Zamrzavanje „krimskog pitanja“ nedopustivo

Refat Čubarov je predsjedavajući Medžlisa - spredstavničkog tijela krimskih Tatara i poslanik u ukrajinskom parlamentu. Kao snažnom kritičaru aneksije Krima, Rusija mu je izrekla zabranu putovanja na poluostrvo gdje je njegov, ali i dom njegove porodice.  Ruske vlasti su zabranile rad Medžlisa. Brojni aktivisti su zatvoreni. U intervjuu za DW je Čubarov pojasnio kakve se emocije i očekivanja kod krimskih Tatara bude kada su u pitanju stavovi njemačkih političara o aneksiji Krima i budućnosti ovog poluostrva. Zato je reagovao i na intervju koji je za Deutsche Welle dao FDP-ov nosilac liste na izborima za Bundestag, Christian Lindner.

DW: Gospodine Čubarov, izjave lidera FDP-a Christiana Lindnera u vezi sa krimskom krizom su izazvale brojne reakcije u Ukrajini. Koji je Vaš stav o Lindnerovom prijedlogu, da se konflikt na poluostrvu „zamrzne"?

Refat Čubarov: Lindnerove izjave prije svega vidim iz perspektive krimskog Tatara, autohtonog stanovnika Krima. Sa stanovišta sistematske represije krimskih Tatara i svakog ko se na Krimu pridružuje ukrajinskoj strani, prijedloge gospodine Lindnera da se rješenje krimske krize odloži, vidim kao poziv Rusiji da nastavi sa represijom i to sa novim žarom. Ono što je gospodin Lindner izjavio je na neki način „oprost grijeha" za zločine koje Rusija čini na Krimu. 

DW: Na kakve zločine tačno mislite?

Refat Čubarov: Sa vršenjme zločina se počelo prvih dana vojne operacije na Krimu. Trećeg marta je u Simferopolu nestao krimski Tatar i aktivista Rešat Ametov. Petnaestog marta je njegovo tijelo pronađeno u jednom jarku, a očigledno je da je prije smrti bio mučen. Bio je tek prva žrtva. Nakon okupacije su uslijedila ostala ubistva. Osmerica krimskih Tatara su naprosto nestala bez traga. Ni danas ne znamo šta se s njima desilo. Tako je u proljeće prošle godine nestao zamjenik predsjedavajućeg svjetskog kongresa krimskih Tatara, Ervin Ibrahimov. Imao je oko trideset godina kada je nestao bez traga. Do danas je misterija šta se desilo mladom čovjeku. Nakon aneksije je uslijedio niz hapšenja krimskih Tatara. Mnogim je pripisan „ekstremizam". Moj zamjenik u Medžlisu, Ahtem Čijgos, već je dvije i po godine iza rešetaka. Presuda se očekuje 11. septembra. Tužitelj kojeg je Rusija ilegalno postavila traži kaznu zatvora u trajanju od osam godina. Moj drugi zamjenik, Ilmi Umerov, ovih je dana pred sudom samo zato što se usudio javno reći ono što je očigledno - da je aneksija Krima po međunarodnom pravu bila ilegalna. Prijete mu kaznom zatvora u trajanju od najmanje pet godina. Jedan krimski Tatar je tek prije  nekoliko dana osuđen na petnaest godina zatvorske kazne.

DW: Smatrate li da postoji sistem iza ovih kriminalnih progona?

Refat Čubarov: Ruske vlasti žele sa Krima prognati bilo koga, ko nije odan njihovim snagama. To se odnosi na ukrajinske državljane, a najviše na krimske Tatare. Za njih je ovo katastrofa, jer su se predugo borili za povratak na Krim. Ta borba traje pola vijeka, od kada je Staljin 1944. prognao cijeli narod (op.red: ka Sibiru i centralnoj Aziji). Vratili su se nadajući se boljoj budućnosti. Ne priviknuvši se do kraja, Rusija je ponovo napala Krim. Dosta je podmukla poruka međunarodne politike ovim ljudima - da će pričekati, olabaviti sankcije Rusiji, te jednog dana sjesti za pregovarački sto sa Putinom.

DW: Gospodin Lindner je predložio da se krimsko pitanje „zamrzne" bez da se pri tome prihvati aneksija. Merkel, Macron, Porošenko i Putin diskutuju o Donbasu, ne Krimu. Možda Lindner naprosto govori o onome što je odavno stvarnost?

Stvarnost je uvijek onakva kakvom je politika definira. Naravno, možemo reći da  je ruskim djelovanjem u istočnoj Ukrajini taj problem postao prioritetan. Krim može doći u centar pažnje tek kada se taj problem riješi. Ipak, mi cilj moramo već sada jasno definirati. On mora biti ponovno uspostavljanje suvereniteta Ukrajine u međunarodno priznatim granicama. Ukoliko se prvo bude razgovaralo o istočnoj Ukrajini, zatim se oslabe sankcije Rusiji, a tek se onda Putina zamoli da sjedne za pregovarački sto o temi Krim – Putim se upravo time ohrabruje da nastavi raditi ono što radi.

DW: Lindner je u vezi sa Krimom spomenuo i područja Sjevernog Kipra koje Turska drži pod okupacijom. Pregovori o pristupu Turske Evropskoj uniji traju uprkos tome što problem sa Kiprom nije riješen. Ovo pitanje je neriješeno već više od četiri decenije. Zbog čega vjerujete da Krim neće zadesiti ista sudbina?

Kipar je podijeljen i ja se nadam da će ova zemlja jednog dana opet biti ujedinjena. Međutim, na Kipru su u suštini razdvojene dvije etničke skupine. Grčka i Turska su članice NATO-a. Na obje strane je moguće spriječiti ugnjetavanje etničkih skupina. Nema masovnih hapšenja, pretresa, deportacija. Konflikt jeste zamrznut, ali je situacija posve drugačija. Na Krimu imamo situaciju da se jedan narod protjeruje iz zemlje, što je do sada dva puta u historiji bio slučaj – nakon ruske aneksije Krima 1783. godine za vrijeme Staljina 1944. Koje god geopolitičke usporedbe pravili – Sjeverni Kipar, Transnistria, planina Karabakh – mi, krimski Tatari nemamo više vremena za čekanje na buduća rješenja. Jer, Rusija potiskuje krimske Tatare sa poluostrva i u međuvremenu masivno naseljava Ruse na Krim. To su sve činjenice koje po međunarodnom pravu treba kazniti kao zločin.