„Nezaslužen uspjeh Bosne“

„Nezaslužen uspjeh Bosne“, naslov je teksta kojeg je objavio list „Neue Zürcher Zeitung“ u kojem pored ostalog piše da bh političari godinama ne pokazuju volju za reformama. Naredne sedmice na snagu stupa Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između BiH i EU. Novinar ovog lista Thomas Fuster se pita: da li se Bosna i Hercegovina kreće naprijed? Da li dugogodišnji pritisak Brisela napokon daje rezultate? Odgovor na oba pitanja glasi „ne“.

„To što će naredne sedmice na snagu stupiti Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) se ne treba zahvaliti bosanskoj strani. Više je to zasluga EU koja je frustrirana zbog tvrdoglavosti etničko-nacionalnih partija odustala od svojih predhodnih zahtjeva i de facto kapitulirala. Godinama je mantra iz Brisela glasila da je reforma ustava uslov za stupanje na snagu SSP-a. Međutim, to se do danas nije dogodilo, a bh političari su se pokazali nesposobnim da sprovedu u djelo odluku Evropskog suda za ljudska prava. Bez obzira na to SSP će stupiti na snagu.“

Prazna obećanja

„U akrobatskoj promjeni strategije je EU u novembru 2014. godine degradirala povredu ljudskih prava, zbog koje se ranije žalila, i proglasila je sporednom stvari. Pod njemačko-britanskim vodstvom, uz blagu podršku SAD, od bh političara je zatraženo da se zauzvrat pismeno izjasne za institucionalne i privredne reforme. Oni su ispunili tu želju, usvojili su dokument sa nejasnim vokabularom i u nevjerici trljali oči kako je lako zadovoljiti Brisel. Da ipak papir trpi sve, najbolje se zna u BiH u kojoj su se odavno prestale projate dobro zvučeće inicijative za rješenje krize u zemlji.“

„Rusija je dobila uticaj u Republici Srpskoj gdje su simpatije Moskve prema Dodiku, posebno kada je riječ o krizi u Ukrajini, postale veće. S druge strane Turska i druge muslimanske zemlje među Bošnjacima ostavljaju sve dublje tragove. Kako vlastito `stražnje dvorište` ne bi prepustila stranim silama, EU s vremena na vrijeme mora osvježiti vjeru u pristupne perspektive. U svakom slučaju ne treba polagati velike nade u deklarativna reformska obećanja bh političara koji su već nekoliko puta dokazali da su im lični interesi daleko važniji od funkcionalne države. Nezasluženi poklon iz Brisela to neće u velikoj mjeri promijeniti“, piše Fuster u listu „Neue Zürcher Zeitung“.

Müllerova misija na Kosovu

„Ulaz je okićen crno-crveno-zlatnim balonima. Prostorije još mirišu na svježu farbu“ – tako u listu „Die Welt“ počinje reportaža iz Prištine posvećena posjeti njemačkog ministra za razvoj Gerda Müllera. „U Prištini je otvoren Njemački informativni centar za migraciju, usavršavanje i karijeru“, četiri službenika savjetovaće građane Kosova o legalnim mogućnostima dolaska u Njemačku, ali ne samo to: Ovim centrom nejmačka vlada reaguje na najvećim dijelom ilegalnu migraciju sa Kosova. Samo ove godine je 28.000 građana Kosova tražilo azil, to je 16 puta više nego cijele prošle godine. Stoga je Müller zapravo došao kako bi motivisao ljude da ne odlaze – nego da ostanu. Bilo je to mnogo više od obične državne posjete, bila je to misija sa jasnom porukom: Ne krećite u Njemačku!“, piše „Die Welt“.

„Müller je posjetio i stručnu školu „Sefan Gečov“ u Prištini, gdje se obrazuju krojači, mehaničari, varioci, mašinovođe… „Učionice su opremljene po njemačkom standardu, a sada je, za posjetu ministra, sve uglancano i sređeno. Müller je, pokazujući na panoramu Prištine, preplavljenu visokim kranovima, rekao: `Čemu stotinu arhitekata ako nema zidara i tesara?` Time je, piše „Die Welt“, Müller htio da kaže da su zanatlije hitno potrebne kako bi se zemlja razvila - 15 godina poslije rata.“

„Ipak, teško da će mjesto u stručnoj školi spriječiti ljude da napuste Kosovo. Nedostaje radnih mjesta. Dvoje od troje mladih su bez posla. Trećina stanovništva živi u apsolutnom siromaštvu, bez grijanja i tekuće vode“, piše „Die Welt“. „Čak i oni koji zarađuju dobro, napustili su posao, prodali sve što imaju i otišli u Njemačku jer na Kosovu ne vide budućnost. Ni oni ne mogu da ostanu u Njemačkoj. Müller je pripremio tri miliona eura za podršku tim, duboko razočaranim ljudima, kako bi im olakšao povratak na Kosovo. Müller zna da uslovi života moraju znatno da se poboljšaju kako bi ljudi ostajali. U proteklih 15 godina je Njemačka podržala ovu zemlju sa pola milijarde eura. Za ovu godinu je Müller iz budžeta svog ministarstva isplanirao 30 miliona eura za gradnju postrojenja za prečišćavanje voda i odlaganje smeća, za proširenje mreže centralnog grijanja i korištenje solarne energije, za obrazovanje učitelja i obuku radnika u katastarskom uredu…“