Noćne more i vizije o klimi

Ukoliko se taj cilj ne ostvari, onda nam neće poći za rukom da globalno zagrijavanje zemlje smanjimo za dva stepena celzijusa. Charles Hopkins (Čarls Hopkins) predaje na UNSECO-voj katedri York Univerziteta u Torontu, u Kanadi. On nije previše optimističan kada razmišlja o 2050. godini: „2050. godina mi daje razloga za brigu. To je godina koju ćemo uzeti kao mjerilo za sve probleme koje ćemo u nasljeđe ostaviti narednoj generacijii. 2050. godine će zrak biti čist, neće biti izduvnih gasova, narasti će novo drveće, u moru će ponovo biti dovoljno riba. Duboko u sebi znam da se to neće desiti.“

Eksperti za klimu se slažu u ocjeni da, ukoliko u ovom stoljeću želimo izbjeći klimatsku katastofu, moramo smanjiti na nulu emisiju tzv. antropogenih izduvnih gasova. No, norme naučnika i ponude vlade se ne poklapaju. O tome će se u Kopenhagenu voditi oštre diskusije.

Strah od nesigurnog svijeta

Dirk Messner (Dirk Mesner) direktor njemačkog Instituta za razvojnu politiku i član savjeta za nauku savezne vlade, kaže da se u Kopenhagenu moraju postići temeljni zaključci.

U protivnom ćemo za 40 godina stajati pred svršenim činom: „Rezultat bi bio da dođe do opasnih klimatskih promjena i zagrijavanja i do četiri stepena. To bi enormno uvećalo globalne rizike kada je riječ o sigurnosti i to u svim oblastima: poljoprivredi, ishrani, migraciji. Počeli bi smo živjeti u dosta nesigurnijem svijetu. Svi eksperti koji se bave ovom tematikom tvrde da će troškovi za prevazilaženje tih problema biti mnogo veći od troškova koje sada moramo snositi da bismo spriječili klimatske promjene.“

Messner smatra također da klimatske promjene možemo još staviti pod kontrolu. On također upozorava: „Ukoliko nam klimatski problem izmakne i ne mogne ga se staviti pod kontrolu, posljedice ćemo osjećati mnoge vijekove.“

Autor: Helle Jeppesen/ Belma Fazlagić-Šestić

Odg. urednik: Svetozar Savić