Više straha - više vojnih akcija

DW: U cilju zastrašivanja Rusije, NATO je pojačao svoje vojno prisustvo u Istočnoj Evropi. Vi ste u svojoj studiji ispitali baš takav scenario i uzeli kao osnov članak u magazinu Špigel iz 2014. godine, kada je počinjala kriza u Ukrajini. Kako ste to učinili?

Fabijan Gebauer: Zanimalo nas je na koji način bi prijeteći scenariji mogli da se pretvore u novo istočno-zapadno razmišljanje. Da bismo to ispitali, primijenili smo takozvani istraživački model 2x2. Jedna grupa je dobila članak sa originalnim dijelovima teksta, druga - članak u kome nije bilo militantnih elemenata ili prijetećeg slikanja situacije. U jednom članku su postojale određene riječi i brojevi koji su se odnosili na trupe, kao i simboli za tenkove na obje strane, u drugom - svega toga nije bilo. Tada su se dvije grupe dodatno suočile sa egzistencijalnom prijetnjom ili su dobile uslov koji ne predstavlja prijetnju. Znači, postojale su četiri grupe. Na kraju su one morale da odgovore na pitanja među kojima je i ovo: treba li na istočno krilo NATO poslati njemačke jedinice? Željeli smo da ispitamo i teoriju o menadžmentu terora (TMT).

Šta kaže ta teorija?

Ljudi se boje prolaznosti. Da bi se nekako suprotstavili tom strahu, pokušavaju da odbrane određene vrijednosti i simboliku i da ih ostave za sobom. Često se radi o kulturnim vrijednostima. Na primjer, u našoj studiji je to bio vrijednosni sistem NATO-država kao kulturne zajednice.

Šta je glavni zaključak Vaše studije?

Otkrili smo da osobe koje su čitale dijelove originalnog članka iz Špigela pokazuju povećanu spremnost da pošalju njemačke jedinice na istočnu granicu NATO. Takvih ima oko 70 osto. Među onima koji su čitali nemilitaristički članak, takvih je bilo samo 30 odsto. To je značajan efekat. Otkrili smo i da prijetnje koje su opisane u dijelovima članka u Špigelu proizvode isti efekat kao kada ljudi osjećaju da im je ugrožena egzistencija, kada su svjesni svoje smrtnosti.

Drugim riječima, kada se ljudi suoče sa prijetnjom po život, raste i njihova spremnost da prihvate vojne akcije?

Da, potencijal je uvijek tu. Jer, vojska je pod posebnim okolnostima put da se odbrane sopstvene vrijednosti i da se smanji sopstveni strah.

Kada jer riječ o temi Vaše studije - smatrate li da takvog scenarija nema (ruska opasnost za istočnu Evropu) i da njega mediji vještački stvaraju?

Ne, ja ne mogu da procijenim u kojoj mjeri je taj scenario potpuno realan ili ne. Kao psiholog mogu samo da kažem da u njemačkom društvu nismo imali veliku spremnost da postanemo vojno aktivni. Ali, kada ojača slikanje konfrontacije Zapada i Istoka i Rusije protiv NATO, ljudi su spremni da ponovo razmišljaju militantno. U psihologiji bismo rekli da vlada prijetnja koja izaziva strah i da taj strah treba savladati - pa se protiv njega djeluje vojnim sredstvima.

Šta biste preporučili medijima?

Mora se reći da je Špigel zaista imao alternative u svom tekstu. Znam iz ranijih istraživanja da je uvijek važno da ljudi dobiju alternative, koje nisu jednodimenzionalno slikanje prijetećeg scenarija. Važno je i da ljudi razviju razumijevanje druge strane (empatija) da ne postoji samo "dobro" protiv "zla" već - diferencirano gledanje na stvari.

Glavni zaključak studije podsjeća na situaciju u Rusiji. U tamošnjim medijima se Ukrajina i Zapad predstavljaju kao prijetnja. Na toj pozadini izgleda da se i povećala spremnost ruskog društva za vojno angažovanje. Vaša studija pokazuje da mediji mogu da pojačaju takvo raspoloženje. Da li je to tačno?

Da, to je pokazatelj. Ako je u Rusiji tako, onda je naša studija pandan na našoj strani. Ako treba deskalirati situaciju, potrebno je stvoriti razumijevanje. Možda stalne međusobne prijetnje i nisu generalna namjera ljudi na obje strane. Ali kada ljudi vide uvijek samo konfrontative, prijeteće scenarije, jednodimenzionalne, bez alternativa, ona postoji veći potencijal da se razviju militantni obrasci razmišljanja između Istoka i Zapada.

Fabijan Gebauer je naučnik Katedre za opštu psihologiju Univerziteta u Bambergu. Njegove glavne teme su između ostalog politički stavovi i egzistencijalne prijetnje.