Podjele unutar NATO-a uoči samita u Varšavi

Manje od mjesec dana uoči samita u Varšavi, 28 zemalja članica pokušavaju da postignu kompromis o efikasnom korištenju vojnih resursa NATO-a.

U protekle dvije godine Rusija je anektirala Krim, čini se da podržava separatističke tenzije na istoku Ukrajine, a pokrenula je i žestoke zračne napade u Siriji tokom kojih je ubijeno mnoštvo civila.

"Jačanje i modernizacija odbrane NATO-saveza, te njegova jasna poruka u smislu zastrašivanja mogućih napadača predstavljaće suštinu predstojećeg samita", rečeno je u vrhu zapadne vojne alijanse. "Saveznici će tako razmotriti dugoročne posljedice krize odnosa sa Rusijom i razmisliti o mogućim narednim potezima."

To uključuje i "buduće odluke proširenju obima međunarodnog prisustva u zemljama na istoku alijanse", saopšteno je u vrhu NATO-saveza.

Bez obzira na agresivno ponašanje Rusije, alijansa je duboko podijeljena po pitanju mogućeg odgovora. Uzroci za međusobne razlike leže u kombinaciji istorijskih i geografskih pretpostavki, a sve je povezano i sa ekonomskim poteškoćama, kaže Peter Wijninga, ekspert za sigurnost Haškog centra za strateške studije (HCSS).

"Jedan od problema leži i u tome što građani Evrope još nisu realizovali koliko je ozbiljna prijetnja pred kojom se nalaze. Ona nije vidljiva na zapadu Evrope, ali je jasno prisutna na istoku kontinenta. Ako Rusija odluči da zauzme zemlje Baltika, ona to može učiniti za nekoliko dana", iznosi Wijning.

Okrutna istorija

Odista, baltičke države Estonija, Litvanija i Letonija su zemlje koje su najviše zabrinute zbog sadašnje situacije. Njih je tokom Drugog svjetskog rata anektirao Sovjetski Savez i u skoro pedeset godina okrutne okupacije u tim zemljama je ubijeno ili nestalo na hiljade građana.

Nervoza se osjeti i u Poljskoj. Prošlog mjeseca je u toj zemlji položen kamen temeljac za američku vojnu bazu u kojoj će biti stacionirani antiraketni sistemi. U Vašingtonu insistiraju na tumačenju da će ti sistemi biti u stanju da spriječe samo ograničene raketne napade iz pojedinih država poput Irana. Čini se da Rusija ne vjeruje u to i tvrdi da se tako narušava vojna ravnoteža između nekadašnjih protivnika u takozvanom Hladnom ratu.

NATO je u principu već postigao dogovor o stacioniranju četiri bataljona koji će da rotiraju na pozicijama na sjeveroistočnom krilu alijanse. Svaki od tih bataljona bi imao po 1000 vojnika. SAD, Velika Britanija i Njemačka su pristale da svaka od njih rukovodi radom jednog od takvih multinacionalnih bataljona. Međutim, druge velike članice alijanse poput Italije ili Francuske još se opiru ideji da one preuzmu komandovanje četvrtim bataljonom.

Élie Tenenbaum, ekspert za pitanja odbrane pri Francuskom institutu za spoljne odnose (IFRI), tvrdi da vojska Francuske ne raspolaže dovoljnim kapacitetima nakon što se Pariz novembra 2015. našao na meti terorističkih napada.

"Francuska vojska je preopterećena", tvrdi on. "Oko 10.000 vojnika stalno patrolira ulicama Francuske. To je više od 15 odsto od svih kopnenih snaga kojima vojska raspolaže, više od broja vojnika u misijama u Africi i na Bliskom istoku."

Tenenbaum navodi da francuska vojska operativno raspolaže sa 70.000 vojnika, a da ukupne kopnene snage broje oko 100.000 ljudi. Međutim, zbog rotacije vojnika, koji odlaze na odmor ili na obuku, armija je na samom rubu kapaciteta prilikom izvršavanja sadašnjih zadataka.

Ekonomski problemi Italije

Wijninga kaže da Italija ima probleme ekonomske prirode. I dok su ostale evropske države teško pogođene finansijskom krizom tek 2008. godine, Italija već deset proteklih godina bilježi stalni pad bruto-društvenog proizvoda.

Produktivnost njenih radnika je još gora i ona se konstantno smanjuje već 15 godina, navode izvori MMF-a. Vlada u Rimu stoga planira nova kraćenja u državnom budžetu, koji je ionako u minusu. Tako je i iznos novca koji se odvaja za vojsku smanjen na samo 1,5 odsto od ukupnog državnog budžeta - što je dodatno skraćenje u odnosu na prošlu godinu.

Osim novih prijetnji koje nastaju zbog agresivnog ponašanja Rusije, postoji jedan stari razlog za probleme unutar NATO-a. Svaka od država članica je obavezna da za potrebe vojske odvaja 2 odsto od sume koje je predviđena za državni budžet. Osim SAD koje izdvajaju 3,5 odsto, samo nekolicina članica NATO izdvaja iz budžeta tih 2 odsto ili sumu koja je barem približna tom procentu.

Eksperti tvrde da je teško natjerati države članice da odvoje dogovorenu sumu novca. "Ne vidim da postoji bilo kakva direktna ili indirektna prijetnja koja bi promijenila stvar", kaže Tenenbaum.

Savjeti na osnovu iskustva Ukrajine

Wijning se istovremeno osvrće na krizu u Ukrajini, ukazujući na problem država koje imaju veći broj građana koji se smatraju Rusima. On kaže da je greška Ukrajine bila centralizacija vlasti na Krimu i na istoku te zemlje. Vlada u Kijevu je htjela da na taj način uguši separatističke tenzije, ali je postigla upravo suprotno. "Ako ima nešto što bi države Baltika mogle da nauče od Ukrajine, onda je to da ne pokušavaju da ograniče prava Rusa. Ukoliko Rusi imaju utisak da se prema njima postupa nepravedno ili se osjećaju zapostavljeno, onda je to odličan izgovor za gospodina Putina da djeluje."