Pola godine od rasističkog terorističkog napada u Hanauu
21. august 2020
Već šest mjeseci Četin Gultekin nije prospavao ni jednu noć. „Poslije dva sata budim se u znoju", kaže on za DW. „To je kao mučenje. Počinilac mi je oteo brata, oteo mi je san, cijeloj porodici je oteo egzistenciju".
Desničarski terorista je 19. februara ubio njegovog brata Gokhana. Stariji brat kaže da mu sve što je Gokhan bio – nedostaje: „Njegova hrabrost, snaga, njegove šale. Njegov izraz lica kada se nasmije. Način kako pri tome pomjeri glavu. Sve to imam pred očima kada pomislim na svog brata".
Počinilac je pošao iz centra grada Hanau, koji ima skoro 100.000 stanovnika, do četvrti Keselštat. Za samo dvanaest minuta ubio je Gokhana i još osmoro ljudi. Iz mržnje prema navodnim strancima. Potom je otišao kući, ubio svoju majku, pa potom i sebe.
Šest mjeseci poslije tog terorističkog napada, članovi porodica žrtava će, zajedno sa demonstrantima iz cijele Njemačke, preći tri kilometra, koliko je jedno mjesto zločina udaljeno od drugog. Na demonstracije je pozvala „Inicijativa 19. februar Hanau".
Potrebni su odgovori
„Smisao okupljanja je, naravno, da se sjetimo žrtava", kaže Četin Gultekin. „Ali glavni cilj je da se izvrši pritisak na institucije, da poslije pola godine konačno počnu da nam daju odgovore".
Njegov brat je imao 37 godina i čekala ga je vjeridba, kada ga je metak pogodio u srce. Zašto je dozvola za posjedovanje oružja počiniocu produžena, iako je on svoju ekstremnu desničarsku ideologiju javno pokazivao i očigledno bio psihički bolestan? „Da su institucije dobro radile svoj posao, moj brat bi još bio živ", kaže Četin Gultekin. „Ubica ne bi mogao da ubije devet ljudi nožem".
Medijator i trener komunikacije Robert Erkan kaže da je za porodice žrtava najvažnije pitanje potpunog razjašnjavanja pozadine zločina. Do prošle nedjelje je on bio na čelu gradskog Savjetovališta za žrtve. Pomagao je članovima porodica žrtava od samog početka.
„Potrebni su im odgovori, i priznanje da možda nije na pravi način vršen nadzor", kaže Erkan za DW. „Dobro je kada i institucije sa svim konsekvencama priznaju da su moguće greške i da postoje granice mogućeg. Kada se sve predstavlja kao super onda to na kraju izazove još više bijesa i otpora."
Svađa oko komemoracije
U toku je i spor o tome na koji način treba sačuvati sjećanje na žrtve i obilježiti pola godine od njihove smrti. Gradska uprava je jednoglasno donijela odluku da se žrtvama napada posthumno dodijeli počasna zlatna plaketa grada.
Poslanik Hrišćansko-demokratske unije (CDU) u pokrajinskom parlamentu Hajko Kasekert je protiv dodjele zlatnih plaketa. On je rekao da je odlikovanje namijenjeno ljudima koji imaju posebne zasluge za grad Hanau, a to, žrtve, kako on kaže, uz svu tragiku, ipak nemaju.
„Svađa je nepodnošljiva", kaže Erkan, „odluka je bila nadstranačka". On dodaje da se radi o časti ubijenih i da ovakva javna prepirka samo odvlači pažnju od stvarnih problema. „Sada je važno da se ponovo stekne uzajamno povjerenje. A to se može postići samo na osnovu potpunog rasvjetljavanja svih okolnosti".
Povratak normalnosti?
Poslije napada Erkan je pomogao porodicama da organizuju sahrane, pomagao im je oko osiguranja i pratio prilikom vađenja dokumentacije, posredovao u pronalaženju psihološke podrške. Mjere protiv korone su otežale taj posao.
„Od marta do kraja maja izgubljeno je dragoceno vrijeme" kaže Erkan. „Sve institucije su u to vrijeme vanredne situacije, bile, da tako kažem, zaokupljene njima samima. S jedne strane, to je razumljivo, ali porodicama žrtava to ne pomaže”.
Za majke i očeve, braću i sestre žrtava život vjerovatno neće nikada biti onakav kakav je bio prije napada. A za grad Hanau? Hajko Kasekert kao i još neki lokalni političari zahtijeva da se grad vrati normalnoj svakodnevici. Prema njima nije dobro da se u gradu stalno pale svijeće pred slikama žrtava.
Zahtjev za podizanje spomenika
Šta bi zamijenilo spontana mjesta sjećanja? Ferdi Ilkan kaže da je prethodnih nekoliko nedjelja vodio iscrpne razgovore sa porodicama žrtava o memorijalnoj kulturi u gradu. On je član gradskog Savjeta stranaca. On je preuzeo pomaganje porodici Gultekin.
„Najvažnija želja je da se podigne spomenik, koji bi opominjao, ako je moguće što centralnije, na glavnom trgu. Kao znak da se čuva uspomena na žrtve", kaže Ilkan. Osim toga on bi želio da se u gradu nađe prostor u kojem bi bili pohranjeni predmeti, video materijal i dokumenti o noći kada je izvršen napad.
„Atmosfera u gradu je na žalost još uvijek puna tuge. Ne osjećam se samo ja tako", kaže Ilkan za DW. On dodaje da ipak postoji i osjećaj zajedništva koji izrasta iz tuge. „Nadamo se da će srdnjoročno iz šoka i tuge proisteći nešto pozitivno i da će nastati atmosfera, u kojoj tako nešto neće moći da se dogodi još jednom".
Zolingen, Hale, Hanau – kraj?
Ilkan je na čelu Udruženja "19. februar Hanau". On kaže da je trenutno udruženje uglavnom zaokupljeno pomaganjem žrtvama. Ali sljedeći korak bi trebalo da bude antirasistički vaspitni rad. Ilkan namjerava da ove godine na jednoj konferenciji o demokratiji predstavi preporuke za djelovanje protiv rasizma, koje su zajednički razradili građani u Hanauu.
Četin Gultekin se nada da će u nedjelju doći mnogo ljudi na odavanje počasti njegovom bratu i drugim žrtvama, kako bi poslali poruku protiv nasilja i rasizma. „Njemačka mora da se opredijeli", kaže on, „da li ćemo da i dalje idemo ovim putem koji je od 1990. proizveo 200 žrtava desničarskog nasilja? Ili će Hanau biti prekretnica?". On je nabrojao njemačke gradove u kojima su posljednjih godina ljude zbog njihovog porijekla ubijali teroristi iz ekstremnog desničarskog miljea: Meln, Zolingen, Kasel, Hale. „Ne smije da se desi da poslije Hanaua uslijede i drugi gradovi".