Nuklearna kriza u nastanku: Washington i deal sa Iranom

Predsjednik SAD-a Donald Trump ima rok do 15. oktobra da Kongresu potvrdi da se Iran pridržava odredbi Nuklearnog sporazuma. On to mora raditi svakih 90 dana, jer tako nalaže takozvani Corker-Cardin zakon kojim se iransko-skeptični Kongres 2015. izborio da ima trajno pravo glasa u odlukama koje se tiču odnosa sa Iranom. Ukoliko odobrenje sporazuma izostane, Kongres ima 60 dana da odluči o ponovnom uvođenju sankcija. To bi de facto dovelo do izlaska SAD-a iz deala sa Iranom. Moguća posljedica: utrka u nuklearnom naoružanju među zemljama Bliskog istoka.

Do sada je predsjednik Trump već dva puta nerado dao neophodnu potvrdu. Međutim, sada sve ide u prilog tome da on sredinom oktobra to ipak neće uraditi. Trump je i sam u intervjuu za Wall Street Journal 25-og jula već donio moguću presudu kada je izjavio da "ne očekuje da se Iran drži ugovora”. Trump poslije dodaje i da se, ukoliko za tim bude bilo potrebe, neće obazirati na preporuke svog osoblja, pa ni na one od Ministarstva vanjskih poslova. U međuvremenu, on je formirao i radnu grupu u Bijeloj kući koja mu treba dostaviti razloge zašto nuklearni deal sa Iranom ne bi trebao dobiti potvrdu.

Nikki Haley u borbi protiv sporazuma sa Iranom

To da Trumpova vlada ne želi nastavak deala sa Iranom jasno je rečeno i prošle sedmice u Institutu American Entreprise - AEI. Prostorije ove konzervativne Think tank organizacije iz Washingtona, koja je odigrala važnu ulogu u pripremi rata sa Irakom 2003. godine, kao binu za svoj govor o Iranu i nuklearnom dealu, odabrala je američka ambasadorica pri UN-u Nikki Haley 5. septembra. Haley je u svom govoru jasno izjavila da misli da je Nuklearni sporazum sa Iranom loš i da se Iranu ne može vjerovati. Između ostalog, ona je lažno tvrdila i da je „Iran u posljednjih godinu i po dana više puta uhvaćen u kršenju sporazuma".

Istina je da je dva puta došlo do blagog prekoračenja dozvoljene količine teške vode koja se koristi za moderaciju u nekim vrstama reaktora. Nakon razgovora između ugovornih strana, Iran je odmah uklonio višak teške vode. Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA), ovlaštena revizijom JCPOA (Joint Comprehensive Plan of Action), zbog toga je ipak potvrdila usklađenost Teherana sa obavezama prema Sporazumu o atomskoj energiji, 31. augusta, pet dana prije nego je Haley održala svoj govor. Ona je krajem augusta posjetila IAEA u Beču i zahtijevala inspekciju, uključujući i vojna postrojenja.

Iran kao najstrožije kontrolisana država bez nuklearnog oružja

Međutim, JCPOA ne predviđa inspekciju „bilo kada i bilo gdje", kakvu je zatražila Haleyeva. Prema definiranim pravilima, IAEA može uraditi inspekciju „tamo gdje je neophodno i kada je neophodno" i ukoliko postoje indicije o povredi Ugovora. Iran s druge strane do sada nikada nije odbacio zahtjev za inspekciju. Prema studiji berlinske Fondacije za nauku i politiku SWP iz jula, Iran je „najstrožije kontrolisana država bez nuklearnog oružja". Direktor agencije IAEA, Yukiya Amano, zbog toga je u Sloveniji prošle sedmice branio nuklearni deal: "Iran je pod najstrožim režimom verifikacije u svijetu. Naši inspektori su na licu mjesta i nadziru nuklearna postrojenja  i koriste instalirane kamere i drugu opremu".

U svom govor Haleyeva je svjesno zamagljivala obaveze JCPOA ukazivanjem na ponašanje Irana u drugim pitanjima: raketni testovi, regionalni sukobi, ljudska prava. Ali deal sa Iranom nije nikada ni sklopljen s ciljem da garantuje dobro ponašanje Irana na svim političkim poljima. On je trebao dovesti do toga da Iran promijeni svoj stav prema nuklearnom naoružanju – što je i funkcioniralo. Deal je u najboljem slučaju mogao otvoriti vrata za povratak Irana na svjetsku političku scenu – što je djelimično funkcioniralo. Tako je Iran u posljednje dvije godine imao priliku značajno poboljšati svoju stratešku poziciju, ali na generalno nezadovoljstvo SAD-a i drugih saveznika.

List privatne sigurnosne i novinske agencije Soufan-Group 6. septembra došao je do iznenađujućeg zaključka - olakšavanje sankcija nije igralo nikakvu ulogu. Snaga Irana u regionu leži prije svega u strateškim greškama njegovih protivnika. Tu se prije svega misli na greške Saudijske Arabije - rat u Jemenu i konflikt sa Katarom.

Lažno pozivanje na zaštitu njemačkog Ustava

Ipak, slabosti iranskih protivnika ih ne sprečavaju da napadaju nuklearni dogovor, i to uz pomoć izvještaja o zaštiti njemačkog Ustava. Početkom jula, Fondacija za odbranu demokratije iz Washingtona, na osnovu poziva hamburškog Državnog ureda za zaštitu Ustava, optužila je Iran da je htio kupovati nuklearni materijal u Njemačkoj. Izvještaj su brzo preuzeli i drugi američki mediji. Međutim, kvaka je bila u tome da se ovaj pokušaj desio u 2009. godini - mnogo prije dogovora sa Iranom.

Njemačke vlasti pokušale su razjasniti ovaj pokušaj prodaje, objašnjava Mark Fitzpatrick u razgovoru za DW. Direktor Instituta za strateške studije IISS u Washingtonu, pozvao je njemačke vlasti da "bolje objasne kontekst u kojem se ovo desilo". Uprkos stavovima Trumpove administracije i većeg dijela Kongresa, Fitzpatrick se nada opstanku JCPOA, jer Iran ne želi izaći iz Sporazuma iako bi to SAD i učinila, naravno pod uslovom da ostale stranke ostanu dio deala. To su Evropska unija, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Kina i Rusija. To znači da Evropljani igraju važnu ulogu: "Ako se budu držali zajedno oni mogu profitirati od ovog deala, osim ukoliko se SAD ne opameti", kaže Fitzpatrick.

Nuklearni sporazum je važan i u Evropi i priznanja za isti tu ne nedostaje. Jedan dan nakon govora Haleyeve, francuski ministar vanjskih poslova Jean-Yves Le-Drian izrazio je zabrinutost što predsjednik Trump nuklearni sporazum stavlja pod upitnik, dok povjerenica EU za vanjske poslove Federici Mogherini sigurno neće biti mrsko da naglasi kako "nuklearni sporazum ne pripada jednoj zemlji, nego međunarodnoj zajednici".