Policijski sat za migrante, preseljenje u Vučjak?
13. juni 2019
Kantonalne vlasti donijeli su odluku o tzv. kućnom redu, kojim se pored ostalog ograničava kretanje migranata od 22.00 do 6.00 časova ujutru. Nakon niza bezuspješnih apela prema državnim institucijama da se pomogne Unskosanskom kantonu, uvođenje policijskog sata je bilo jedino moguće rješenje kako bi se bar malo normalizovalo stanje u ovom kantonu.
„Svaki dan imamo incidentne situacije, ali ništa nije alarmantno. Prijavljena su krivična djela za koje se sumnja da su u njima učestvovali migranti ali nemamo masovnih narušavanja. Nažalost ne možemo reći da tako neće biti i u budućosti. Ove mjere koje smo uveli počinju da daju rezulte ali priliv migranata je svakodnevan, kapaciteti za prihvat su smanjeni. Za sad su stvari pod kontrolom ali vidjećemo do kad“, rekao je portparol MUP-a USK, Ale Šiljdedić.
Ne želimo da budemo zatvorenici, ne možemo više
Kapacitet za prihvat je oko 3.200 a trenutno oko pet hiljada migranata boravi na teritoriji USK, što u prihvatnim centrima, što oko njih i u privatnom smještaju. Svaki dan pristiže od 100 do 150 novih migranata.
Međutim nakon odluke o kućnom redu, veći dio migranata nego što je to uobičajeno, krenuo je put granice sa Hrvatskom, preko Plješevice. Oni, sa kojim samo razgovarali, kažu da nakon ove odluke nemaju šta više da čekaju, jer im se ne dozvoljava slobodno kretanje po gradu a u prihvatnim centrima su uslovi za život nemogući. Prije nego što je krenuo na „game", kako zovu putanju preko Plješevice ka Hrvatskoj, a nakon odluke kantonalnih vlasti o ograničenom kretanju, Tahir iz Pakistana bio je ispred prihvatnog centra „Bira“ u Bihaću.
„Ne dozvoljavaju nam da odemo do marketa, nema hrane. Ne dozvoljavaju nam da izađemo, kao pod kaznom smo ovdje. Dođu predstavnici Međunarodne organizacije za migracije (IOM) i žele da se slikaju kako nam jednom dnevno daju hranu i da pokažu da su dobri. Ne želimo da budemo zatvorenici. 14 puta sam prelazio hrvatsku granicu, izgubio sam sav novac. Ne znam šta da radim dalje."
Tražili smo odobrenje od IOM-a za ulazak u kampove ali ga nismo dobili, tako da se nismo mogli uvjeriti u kakvom su stanju smještajni kapaciteti. Sve više je glasina da novca za migrante ima ali da se ne raspoređuje kako bi trebalo. Inače svi objekti u kojima borave migranti u Unsko- sanskom kantonu su pod zakupom, poput Hotela „Sedra" nadomak Cazina ili hale fabrike „Bira“. Novac za te zakupe stiže iz međunarodnih fondova, za koji se špekuliše da se neracionalno troši.
Zbog toga su kantonalne vlasti donijele odluku da migrante izmjeste na Vučjak, mjesto desetak kilometara od Bihaća prema hrvatskoj granici. Takav plan usvojio je i Savjet ministara BiH a ministar bezbjednosti Dragan Mektić potvrdio nam je u telefonskom razgovoru da ne očekuje veće probleme prilikom realizacije ovog projekta.
Dobićete novac, samo nemojte blizu EU
Međutim, radi se o bivšoj deponiji gdje postoji mogućnost isparavanja velike količine metana i ostalih štetnih tvari. Na to su upozorili i predstavnici EU u BiH kao i na blizinu granice sa Hrvatskom, odnosno EU.
„Problem Vučjaka je što se nalazi na samoj granici sa Hrvatskom, samim tim i sa EU i u suštini će imati efekat magneta koji će samo privlačiti migrante da tu borave ne bi li prešli granicu. Ovo je odgovornost BiH ali i EU, moramo rješenje zajednički tražiti“, rekao je Lars Gunar Vigemark, provlačeći između redova upozorenje da bi BiH mogla ostati bez 13 miliona eura pomoći po ovom osnovu, ukoliko se nastavi sa realizacijom ovog projekta u Vučjaku.
Slobodan protok ljudi i prihvatanje ovih ljudi dakle, očigledno nije opcija za EU, niti će se to desitii u skorijoj budućnosti. Projekti koji se realizuju imaju za cilj da te ljude zaustavljaju na granici sa EU, gdje u ovom slučaju u saradnji sa hrvatskom policijom djeluje i FRONTEX, Agencija za evropsku graničnu i obalnu stražu, dok je u slučaju BiH ta granica porozna cijelom svom dužinom.
Nema odustajanja od Vučjaka
Ipak, u USK neće odustati od Vučjaka kao lokacije za smještaj migranata. Premijer USK, Mustafa Ružnić kaže da su radovi na terenu već počeli.
„Dali smo podršku i poštujemo odluke našeg Gradskog vijeća Bihaća. Idemo u tom pravcu. Jednoglasnu podršku je dalo i Ministarstvo bezbjednosti BiH da Vučjak bude privremena prihvatna lokacija. Mi ćemo dio sredstava već uputiti prema gradu“, kaže Ružnić.
I građani Bihaća se slažu sa ovom odlukom. Ogorčeni su što već mjesecima ne preduzimaju ništa kako bi se ovo pitanje trajno riješilo jer je bezbjednosna situacija narušena.
„Ne možemo više"
„Ovo je katastrofa, mi ne znamo više šta da radimo. Možda je deportacija jedan od načina kako prevazići ovaj problem, iako znam da nije humano ali ne možemo više, shvatite. Čovjek ga ne može istjerati iz svog dvorišta. Strašno. Ne mogu reći da je gore nego rat ali je nemoguće živjeti. Oni imaju svoje ratove između sebe i samo čujete neko napao nožem nekoga ili slično. I šta imamo od toga ako se izmjeste u Vučjak, opet će da dođu ovdje u grad. Ružno je reći ali ovo je postalo neizdržljivo. Ne vidim izlaz“, kaže Bajro Grozdanić iz Bihaća.
Izlaz ne vidi ni državna vlast koja se za sada „ne miješa" u cijeli slučaj, već je sve na kantonalnim vlastima. Jedna od opcija, koja se sve češće može čuti od njih je stvaranje neke vrste obruča oko Unsko- sanskog kantona i zatvaranje kantonalnih granica jer su prihvatni kapaciteti odavno prešli svaku granicu a vlast nema načina da se sama bori sa ovim problemom.