Politika u Poljskoj - posljedica traume

Na dan katastrofe u Poljskoj se, kao i svake godine, održavaju patriotske manifestacije i mise. Ovaj dan je, međutim, posebno važan za predsjedavajućeg vladajuće partije PiS Jaroslava Kačinjskog. U parlamentu je otkrivena spomen-ploča u čast njegovog brata-blizanca Leha Kačinjskog.

Bivši predsjednik kao nacionalni heroj

U čitavoj Poljskoj su otkrivene već stotine takvih spomen-ploča i spomenika. No, u Sejmu je spomen-ploča postavljena na samom ulazu, direktno pored one kojom se ukazuje čast papi Jovanu Pavlu II, koji u katoličkoj Poljskoj takođe važi kao heroj nacije.

Od prije osam godina i Kačinjski pokušava da predstavi svog poginulog brata-blizanca kao nacionalnog heroja. „On je ponovo izgradio poljsku nacionalnu svijest  i dostojanstvo Poljaka", rečenica je koju često ponavlja povodom komemoracija koje se ne održavaju samo na godišnjicu, već i svakog mjeseca. Tuga za žrtvama tragedije, prije svega za bratom-blizancem Jaroslava Kačinjskog, kao da nema kraja.

Teorija o ruskom atentatu

Kobna dvostruka simbolika katastrofe je za to savršeno podesna. 10. aprila 2010. je poljski predsjednik sa delegacijom visokog ranga letio za Katin, selo kod Smolenska na Zapadu Rusije. Sedam decenija ranije, tamo je ruska tajna služba ubila 22.000 poljskih oficira – taj događaj je poznat kao „masakr u Katinu". Sedamsedet godina kasnije, samo nekoliko kilometara odatle, na starom vojnom aerodromu u Smolensku, poginula je čitava poljska delegacije. To je scenario koji nekim Poljacima i danas izgleda nevjerovatno.

Prema anketama, između 26 i 28 procenata Poljaka ne vjeruje u slučaj, već da je to bio ruski atentat. Vlada PiS odbacuje zvanične poljske i ruske izvještaje u kojima se govori o greškama pilota, zbunjujućim instrukcijama kontrolora leta i lošem stanju ruskih aerodroma.

„Smolenska religija"

Katastrofa u Poljskoj je i dalje emocionalni eksploziv koji Jaroslav Kačinjski koristi u svojoj politici. Zbignjev Mikolejko sa Poljske akademije nauka ga zove „izabranikom" koji je na svojoj ličnoj traumi izgradio čitavu „Smolensku religiju". U to spadaju mučeništvo mrtvih i hrišćanska simbolika kao što su krstovi i molitve kojih uvijek ima na spomen-svečanostima. Ali ima i paganskih elemenata – kao što je bakljada.

„To je mješavina koja se obraća svim društvenim grupama, od pobožnih starijih dama preko fudbalskih navijača pa do ljudi sa nacionalističkim stavovima", kaže Mikolejko.

Tragedija kao politički instrument

Stapanja rituala koji izgledaju kao religija sa politikom je za mnoge instrumentalizacija nacionalne tragedije. „Sjećam se na jedinstvo koje je vladalo u Poljskoj poslije tragedije. No, Jaroslav Kačinjski je brzo otkrio da time može da vodi efikasnu politiku i da hoće politički da koristi smrt svog brata", kaže sociolog Jakub Bjeržinski u razgovoru za DW. Prema njegovom mišljenju, Kačinjski ni sam ne vjeruje u teoriju o atentatu, pošto je „političar koji racionalno razmišlja".

Bjeržinski kaže da Kačinjski ciljano širi „teorije zavjere". „Mnogi ljudi ne prihvataju da je 96 ljudi poginulo baš na jednom istorijskom mjestu zbog greške pilota. To nema smisla", kaže Bjeržinski. Prema njegovom mišljenju, Kačinjski svojom teorijom o atentatu zadovoljava ljudsku potrebu da se traži za dubljim smislom stvari".

Posljedice katastrofe

Za predsjednika PiS je sve teže da zastupa svoju teoriju. Dokaza za eksploziju koja je navodno predsjednički avion raznijela u vazduhu – još nema. Osam godina, Kačinjski je svakog mjeseca govorio o rasvjetljavanju katastrofe. „Mi ćemo pobijediti", glasila je njegova parola, a pod „pobjedom" je trebalo razumjeti definitivni dokaz da se radilo o atentatu. No, od prije nekog vremena, on ne isključuje ni mogućnost da „istina neće biti definitivno rasvijetljena".

Sada on namjerava da ukine mjesečne komemorativne svečanosti. „Pobjeda" izgleda sve manje realno. Nacionalna katastrofa i lična trauma najvažnijeg poljskog političara su ipak ostavili traga. To su napeti odnosi sa Rusijom i podjela društva.