„Naše vrijeme tek dolazi“

U njenoj biografiji stoji da je austrijska književnica, rođena 11. oktobra 1976. u Beču. Ime, naravno, otkriva da je Sandra Gugić tzv. gastarbajtersko dijete. Roditelji su iz Srbije došli u Austriju 1971. godine. Sandra se dobro sjeća svog odrastanja kao djeteta stranaca.

„Imala sam jedan život u vrtiću i u školi, drugi kod kuće. Djeca su katkad bila nemilosrdna, puna neprijateljstva, no to me od početka učilo da budem jača i drugačija, ambicioznija i bolja", priča Sandra.

Značaj jezika zemlje u kojoj je rođena i odrasla već odavno joj je bio jasan i on joj je na neki način postao maternjim. Srpski razumije, ali ga ne govori dovoljno da bi na njemu davala intervjue, dodaje simpatična Bečlijka, koja već godinama živi u Njemačkoj. Nakon gimnazije, modne škole i rada u različitim teatarskim projektima u Beču, između ostalog i za čuveni Burgtheater, te školovanja za grafičku dizajnerku, Sandra Gugić studira na Njemačkom literarnom institutu u Leipzigu.

Brojne nagrade i priznanja

Tek nakon studiranja se Sandra Gugić „usudila" da počne i da piše, prvo za različite antologije i literarne magazine. 2010. piše teatarski komad za pozorišni festival Go West pod nazivom „Tamo, sad i poslije", te scenario za kratki film „Ribe". Svojim prvim literarnim radovima skreće pažnju kritičara i dobija različite nagrade, između ostalih onu Akademije u Grazu te "open mike" u Berlinu, koja, pored austrijske nagrade Ingeborg Bachmann, važi za najznačajnije priznanje za mlade pisce njemačkog govornog područja.

U januaru 2015. slijedi prva knjiga „Astronauti“, u izdanju izdavačke kuće C.H. Beck, roman koji socijalnokritički tematizira probleme velikih gradova, za koji dobija literarnu nagradu Reinhard-Priessnitz u vrijednosti od 4.000 eura, koju dodjeljuje austrijsko ministarstvo za nastavu, kulturu i umjetnost.

„Sva ta  priznanja su me naravno jako obradovala i ohrabrila da i dalje pišem“, priča Sandra.

Berlin: prebivalište, domovina i inspiracija

U njemačkom glavnom gradu Sandra Gugić sa porodicom živi zadnjih osam godina.

„To se pokazalo praktičnim, ovo je divan multikuturalni grad. Tu sam dobila i neke stipendije. To pitanje mjesta življenja smatram pragmatičnim, mada ga od nekog momenta počnem posmatrati kao neku vrstu domovine. Domovina je za mene emocionalna kategorija, osjećam je tamo gdje su ljudi koje volim."

Njen zadnji roman „Gnjev i tišina“ (u originalu "Zorn und Stille“) koji se nedavno pojavio u izdanju izdavačke kuće Hoffmann und Campe, priča je koja se odvija u Beču, Berlinu i Budimpešti.

Sandra Gugić u tzv. ja-formi prati život glavne sudionice romana, fotografkinje koju naziva Billy Bana. Billy Bana je u romanu umjetnički pseudonim Biljane Banadinović, koja je, jednako kao Sandra Gugić, gastarbajtersko dijete srpskog porijekla koje odrasta u Beču. U potrazi za slobodom i identitetom, bježi od porodice i dolazi u Berlin, gdje živi sa jedinom konstantom u svom životu, umjetnicom Irom Goldfarb.

Koliko je Sandre u Biljani Banadinović, alias Billy Banom? „Knjiga nije autobiografska, mada sam naravno kroz Billy obrađivala svoja sjećanja iz djetinjstva, svoje traženje identiteta, svoje političke stavove", odgovara Sandra.

Teža prezentacija romana zbog korone

Roman „Gnjev i tišina" je vrlo upečatljiva priča o traženju identiteta mladih ljudi, odraslih u provalijama različitih kultura, sa teretom vaspitanja roditelja koji su došli sa bremenom svojih vaspitanja iz bivših domovina. Za razliku od njih, koji se ipak rado vraćaju u te svoje pređašnje živote, njihova djeca bježe i od tih sjećanja i od roditelja. Tako postupaju i Billy Bana i njen brat Jonas Neven. Billy Bana se vraća u Srbiju tek zbog sahrane svog oca, s kojima godinama nije imala nikakvog kontakta. Raspad Jugoslavije je kao neki sinonim i raspada male familije u velikom gradu Beču, ispričan autentično i bez velikog patosa.

Ugledne novine Neue Zuercher Zeitung donose veoma pozitivnu kritiku, knjiga je predstavljena i u nekim ovdašnjim radio-programima. U Berlinu je organizovano i par literarnih večeri, koje su, uprkos, mjerama zaštite od koronavirusa, bile dobro posjećene.

“Jako mi je žao što roman ne mogu više prezentirati publici, no nadam se da će ipak naći put do čitatelja“, kaže njegova autorica. Žao joj je što se ovogodišnji Frankfurtski sajam knjige uglavnom odvijao digitalno. No, radovala se da je digitalno  učestvovala u emisiji „Plava sofa" njemačkog ZDF-a , posvećene upravo ovom najvećem svjetskom sajmu knjiga.

Suprotstavljanje svakoj nacionalističkoj ideologiji

Sandra Gugić ističe da otkako zna za sebe, politički razmišlja. Prvo suočavanje sa nacionalizmom i desnim ekstremizmom je, ističe, bilo u vrijeme stupanja na scenu austrijskog političara Joerga Heidera. Rast nacionalizma i njime izazvani ratovi na području bivše Jugoslavije su je takođe pokretali da se aktivno suprotstavlja svakoj nacionalističkoj ideologiji. 

Veoma kritično je ocijenila dodjelu prošlogodišnje Nobelove nagrade za književnost austrijskom piscu Peteru Handkeu. Ovogodišnja, koja je otišla u ruke Amerikanke Louise Glueck će je možda ponukati da nanovo i sama piše liriku. Pjesme pod nazivom „Weil du die Welt bist" (Jer si ti svijet") je objavila 2011. godine u ediciji Keiper.

Svoje veze sa domovinom svojih roditelja njeguje i kroz kontakte sa nekim piscima iz bivše Jugoslavije. Nedavno je u Berlinu imala literarno veče sa slovenačkom i hrvatskom kolegicom Anjom Golob i Ivanom Sajko. Sašu Stanišića ne poznaje lično, kaže, ali ga jako cijeni. No, naročito voli literaturu Marka Dinića iz Beča, koji je jednako kao ona, srpskog porijekla, te hrvatsko-švajcarsku autoricu Ivnu Žic. Prati i pisanje drugih mladih književnika sa područja bivše Jugoslavije, koji pišu na njemačkom jeziku.

„U mojim knjigama nema mnogo optimizma, no mogu optimistično ustvrditi da naše vrijeme tek dolazi", zaključuje ona.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android