Palestinci u dolini Jordana - Naš život je pakao

Sunce na nebu iznad palestinskog sela Al Ouja, sjeverno od Jerihona. Iako je kalendarski zima, ovdje je toplo. Zemljište u dolini rijeke Jordan je plodno. Pogodno je za poljoprivredu, voćarstvo i stočarstvo. Međutim, za to je potrebna voda. Biblijska rijeka, po kojoj je ovaj dio i dobio ime, može se vidjeti samo u daljini iza zelenih plantaža hurmi (datula) koje uzgajaju izraelski doseljenici. Palestinci iz Al Ouja rijeku Jordan niti mogu vidjeti niti joj se mogu približiti. Od nje ne mogu ni profitirati. Vodom iz rijeke Jordan se pomoću pumpi navodnjavaju izraelska polja i plantaže na sjeveru zemlje.

Stanovništvo Al Ouja je ranije vodu crpilo iz bunara koji su umeđuvremenu presušili. Vodovodne cijevi su prazne. Stanovništvo se sada na ilegalan način snabdijeva vodom iz podzemnih vodovoda za jevrejska naselja. Pumpne stanice su ograđene visokom ogradom. Fakhri Njoum stoji pred zaključanom kapijom. Načelnik Al Ouja kaže da „Izrael tvrdi da će pustinju pretvoriti u plodnu oranicu. Izrael je u stvarosti naše selo pretvorio u pakao“.

Kriza vode u Al Oujau

Selo Al Ouja je nakada bilo poznato po izvorskoj vodi i plantažama limuna i banana. „Naše selo je bilo palestinska voćna korpa“, kaže poljoprivrednik Nasser Karabi. Međutim, došli su doseljenici i u pravom smislu riječi su Palestincima oteli vodu. Oko Al Ouja se nalazi pet izraelskih naselja. Njihova povećana potreba za vodom je dovela do toga da su bunari u Al Ouju presušili. „Bez vode nema ni poljoprivrede“, kaže Karabi. Ono malo vode do koje mještanu mogu doći je slana voda tako da se ne može koristiti za poljoprivredu. Posljedica toga je da mještani prodaju zemlju, iseljavaju ili traže posao u nekim drugim mjestima.

Život u šatoru

U međuvremenu se naoblačilo. Nad mjestom Fasayil su se nadvili tamni oblaci. Ovo selo sjeverno od Al Ouja je jedno od 29 palestinskih mjesta u dolini Jordana. I ovo selo kao i ostala u ovoj oblasti pati zbog jevrejskih naselja koja mu se sve više približavaju. Ranije je selo, u kojem uglavnom žive izbjeglice iz drugih regiona, bilo okruženo vrtovima i obradivim površinama. U međuvremenu su na zemljištu, koje je pripadalo selu, izgrađena naselja Tomer i Petza´el.

U ovim naseljima se iza visokih zidova uzgajaju hurme koje se prodaju na evropskom tržištu. Veći dio Fasayila se nalazi u tzv. C-području. U sporazuma iz Osla ovaj okupirani dio – 62 posto Zapadne obale – pripao je pod izraelsku kotrolu. To je razlog što su Palestincima mnoge stvari ograničene. Oni u C-području ne smiju graditi, bušiti bunare, graditi vodovodne mreže ili poboljšavati infrastrukturu. Mještani Fasayila su uprkos takvim pravilima gradili objekte jer, kako kažu, porodice se povećavaju i ljudima su potrebni stanovi.

Njihova jedina alternativa je bila da se isele u neki od obližnjih palestinskih gradova Jerihon ili Tubas. Međutim, to bi značilo da su napustili zemlju što je prvi korak ka eksproprijaciji. Naime, zemljište koje se ne koristi, Izrael proglašava državnim i daje ga na korištenje doseljenicima. Na ovaj način Palestinci u dolini Jordana sve više gube zemljište.

Vojna uprava u ovom području nemilosrdno ruši kuće, štale i druge objekte koji su izgrađeni bez dozvole. Čak i šatori, koje često na raspolaganje stavljaju humanitarne organizacije, bivaju srušeni i oduzeti. Prema navodima izraelske organizacije za ljudska prava „Btselem“ 2013. godine je u dolini rijeke Jordan srušeno najmanje 124 kuće. Više stotina ljudi je ostalo bez krova nad glavom. edna od njih je Sarah Abijad. Zajedno sa svoje destero djece, snahama i unučadi, ukupno 23 osobe, ivi u jednom šatoru na rubu Fasayila. Svi ovdje žive bez struje i vode. Čvršći građevinski objekat ne smiju graditi jer je Izrael ovo područje proglasio vojnom zonom. „Ponovo smo dobli naredbu da srušimo šator“, kaže Sarah Abijan i dodaje: „Ne znam kuda da idem“.

Rad u jevrejskim naseljima

U selu Jiftlik, 20 kilometara sjeverno od Al Ouja se muškarci upravo vraćaju sa posla. U međuvremenu je pao mrak, ali ulična rasvjeta u selu, u kojem živi 4.000 stanovnika, se ne pali. U Jiftliku nema struje, tekuće vode, a skoro i da nema stambenog objekta građenog od čvrstog materijala. Ljudi žive u prašnjavim kolibama ili šupama prekrivenim limom. Bave se stočarstvom ili u jevjerskim naseljima rade kako ne bi umrli od gladi. Uveče se okupljaju u radničkom klubu u kojem razgovaraju o tome kako je protekao radni dan. Dnevno zarađuju između 50 i 60 Shekela, što je oko 12 eura. To je nedovoljno za preživljavanje, kaže Muhamed koji prehranjuje osmočlanu porodicu. On računa: vreća brašna košta 100 shekela. To je dovoljno za deset dana. Voda košta oprilike isto toliko. Tome treba dodati plin za kuhanje, što sedmično košta oko 75 shekela. Za Palestince koji vodu nabavljaju cisternama je voda skuplja nego Jevrejima u naseljima koji su priključeni na vodovod. Onom ko se dodatno bavi poljoprivredom su potrebni đubrivo i stočna hrana. Svemu tome treba dodati troškove za djecu, školu i odjeću.

Muhamed već 15 godina iz nužde radi u jevrejskom naselju jer za Palestince u dolini Jordana nema drugog posla. Muhamed nema nikakvog ugovora o radu. Nije osiguran. Kada je bolestan ne dobija ni platu. Ali, najviše ga muči to što morara dati za Izraelce: „Teško je. Zemlja ustvari pripada nama, a ne doseljenicima“.

Izrael ne razmišlja o napuštanju doline rijeke Jordan. Premijer Benjamin Netanjahu je prije nekoliko sedmica ponovio da iz tog regiona neće biti evakuisan ni jedan doseljenik. Jerusalem odbija i plan američkog ministra vanjskih poslova Johna Kerrya da palestinske autonomne vlasti postepeno preuzmu kotrolu u tom području. Taj region je za Izrael važan iz strateških razloga čak i u slučaju mirovnog dogovora sa Palestincima.

Autor: Bettina Marx / Mehmed Smajić

Odgovorna urednica: Zorica Ilić