„Ne treba odmor provesti škljocajući fotoaparatom“

“Kuvani kukuruz!, “Palačinke”, “Izlet na Brač” – odjekuje prepunim plažama na Makarskoj rivijeri. Sav ovaj “plažni marketing” u sjenu baca pojava duhovitog gospodina Jure Batinića. Ovaj markantni klapski pjevač, tekstopisac, šarmer, u ruci nosi veliku drvenu korpu i komunicira čas na češkom, pa onda njemačkom, a zatim na poljskom, pa na francuskom jeziku. Taman toliko koliko njemu treba. U korpi  je maslinovo, orahovo i čičkovo ulje uz koje Jure nudi zanimljive priče i brončani ten.

“Vidiš, danas nema odmora. Ovo ti je turizam a ne odmor. Prosječan gost na Makarskoj rivijeri ostaje sedam dana. I u tako kratkom roku on želi sve, popeti se na Biokovo, jedan dan otići na izlet brodom za Brač i Hvar, posjetiti i Međugorje,  i dobiti lijepi brončani ten. E ovo posljednje bi i moglo ukoliko uzmete moje prirodno ulje, a bacite tu kemiju od koje vam opada kosa i pada interes za ženske”, priča Jure svjestan da je plaža njegova pozornica a brojni kupači pažljivi gledaoci. Vidi se užitak u tome što radi. “Baš tako, danas je turizam a ne odmor, i u tih sedam dana dese vam se dva kišna i ništa od svega, a sve sto to platili, čudna je to utrka čovjeka sa vremenom”, nastavlja on.

„Galebovi“ i turistkinje – nepromijenjena slika Dalmacije

U trenutku dok Jure ovo elaborira, tik uz  njega prolaze dvije atrakatvine djevojke, što naravno ne može proći nezapaženo ovom starom galebu. “Silvuple, silvuple madam” , kazuje,  a kada je na hrvatskom jeziku dobio odgovor “hvala”, Jure nastavlja. “ A vidiš, govori naški kad je počnem francuski, a znam ja i japanski”. Djevojkama je simpatičan, zaustavljaju se, a Jure na “japanskom” dobacuje: “sajonara, ali ne sada nego ujutru.”

“Evo vidiš sve nezbrinute ženske a muški spavaju“, komentariše dok pogledom prati djevojke. A kad sam ja bio galeb nije ovako smjelo biti”, nastavlja  pojašnjavajući riječ “galeb” koja u dalmatinskom slengu označava lokalnog zavodnika. “Galebovi su harali od ujutro od devet sati i… nisu birali”.

Danas, na sve strane digitalne kamere, ljudi ne uživaju, ne razgovaraju, nego žele što više fotografija iz što više mjesta postaviti na svoje facebook stranice. Jure to uočava. “Dao si novce, moraš biti zadovoljan sam svojom odlukom a ne ugađati ljudima. Lijepo je ponekad pokazati društvu gdje si bio, ali ipak ne treba odmor provesti škljocajući aparatom.”

Šta ćeš na suncu, bježi u hlad

“Treba biti komunikativan, razgovarati na moru, i treba boraviti u hladu. Šta ćeš na suncu kao oni tamo, zabili glavu u pijesak, sunce ih izgori, dobiju infarkt i dođe hitna po njih” – pokazuje u pravcu onih koji su odlučili po svaku cijenu more napustiti s pravom brončanom bojom.

Jure Batinić je pučki pjesnik. Četdreset godina pjeva i obišao je pola svijeta s pjesmom; boravio u Australiji, na Novom Zelandu, Fidži ostrvima, u Brazilu, Maroku, Tunisu, cijeloj Evropi, a Njemačku je obišao dvanaest puta. “Moja pjesma je pobijedila 1996. godine na jednom festivalu i jako često je izvođena, postala je i nezvanična himna Makarske, a pjevala ju je klapa “Kamen”. Jedan put smo je pjevali i na Ilidži. Inače, u Sarajevu sam završio tehničku školu i nisam tamo bio od 1954. godine“, govori Jure dok ga prekida muškarac koji želi kupiti bocu maslinova ulja.

 

Autor: Mirsad Čamdžić

Odgovorna urednica: Marina Martinović

 

U nastavku (pod linkovima) možete pročitati svih prethodnih četiri priče nastale na putu "biciklom na more".