Nijemci iseljenici

Gotovo da nema dana a da se na Televiziji ne emituje reportaža o Nijemcima koji se iseljavajju u druge zemlje.”Goodbye Deutschland”-"Auf unf davon” ili “Mein neun Leben”-Moj novi život" su emisije koje se rado gledaju. Ove dokumentarne reportaže upućuju na zaključak kako u Njemačkoj nema perspektive, a i medjuljudski odnosi nisu više kao nekada. Tako se pakuju koferi i odlazi u daleki svijet. Zašto se gledaoci oduševljavaju emisijama koje govore o svojevrsnim pustolovinama njihovih sugradjana. Ali, Nijemci radije gledaju, nego se i samo odlučuju za odlazak.

"U emisiji "Auf und davon"-Alarm u Australiji-opasnost od morskih pasa! U Argentini Celina se mora naviknuti na primitivna jela i slabu higijenu"

Ovo je najavna špica jedne od emsija dokumentarnog tipa o iseljenicima Nijemcinma. Život izvan Njemačke,dakle, nije baš lagodan. I pored opasnosti od morskih pasa, slabe higijene ili primitivne ishrane mnogi Nijemci žele otići. Televizija je puna emisija u kojima se prikazuju Nijemci koji napuštaju domovinu. Prema najnovijim anketama svaki peti Nijemac razmišlja o iseljavanju. Više od polovine njih kaže kako im se druge zemlje više dopadaju nego li Njemačka:

“Svakog dan u kratkim pantolonama, doručak u prirodi, o tome su ljudi na margini maštali čitav svoj život”- kazuje moderator jedne emisije. Od 2005. godine broj iseljenika Nijemaca je u porastu.2005 je registrovano145 000 iseljenika, dok je već godinu dana kasnije broj poraastao na 155 000/ deset hiljada više/.

Još bolje nego iseliti se izgleda da je gledati kako to drugi čine. Onaj koga to zanima, može 22 sata tokom nedelje gledati emisije o Nijemcima iseljenicima. Svaku od emisija prosječano gleda oko milion ljudi, što je zapažena kvota. Čežnja i tiha tuga za domovinom preovladavju u emisijama ovog tipa.

“Ovdje je sve drugačije od načina života ljudi pa nadalje”-kaže jedna Njemica.

Sve ovo može biti lijepo i uzbudljivo, ali i ne mora biti tako. Otići što dalje ponekad ima i drugu stranu medalje. ima iskustava i o nevoljama nekih njihovih sugradjana:

“Andreas recimo, ne govori engleski, ni španski. Ali ko želi ovdje raditi,taj se mora naučiti snalaziti. Uostalom, želim kupiti vreću cemnta, to i nije komplikovano” –kaže on

No, jasno je da tako ne može dugo. Ako se u Španiji želi normalan život i posao. Kupi se novi auto, nešto stvari i donešenim novcem poslednji put se pri kupovini kuće, recimo, plaća” kešom”. Novca više nema. Pritom novi život praktično nije ni započeo.

“Relativno je mirno, ovdje je temparatura 25 stepeni, da bi oko podneva narasla na čitavih 30-tak stepeni celzijusa"-

Ali, tek ovsdje se primjeti da baš i nije ugodno živjeti na vrućini. Uostalom,lijepo vrijeme i ne znači i ugodan život u novoj domovini. Ponekad.se pomisli: pa u Njemačkoj i nije tako loše.

Ako ništa ne nedostaje hljeba i to po izboru. Ali, kad se dodje do nevolje u novoj domovini, šta onda?

Ako ništa, bar što se emisija na njemačkoj Televiziji tiče, postoje odnedavno i dokumentarne reportaže o neuspješnim pokušajima bijega u nepoznato.”Iseljenici-Povratnici” tako se zove jedna od njih:

“Familija Schawio svoju je sreću potražila u Španiji. Nakon pola godine i nemalo nevolja, oni su odustali. Otac porodice Tomas očekivao je dobar posao i zaradu. Ali on je izostao. Uštedjeni i donešeni novac je potrošen.-kaže voditelj jedne emisije. Ipak je ugodnije iz udobne fotelje pred TV ekranima posmatrati i iseljenike i one koji se vraćaju. Cijela avantura se ipak, reklo bi se, ne isplati..

Marcus Bösch.