Njemačka, iskreno
U suštini radi se samo o jednoj riječi: genocid. A može se reći da je prosto nastupilo veliko olakšanje jer su se predsjednik Joahim Gauk, kao i poslanici u njemačkom Bundestagu, izjasnili za to da je u međuvremenu istorijska istina sljedeća: na teritoriji tadašnjeg Osmanlijskog carstva od 1915. vršeno je planirano protjerivanje i uništavanje Jermena.
Dosadašnje njemačke vlade, iz obzira prema NATO saveznici Turskoj, te istorijske činjenice nisu nazivale pravim imenom, a sada su parlament i predsjednik insistirali da se to jasno kaže. „To je bio genocid“, rekao je predsjednik Bundestaga Norbert Lamert, uklanjajući tako svaku dvosmislenost na komemoraciji u parlamentu. Nema sumnje, to će isprovocirati tursku vladu i moguće je da će izazvati pokoju diplomatsku krizu koju bi njemačka vlada voljela da je izbjegla. Ipak, vrijedi riskirati svađu da bi se jasno izgovorila istorijska istina i to iz jednog jednostavnog razloga: prećutkivanje zločina nikada nije dovelo da okončanja neprijateljstava između ljudi i naroda. I u odnosu između Jermena i Turaka ima još mnogo toga što bi trebalo da se raščisti.
Pri tom se radi o nečem mnogo većem nego što je svođenje zločina samo na jedan pojam, a pogotovo se ne radi o pravnom pojmu genocida onako kako je on formulisan konvencijom međunarodnog prava iz 1948. godine. Taj pojam bi trebalo da pomogne onome koji ga koristi da bolje shvati dimenzije ondašnjeg zločina. To je važno da bi se žrtvama vratilo dostojanstvo, da bi se odalo priznanje patnji koja se dogodila precima. I to je takođe neophodno jer bi inače buduće generacije i dalje vjerovale u priču koja ne odgovara istorijskoj istini i koja u svojoj suštini nosi sjeme budućih sukoba.
Njemačka odgovornost
Pri svemu tome, nazivanje nekadašnjih zločina genocidom nikako nije miješanje Njemačke u tursko-jermenske odnose. Prije se radi o zakašnjelom priznanju njemačke sukrivice i, to treba naglasiti, dijelom saučesništva u genocidu. Njemačko carstvo gledalo je skrštenih ruku kako su mladoturski vlastodršci progonima i pogubljenjima jermenskih hrišćana htjeli da stvore etnički homogenu državu. Nijemcima je važnije bilo da napreduju u ratu, nego da spriječe zločin nad čovječnošću – zločin koji vjerovatno niko drugi na svijetu nije ni mogao da spriječi osim Nijemaca. Iz te ravnodušnosti prema sudbini Jermena, izrasta njemačka suodgovornost i njemački Bundestag je to sada priznao.
Bundestag kao mjesto potrage za istinom
Nikakve to veze nema sa nekakvom njemačkom arogancijom. Niko ovdje u Njemačkoj ne smatra današnju Tursku odgovornom za ono što se desilo prije sto godina. Ali, kako je to lijepo rekao predsjednik Bundestaga Norbert Lamert: „Turska vlada je odgovorna za to kako će se ubuduće podsjećati na taj događaj.“ Ankara do sada negira da je parlament taj koji može da stavi u istorijski kontekst činjenice iz 1915. – za to postoje sudovi i samo oni imaju prava to da urade. Međutim, od danas je jasno: upravo je parlament pravo mjesto za odnos sa mračnim poglavljima istorije. Jer, kada predsjednik Njemačke i Bundestag jedan zločin nazovu zločinom, oni pri tom nikome ne drže pridike, niti su arogantni, a naročito ne zanemaruju istoriju. Upravo je suprotno: imajući u vidu njemačku sukrivicu u genocidu nad Jermenima, Njemačka je pri tom prije svega jedno – iskrena.