Nuklearkama u Evropi prošao rok trajanja

Trenutno u Evropskoj uniji i njenom bliskom okruženju (Švajcarskoj i Ukrajini) postoji 151 nuklearna elektrana. Od tog broja, čak 66 reaktora je starije od 30 godina, dok je 25 starije više od 35 godina. „Ako znate da je većina reaktora postavljena na period od 30 godina, onda postaje jasno da je mnogima prošao rok trajanja“, kaže Tobijas Ridel, stručnjak Grinpisa (Greenpeace) za atomsku energiju. U obimnoj studiji koju je ta organizacija poručila navodi se da stari reaktori proizvode više energije nego ranije. Dotrajala tehnika uz takav tempo proizvodnje može da izazove katastrofu, tvrde u Grinpisu.

Moguće opasnosti

Stručnjaci upozoravaju na amortizaciju komponenti starih reaktora, ali i na zastarjelu tehniku i koncept prema kojem su građeni. Uz to, u vrijeme kada je većina reaktora nastajala, bezbijednosni propisi bili su znatno blaži nego danas. „Neke od nuklearnih centrala nisu valjano zaštićene od poplava, zemljotresa ili pada aviona“, kaže jedna od autorki studije Simone Mor sa Eko-instituta u Darmštatu. „Svi ti faktori ubrzano snižavaju nivo bezbijednosti starih reaktora u Evropi“, navodi Mor.

Ali ni tu nije kraj crnim prognozama. Majkle Šnajder, izdavač godišnjeg „Pregleda svjetske nuklearne industrije“ navodi još jedan rizik – manjak kompetentnog osoblja. Elektrisite de Frans (EDF), energetski koncern koji kontroliše najviše nuklearnih postrojenja na svijetu, kroz pet godina će morati da zamijeni polovinu stručnjaka u nuklearkama. Stariji kadrovi odlaze u penziju i Šnajder se pribojava da u slučaju kriza neće biti dovoljno stručnjaka koji bi odgovarajuće reagovali.

Politika mora da reaguje

Grinpis navodi da ni vlasnici nuklearnih postrojenja ni političari ne reaguju na opasnosti koje se kriju u ovakvoj proizvodnji struje. Jedan od problema je što koncerni koji rukovode reaktorima tek ograničeno odgovaraju za incidente. Stoga aktivisti zahtjevaju da ubuduće oni, koji od proizvodnje energije zarađuju, preuzmu kompletan finansijski rizik na sebe umjesto da troškove pokriva država od novca poreskih obveznika. Tako će energetski giganti biti motivisani da urade sve kako bi preduprijedili nesreće.

Zadatak za politiku je, navodi Grinpis, da smjesta zabrani rad reaktorima kojima je prošao rok trajanja i da tu energiju brzo zamijeni energijom iz obnovljivih izvora. To treba uraditi uz „punu transparentnost i učešće javnosti u procesu odlučivanja“. U zgodnom trenutku je objavljena i jedna druga studija koju su sproveli Tehnički univerzitet iz Beča i jedna fondacija iz Vircburga. Prema njihovim analizama, Evropa već do 2030. godine može da se odrekne svih nuklearnih reaktora, a da istovremeno proizvodi dovoljno struje uz poštovanje klimatskih ciljeva.

Autori: Gero Rojter / Nemanja Rujević

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić