Novi izbjeglički kampovi u Grčkoj

Zeleno svjetlo je došlo iz grčkog ministarstva obrane i po prvi put su strani novinari smjeli posjetiti novi logor koji se podiže u Hersosu na sjeveru Grčke. Kad su novinari Deutsche Wellea i jedan kolega iz Finske došli u kamp, ta se vijest brzo proširila među izbjeglicama. Jedva pola sata kasnije su već organizirani prosvjedi: pedesetak mladića i mališana su prolazili među šatorima držeći parole ispisane na kartonima: "Tražimo humanost", pisalo je na engleskom na jednom od njih i makar su skandirali na arapskom, lako su se mogle razumjeti riječi "Merkel, Merkel" i "Germany, Germany".

Njemačka kancelarka Merkel je i u svom govoru u njemačkom Bundestagu savjetovala izbjeglicama u Grčkoj da se upute u nove logore gdje će im biti "znatno bolje" nego u Idomeniju. Svatko tko je vidio to more blata gdje su bile smještene izbjeglice dobro zna kako nije teško napraviti smještaj koji će biti "znatno bolji."

Težak početak

Izbjeglički kamp Hersos je dobio ime po nedalekom selu. Hersos na grčkom znači zapuštena zemlja što je dugo vremena i bilo ovo vojno vježbalište koje se proteže na šest i pol hektara. Ali koncem veljače je pukovnik Thomas Gavranopoulos dobio zapovijed tamo podići izbjeglički logor. Tako su ujutro 28. veljače njegovi vojnici počeli podizati šatore. Već istog dana je taj kamp brojio 1159 stanovnika-izbjeglica, a slijedećeg dana ih je došlo još 699.

Sredinom ovog tjedna je u logor bilo smješteno 3815 ljudi. Otprilike tri četvrtine njih su došli iz Sirije, a četvrtina ih ima iračke dokumente. U taj logor može biti smješteno 4800 osoba, ali pukovnik nam trijezno priopćava kako je tamo jedva došao itko iz Idomenija: većina izbjeglica je tamo stigla ravno iz Atene ili iz luke na sjeveru Grčke, Kavale. S druge strane, mnogi koji jesu u ovom novom logoru bi rado ipak otišli u Idomeni.

Pridošle izbjeglice u Hersos prolaze kroz vojnički točnu proceduru: prvo moraju pokazati dokument kojim su evidentirani prilikom dolaska u Grčku na nekom od grčkih otoka. Kad ih se tako upiše među stanovnike kampa, dobivaju ono osnovno za život i tu je onda i jedna deka i vreća za spavanje. Nakon toga im se određuje smještaj što može biti ili u jednom od dva velika šatora organizacije UNHCR ili u jednom od 400 šatora za osam osoba.

Ali tu već za izbjeglice postaje neugodno. Šatori stoje, ali imaju ozbiljni nedostatak da u njima nema poda, dakle u njima je na tlu gola zemlja - odnosno blato u ovo doba godine. Neslužbeno nam se objašnjava kako grčka vojska uopće nije imala šatore za izbjeglice i kako su to zapravo šatori grčke službe za slučajeve elementarnih katastrofa. Ali izbjeglicama malo pomaže takvo objašnjenje: "Mi nismo životinje, mi smo ljudi", ljuti se Amar iz Sirije.

Kamp se još gradi

Nije sve tako loše u Hersosu. Do konca prošlog tjedna su se za izbjeglice brinuli kuhari grčke vojske, a od prošle subote je grčka vojska zadužila jednu tvrtku za catering koja izbjeglicama dovozi tri obroka na dan. Jedna druga tvrtka je zadužena za čistoću 27 nužnika i pet kabina sa tušem. Električari upravo povlače kablove kako bi postavili javnu rasvjetu na tri glavne staze u kampu, a sljedećih dana će oko kampa biti postavljena ograda.

Od početka se za zdravstvenu skrb izbjeglica brinuo grčki Crveni križ, ali tu će zadaću preuzeti međunarodni Crveni križ i liječnici iz Njemačke i Finske. Među njima je i finski liječnik i specijalist za dječju kirurgiju Kari Vanamo koji nam je objasnio da će već sljedećih dana stići medicinska oprema i kako sa četiri liječnika onda može preuzeti zdravstvenu skrb tamošnjih izbjeglica.

U Hersos stižu i druge humanitarne organizacije. Trenutno tamo djeluju dragovoljci iz nedalekog grčkog gradića Kilkisa, a zajedno sa predstavnicima općine i nadležnih službi sudjeluju u radu koordinacijskog vijeća koji se brine za skrb izbjeglica. To vijeće ima mnogo posla jer se u općini Kilkis, osim Hersosa nalazi i logor Polikastro, a tamo je i logor Idomeni - što znači da je tamo praktično svaka druga izbjeglica koja je trenutno u Grčkoj.

Među pomagačima je i Stephanos koji nam objašnjava kako se trude obitelji s malom djecom i trudnice smjestiti u kuće građana koji žive u okolici. Na sreću, odaziv stanovništva je dobar jer su mnoge tamošnje obitelji i same nekad bile izbjeglice. Naime, tamo je smješteno mnogo grčkih obitelji koje su u dvadesetim godinama prošlog stoljeća morale bježati iz Turske. Zato su si humanitarne organizacije zadale ambiciozan cilj baš sve izbjeglice smjestiti u privatnim kućama.

A kako funkcionira suradnja s grčkom vojskom? "Odlično", svjedoči Stephanos. I pukovnik Gavranopoulos nema nikakvih problema surađivati sa građanskim organizacijama i humanitarnim udrugama. Za ovog vojnika je to već postala svakodnevna praksa u misijama UN-a i NATO-a i kaže nam kako tu "nema problema."