kažem da se radi o tome, ali mislim da mnogi mogu izvući neke zaključke iz toga. Dakle kompletan okvir u kojem mi djelujemo apsolutno ne ide na ruku RTV BiH, gotovo sa kojeg god aspekta to pogledate, i onda je teško u takvim uslovima napraviti sjajan rezultat.

30. juna ističe dosadašnji način naplate RTV takse, promjena zakona u roku od mjeseca dana je malo moguća. Gdje Vi vidite rješenje?

Pa, u tim promjenama zakona je predviđeno da prije nego što dođe do osnivanja fondova, odnosno uvođenja tzv. preza na medije u BiH, mogućnost da se u tom prelaznom periodu na prikupljanje takse obavežu i kabel operateri, a ne samo tri dominantna telekom operatera u BiH. Mislim da, ukoliko bi to prošlo nadležne domove državnog parlamenta, da tu postoji neka mogućnost da se barem privremeno ustabilizuje finansiranje, odnosno omogući nam da dobijemo neku infuziju, odnosno kisik da preživimo do nekog trajnijeg rješenja. S druge strane, ne mislim da će baš doći do prekida programa. Naravno, volio bih da budem u pravu jer vjerujem da među 863 uposlena radnika u BHRT-u ima dovoljno onih koji imaju svijest o tome u kakvoj se situaciji nalazimo i koji su, ako baš dođe do nekog najcrnjeg scenarija, ipak spremni da daju svoj doprinos da se BHRT ovako ili onako ipak sačuva u životu.