Ponosni Rusi

Više se ne sjećam zašto, ali na času književnosti naša učiteljica je jednom objasnila da je sovjetski narod ponosan na svoju revolucionarnu tradiciju. To je bilo prije otprilike tridesetak godina. I začudilo je malo koga jer je tako zvučao skoro svaki čas, mada nešto manje časovi biologije i fizičkog vaspitanja. Učenici su to obično ignorisali. No, tog dana je nešto natjeralo mog školskog druga Serjožu da digne ruku.

Đavo u detaljima

"Evo, narod Savezne Republike Njemačke“, zablistao je Serjoža znanjem pokupljenim iz emisije „Međunarodna panorama“, on se ponosi svojim autoputevima. To razumijem. A kako da se ponosiš revolucionarnom tradicijom - to ne razumijem. To je valjda bolje nego ni sa čim, pošto nemamo normalne puteve?“.

Čak i u poznim sovjetskim vremenima ovako nešto se smatralo nepoštovanjem stubova društva i skrnavljenjem svetinja, a u boljem slučaju – izrugivanjem učitelju, pa je Serjoža bez bilo kakvog objašnjenja bio izbačen iz razreda. Mi ostali smo shvatili, mada ni to nije baš tako, ionako smo to već znali, samo smo utvrdili znanje, da se javno ponositi može samo onim što se zvanično nudi. Mada je sve to daleko od savremenog života i teško razumljivo. Ma kakvo racionalno razmišljanje o tome bilo je osuđivano pa i kažnjavano.

Malo toga se izmijenilo od tih vremena. Ljudi se ponose zbog onoga što im predlažu odozgo. O tome svjedoče rezultati ankete „Levada centra“. Prema toj anketi broj onih koji su ponosni na to što žive u Rusiji porastao je u posljednje tri godine sa 70 odsto na 82 odsto. U tom ponosu nema ničeg lošeg, naprotiv. Ali đavo je, kao i obično, u detaljima. Od čega se sastoji nacionalni ponos Rusa?

Pet razloga

Najviše je onih (44 procenta) koji su ponosni na rusku istoriju, u koju, naravno, spada i revolucionarna tradicija. Istina, sada nije baš razumljivo da li su te revolucije kao ova prije stotinjak godina, dobre ili loše? Na primjer, na svakom koraku govore da su revolucije, naročito one obojene, loše. Pritom boljševike niko ne osuđuje, a sovjetska vlast je ustanovlejna kao rezultat Oktobarske revolucije. I nikako nju ne smatra kriminalnom, a odnedavno je i potpuno suprotno, smatraju je narodnom revolucijom. Bog sa njom, s revolucijom. Očito je da se u tom kontekstu prije svega vidi pobjeda u Drugom svjetskom ratu.Na drugom mjestu (38 procenata) kao razlog ponosa se navode – prirodna bogatstva Rusije. Dakle, ljudi se faktički ponose zbog jedne srećne okolnosti. Vidimo da Bog ne daje tek tako. Nešto u nama ga je vjerovatno isprovociralo da bude tako velikodušan. Oružana sila (36 procenata) nalazi se odnedavno, od prije godinu dana, među tri glavna razloga zbog kojih se ljudi ponose državom i to je direktna posljedica aneksije Krima.

Sada se dvomisao Rusa pojavljuje u svoj svojoj raskoši: ponosni smo na svoje oružane snage, ali ne prestajemo i da ih se plašimo. Pitajte svoje poznanike koji imaju mušku djecu. Da, broj onih koji otvoreno priznaju da bi u slučaju potrebe tražili način da njihov član porodice „zaobiđe“ vojnu službu po anketama doduše opada, ali tako još uvijek misli svaki četvrti Rus.

Čini se da je ruska kultura, kojom se ponosi 34 odsto ispitanika, najmanje sporna tačka Ipak, njeno aktuelno stanje, uključujući resorno rukovodstvo, izaziva nemali broj pitanja i sporova. Završna, peta tačka je pomalo apsurdna – dimenzije zemlje (31 odsto) su tazlog za ponos. Šta u 21. vijeku znače dimenzije zemlje ako ne površinu osvojene teritorije? Da li se, recimo, Kanađani, kao i mi, moraju ponositi silnim kvadratnim kilometrima zemlje na kojoj niko ne živi, koja u prostoj računici ništa ne doprinosi nacionalnoj ekonomiji?

Ima se čime ponositi

Prema istoj anketi ispitani u manjem procentu navode kao razlog za ponos sistem obrazovanja i zdravstvene zaštite, ekonomske uspjehe, sugrađane (drugim riječima – sami sebe) kao i dostignuća otadžbinske nauke. Znači sve ono u šta treba ulagati napore, šta bi trebalo usavršavati i zbog čega bi se trebalo usavršavati.

Mi ipak nismo potpuno izgubili te sposobnosti, dovoljno je da pogledamo IT branšu. ABBYY je odavno poznat širom svijeta po svojim digitalnim rječnicima i programima za prepoznavanje teksta, antivirusni programi Kasperskog su popularni širom svijeta i napokon „Jadeks“ je jedan od malobrojnih nacionalnih konkurenata koji može da stane rame uz rame sa Google-om.

Programeri i osnivači kompanija iz Rusije učestvuju u projektima svjetskog nivoa, ali to nam izgleda nije potrebno da imamo svoj ponos. Ostavimo li po strani valjanost i stepen angažovanosti socioloških istraživanja u Rusiji, zaključak je samo jedan: medijska propaganda je potpuno opravdala državna sredstva uložena u nju. Ona je učinila popularnom misao da se ne mora ulagati napor u sadašnjost i budućnost, ako imate čime da se ponosite iz prošlosti. U to ne uključujem prirodne resurse i veličinu ruske teritorije, jer to je uvijek sa nama.

Aleksandar Pljuščev je novinar, stručnjak za internet, voditelj na radiju i bloger

plushev.com, Twitter:@plushev