Pitanje svih pitanja - državna imovina BiH

Iako su sva pitanja u BiH „od presudnog značaja“ zadnjih 30 godina ili se tako barem stiče dojam zbog političkih nesuglasica, pitanje državne imovine na vrhu je te liste. Dok u OHR-u traje priprema zakona o državnoj imovini, dva člana Predsjedništva BiH Denis Bećirović i Željko Komšić, uputili su u parlamentarnu proceduru zakon o državnoj imovini.

„Ovo je jedan od nasloženijih i najvažnijih zakona u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini. Zajedno sa velikim brojem stručnjaka radili smo na pripremi ovog zakona više od šest mjeseci. Prije upućivanja u proceduru, razgovarao sam i s predsjednicima stranaka bosanskohercegovačke orijentacije, koji su takođe podržali tekst“, rekao je Bećirović, navodeći da su prijedlog zakona podržale stranke okupljene oko Socijaldemokratske partije, Naše stranke i Naroda i Pravde.

Sporazum o sukcesiji

„Prema članu 8 predloženog zakona o imovini, Bosna i Hercegovina je nosilac prava vlasništva nad cjelokupnom državnom imovinom. Entiteti i drugi nivoi vlasti u BiH mogu koristiti i upravljati onom državnom imovinom koja im je potrebna za vršenje njihovih pojedinačnih nadležnosti u mjeri u kojoj su ovlašteni ovim ili nekim drugim zakonom koji donese parlament BiH", rekao je Bećirović, pozivajući se na Sporazum o sukcesiji u kojem se navodi da državna imovina pripada BiH.

Ono što je 2004. godine počeo Savjet za implementaciju mira (PIC), naloživši domaćim vlastima da riješe pitanje državne imovine, skoro 20 godina je na čekanju. S obzirom da ni tada političke strukture u BiH nisu željele da se bave ovim pitanjem, tadašnji visoki predstavnik u BiH Pedi Ešdaun, nametnuo je 2005. Zakon o zabrani raspolaganja državnim imovinom, kako bi spriječio knjiženje imovine na niže nivoe vlasti. Takvo stanje na snazi je do danas, a vlasti RS i dalje ne prihvataju bilo kakav razgovor o imovini unutar parlamenta. Iz Banjaluke poručuju da od usvajanja ovog zakona nema ništa. Treći član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović (SNSD), poručuje da imovina pripada entitetima i da je ovaj prijedlog njenih kolega u Predsjedništvu „osuđen na propast“. 

„Svima u BiH je jasno, uključujući i predlagače, da je ova inicijativa osuđena na propast. Baš kao i svaka druga koja se temelji na preglasavanju u okviru Predsjedništva. Njen jedini domet može biti još veći nered i dalje komplikovanje ionako složene političke situacije u BiH“, rekla je Cvijanović, nazivajući prijedlog jeftinim populizmom bez ustavnog utemeljenja.

U stalnoj postavci Dodik i Čović

Imovinu koja je nakon rata bila u vlasništvu bivše republike trebalo je rasporediti između države, entiteta i lokalnih zajednica. Dok je priča o vojnoj imovini dijelom završena jer je to bio jedan od uslova za ispunjavanje Akcionog plana za članstvo u NATO, državna imovina je „na čekanju“ od 2012. godine kada tadašnja vladajuća većina počela pregovore o njenoj raspodjeli. Od tadašnjih sedam političkih lidera koji su počeli pregovore, u istim tim pregovorima i političkom vrhu ostala su samo dvojica- Milorad Dodik (SNSD) i Dragan Čović (HDZ BiH).

Sada bi se klupko zvana državna imovina moglo ponovo zakotrljati, nakon što je lavina pokrenuta odlukom Ustavnog suda BiH iz 2021. godine, u kojoj se navodi da su poljoprivredno zemljište, šume i rijeke u vlasništvu države, što Banjaluka nije prihvatila. Nakon donošenja posebnog zakona u RS o državnoj imovini, njegovog duplog poništavanja od strane visokog predstavnika, epilog je politički sukob međunarodne zajednice i vlasti u Banjaluci. 

Knjiži i Federacija BiH

Sva imovina odnosi se na objekte koji su predmetom Zakona o zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, kojeg je 2005. godine nametnuo tadašnji visoki predstavnik, Pedi Ešdaun. Neki od tih objekata u Banjaluci su zgrada Narodne skupštine RS koja je nekada bila Dom vojske, zatim zgrada palate predsjednika RS, koja se prije rata koristila za potrebe Narodne banke, te kao filijala Službe državnog knjigovodstva (SDK).

Situacija je gotovo ista sa imovinom na teritoriji Federacije BiH, koja godinama knjiži imovinu na ovaj entitet. S jednom razlikom što vlastima u Federaciji u političkom smislu nije bitno da li će ona biti uknjižena na ovaj entitet ili na državu, jer je politička percepcija u tom smislu ista. S druge strane, gubitak imovine za Republiku Srpsku znači slabljenje poluga nezavisnosti na koje se danas sve više poziva.

Zbog toga je vlast u RS u dva navrata donosila svoj zakona o imovini, ali ih je visoki predstavnik poništio. Treći pokušaj bio je prošle sedmice kada se na dnevnom redu našao isti zakon, ali je povučen bez obrazloženja.

Nametanje (ni)je opcija

„Cilj je da u RS njene institucije ostanu stabilne i da imovina pripada Republici Srpskoj, to je naše vlasništvo. Za nas to nije tema i mi o tome ne želimo da razgovaramo", rekao je Dodik prije tri dana, nakon što je reizabran na čelo SNSD-a.

Prema informacijama koje su do sada procurile iz radne grupe OHR-a koja radi na prijedlogu zakona, neperspektivna imovina bi prema tom rješenju trebala pripasti entitetima i nižim nivoima vlasti, dok bi ostatak državne imovne bio knjižen na državu. Takav prijedlog, bar prema sadašnjim političkim stavovima ne bi dobio podršku u parlamentu BiH. S druge strane, otvara se pitanje eventualnog nametanje zakona o imovini od strane OHR-a. Za njega bi bila upitna primjena ne cijeloj teritoriji BiH, s obzirom na zakon o neprihvatanju odluka visokog predstavnika u RS, koji je nedavno usvojen u parlamentu ovog entiteta. 

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu