Narodne stranke bez naroda

Angela Merkel je na vrhuncu izbjegličke krize izjavila da će sa opadanjem broja izbjeglica opadati i naklonost građana stranci AfD. Prevarila se. Na izborima za Bundestag, AfD je dobila 12,6 odsto i tako postala najjača opoziciona stranka. I to još ni izdaleka nije bilo sve.

Danas u anketama ima oko 15 odsto i djelimično je ispred SPD, a na istoku Njemačke je najjača stranka. Tamo u budućnosti više ni „velike koalicije" neće biti dovoljne da bi je suzbile. Paul Zjemjak, predsjednik podmlatka demohrišćana, kaže: „To vodi u politiku sa sve kratkoročnijim ciljevima, kao i u češće sukobe unutar koalicija".

U Bundestagu leti perje kao nikad. Predsjednik AfD Aleksandr Gauland optužuje vladajuću SPD da hoće da ućutka kritičare vladine izbjegličke politike „glajhšaltovanjem". A poslanik SPD Martin Šulc je na to rekao da Gauland spada na „đubrište istorije".

Mnogi traže da se AfD stavi pod prismotru Službe za zaštitu ustavnog poretka tvrdeći da ta stanka ugrožava demokratiju. No, takvi pozivi nisu spriječili uspon AfD – i stalan postepeni pad vladajućih CDU/CSU i SPD.

No, od pomjeranja odnosa snaga na političkoj sceni profitirali su i Zeleni – oni u svim anketama sada dobijaju između 14 i 16 odsto, a u Bavarskoj su – uoči tamošnjih izbora za pokrajinski parlament – druga po snazi stranka, daleko ispred SPD.

Društvo je previše šaroliko za narodne stranke

Jesu li velike narodne stranke odslužile svoje? Da li se stranački spektar stalno povećava? Šta je razlog za uspon dvije stranke koje međusobno ne mogu biti različitije?

Politolozi su složni u ocjeni da, u sve šarolikijem društvu, stranke koje žele da pokriju veliki politički spektar više ne mogu da privuku ljude iz toliko različitih sredina. „Narodne stranke imaju teškoće u reprezentovanju žive društvene dinamike", kaže istraživač stranaka Karsten Grabov.

Za ministra unutrašnjih poslova i političara CSU Horsta Zehofera, stvar je jednostavna: pitanje migracije je „majka svih političkih problema" u zemlji. On, kao i mnogi drugi konzervativci, smatra da je Angela Merkel sa svojom liberalnom izbegličkom politikom prestrašila birače. „Desno od nas ne smije biti nikakva demokratski legitimisana stranka", opomena je bivšeg bavarskog premijera Franc-Jozefa Štrausa koja za kancelarku i dalje važi.

Kraj svijeta ili nešto sasvim normalno?

Političke promjene u Njemačkoj su tolike da se sve češće izvlače paralele sa Vajmarskom republikom. Tako je za politologa Herfrida Munklera interni spor u redovima CDU/CSU oko izbjegličke politike „lakomisleno poigravanje političkom stabilnošću" i „koketiranje sa propašću". On kaže da pogled u evropsko inostranstvo pokazuje da je koncept narodne stranke „model koji je odslužio svoje": „Vremena narodnih stranaka ćemo se još prisećati s tugom".

Karsten Grabov podsjeća da su u nekim evropskim susjednim zemljama stranački sistemi već dugo mnogo fragmentarniji nego njemački sistem, „a i pored toga su u pitanju stabilne demokratije. Moramo se nanovo orjentisati i sve će postati komplikovanije, ali ne i manje demokratski". Narodne stranke bi, kaže, trebalo da prestanu da jadikuju zbog neumitnog razvoja događaja, već da „priznaju da se to dešava i da rade na oblikovanju nove stvarnosti".

A politikolog Volfgang Merkel kao savjetnik SPD smatra da je to za stranku i prednost ako se ona više ne obraća širokim slojevima stanovništva. On smatra da bi SPD trebalo da odustane od pretenzija da bude narodna stranka i da se koncentriše na manju klijentelu.

Ponovni uspon Zelenih

AfD za svoju uspjeh ima da zahvali prije svega migraciji i globalizaciji zbog kojih mnoge ljude hvata strah. A Zeleni se sve više pretvaraju u liberalni i otvoreni antipod tome. Oni su smakli sa sebe tijesan korzet ekološke stranke i nude kompletan program za sve oblasti politike. „Programski gledano, oni su zapravo narodna stranka", smatra Karsten Grabov.

Iza ove transformacije Zelenih su kadrovske promjene. Novi predsjednik stranke Robert Habek nije samo pragmatičniji od svojih prethodnika, već je i prava zvijezda: atraktivan, drugarski tip, sa kojim bi čovjek rado otišao na pivo. No, Habek zna i za svijet van politike: ima četvoro djece i piše romane. Grabov Habekovu tajnu ovako objašnjava: „Nije ideološki zatucan" kao neki raniji šefovi stranke. „Kada imate dobar program, to je već pola uspjeha. A potreban Vam je i neko ko taj program može da lijepo proda, bez zagriženosti, a to Habek dobro radi."

Sa Habekom su Zeleni dobili ono što narodne stranke nemaju. Generalni sekretar SPD Lars Klingbajl „bi to možda mogao", kaže Grabov, ali imidž SPD „se jednostavno ne prodaje. Šta god radili – ne isplati se". A kada je riječ o demohrišćanima, po riječima ovog stručnjaka, „oni ni ne znaju za šta su, osim za međusobne svađe".

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android