Nema pomirenja u BiH ako se istina ne priznaje

DW: Radovan Karadžić je osuđen na 40 godina zatvora. Smatrate li ovu kaznu primjerenom?

Christian Schwarz-Schilling: Računao sam sa takvom kaznom. Ja bih je ipak protumačio kao doživotnu robiju. Činjenica da Karadžić sa ovom kaznom dok je živ neće izaći iz zatvora ipak za sve žrtve predstavlja satisfakciju.

Karadžić je osuđen za genocid u Srebrenici ali ne i za genocid u sedam opština u istočnoj Bosni. Preživjeli iz ovih, kako je visoki predstavnik Inzko svojevremeno rekao «malih Srebrenica» su jako razočarani. Vi ste kao međunarodni medijator, nakon rata, vodili pregovore o povratku u Bratunac, Višegrad, Foču, Prijedor, Sanski Most i znate šta se tamo dešavalo. Zar nije bilo dovoljno dokaza da se dokaže da je tamo izvršen genocid?

To je pitanje efikasnosti suda. Genocid u Srebrenici, posebno s obzirom na izjave vojnog vrha, posebno Mladića se lakše mogao dokazati. S te tačke gledišta visina kazne ne igra neku posebnu ulogu, ali ja mogu dobro razumjeti razočarenje tih ljudi. Ali ne može se očekivati sva moguća pravda. U procesu Karadžiću bilo je važno donijeti presudu i izreći mu kaznu. Obrazloženje sudija je dijelom bilo nepotpuno i nedorečeno ali ipak dovoljno jako da se izrekne ovakva kazna.

Karadžić je tokom procesa tvrdio da je u Srebrenici naredio vojnu akciju protiv islamskih ratnika i da nije znao za genocid. Sud je dokazao suprotno. U kojoj mjeri ova presuda može doprinijeti pomirenju, ako se zna da je Karadžić za dobar dio Srba i dalje narodni heroj?

Ako se ne ide za istinom, onda nema ni pomirenja. Presuda Karadžiću ne može olakšati neizmjernu patnju tih ljudi. Ovdje se samo radi o tome da onaj ko snosi glavnu odgovornost za katastrofu bude i osuđen. Za pomirenje su potrebne dvije strane. Ako se istorijska istina ne priznaje, do pomirenja praktično ne može doći.

Karadžić je u Haškom tribunalu rekao da umjesto optužbe zaslužuje da bude odlikovan. Predsjednik Republike Srpske Dodik je nedavno to i uradio. Studentskom domu na Palama dao je njegovo ime i rekao da je Karadžić "ideal slobode". Da li bi se nakon ove presude taj naziv morao ukloniti?

Kada bi se postupalo u skladu sa zakonima pravne države, koja priznaje istorijske činjenice i ono što se stvarno dešavalo, onda bi se taj naziv morao povući, jer on simbolizira najgore zločine protiv čovječnosti. Takav naziv studentskom domu ne priliči studentima. Jer oni su budućnost i ne mogu stanovati u Domu koji imenom podsjeća na zločine. Što se prije ovaj naziv promijeni, utoliko je veća šansa za pomirenje.

Šta presuda Karadžiću znači za BiH, njene susjede i region?

Presuda znači da se naši napori da dođe do pomirenja moraju udvostručiti ili utrostručiti. Ako laž ostane kao istorijski propust, ako jedna strana dokaže krivicu a druga je poriče lažiranjem istorije, onda dobijate nerješiv konflikt. Stoga se sve mora razjasniti istinom. Pri tome, međunarodna zajednica mora prednjačiti. Ona mora jasno reći: samo ako se Republika Srpska razvija na primjeren demokratski način i kao takva ostane dio BiH, imaće šansu da korača prema Evropi. Onaj ko to blokira, ogriješiće se o budućnost cijele BiH i spriječiti njen put ka Evropskoj uniji.

Dr. Christian Schwarz Schilling, političar Demohrišćanske unije CDU i bivši njemački ministar za poštu i telekomunikacije, bio je deset godina međunarodni medijator za BiH a potom i peti Visoki predstavnik u BiH.