Obama u Hirošimi
Da li je morala proći 71 godina pa da se jedan američki predsjednik odluči da posjeti Hirošimu? I to ne otprilike zato da se bi se izvinio u ime posljednje preostale super sile - to je Bijela kuća unaprijed isključila - ne, on će samo posjetiti mjesto sjećanja na žrtve prve atomske bombe. No, ipak to je gest od ogromne simbolične važnosti, ali ne i više od toga. Obama specijalno tim povodom ne dolazi u Japan. On tamo ionako boravi u okviru samita sedam najrazvijenijih industrijskih zemalja svijeta G7. Umjesto da se izvini, Obama će se, skupa sa japanskim premijerom Abeom založiti za, kako je rečeno," mir i stabilnost u svijetu bez atomskog oružja".
Obamin ministar vanjskih poslova John Kerry mu je početkom aprila, kada je boravio u Hirošimi na manifestaciji centralnog obilježavanja ove tragedije, pokazao kako se to radi. Ali ni od ministra Kerryja se nije mogla čuti nijedna riječ izvinjenja, umjesto toga on je upućivao samo ozbiljne poglede. Prije posjete Japanu, Obama će usput nakratko svratiti i u Vijetnam, također zemlju koja je bila bivši ratni protivnik. Ni tamo neće biti riječi o prošlosti, već o budućnosti i o unaprjeđenju bilateralnih veza.
71 godina, dvije posjete, nijedno izvinjenje. Ja to smatram sramotnim! Svaka zemlja doduše mora sama znati kako da se odnosi prema svojoj prošlosti, ali sam sretan što smo se mi Nijemci suočili sa svojom krivicom. Priznanje krivice bilo je preduslov za izvinjenje. Izvinjenje je omogućilo i pomirenje. To se može tumačiti kao slabost ili pretjerana konfrontacija sa prošlošću, ali pad na koljena Willya Brandta u Varšavi sam oduvijek doživljavao kao izraz snage.
Preduslov za pomirenje
Niko naravno od Obame ne očekuje da padne na koljena pred žrtvama atomskih bombi, niti se dimenzija nacističkih zločina i strahota može uporediti sa bacanjem atomskih bombi. Ali Obama bi se, prilikom posjete Hirošimi, trebao izviniti za patnje nanesene ljudima. Upotreba atomskih bombi bila je zločin, za koji se ne može naći opravdanje u tome da bi rat na Pacifiku bez upotrebe atomskih bombi, trajao puno duže i da bi tokom invazije ionako bilo ubijeno puno nevinih ljudi.
Možda je čak sve to i tačno, ali i ako jeste, svejedno je bacanje atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki grijeh. Nakon pada atomske bombe na Hirošimu svakome je bilo jasno da se prilikom bacanja atomske bombe na Nagasaki radilo o tome da se testira novo oružje i Japancima ali prije svega Rusima demonstrira snaga. Super sila SAD je tada po prvi put demonstrirala svoju nuklearnu snagu i time otvorila spiralu naoružavanja, čije posljedice osjećamo i dan danas. Časno je da se Obama skupa sa japanskim premijerom Abeom želi založiti za "mir i sigurnost u svijeti bez atomskog oružja", ali upravo ga je SAD, bacanjem atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki prije 71 godinu, prva upotrijebila.
I Japan se mora izvinuti svojim susjedima
Obama bi se u Hirošimi trebao suočiti sa ovom istorijskom krivicom. Na kraju svog drugog mandata, ovaj dobitnik Nobelove nagrade za mir, ionako nema šta da izgubi. Može samo da dobije priznanje, jer izvinjenje može biti i odraz snage. To isto važi i za japanskog premijera, koji se isto tako nije izvinuo susjedima za ratne zločine carskog Japana. Priznanje krivice bilo bi preduslov za izvinjenje a bez izvinjenja nema ni istinskog pomirenja sa susjedima Kinom i Korejom.