Posljedica pogrešne politike integracije

Bettina Klein (Deutschlandfunk): Moramo prvo usvojiti terminologiju. Mi govorimo o tome da se u Koelnu održavaju demnstracije podrške Erdoganu kojem mi u ovom trenutku prebacujemo masovno ugrožavanje demokratije. Demonstranti i sam organizator govore o demonstracijama u znak podrške demokratiji. O čemu je tu riječ?

Ates: Da. To zvuči pomalo smiješno iako 30 000 tvrdi da su za demokratiju ako se pogleda kakvo shvatanje demokratije i pravne države oni imaju. Veliki broj ljudi iz te grupe sada kritikuju socijalne medije, između ostalog kritikuju i mene nazivajući me kurvom, droljom, i još gore, navode da me treba ubiti jer imam drugačije mišljenje. Dakle veliki broj demokrata ja tu ne očekujem. Radovala bih se kada bi to bile pro-demokratske demonstracije. Slično se dešava i u Turskoj. Tamo demonstriraju muškarci djelomice obučeni kao islamisti, dakle prije svega muškarci i uzvikuju "demokratija". To djeluje iritantno. To je definitivno...

Klein: Šta oni razumiju pod pojmom demokratija, gospođo Ates?

Ates: Oni pod pojmom demokratija razumiju sljedeće: Erdogan je izabran sa 52 posto glasova i njega se ne smije kritizirati. I svi mi, svi, kompletan turski narod ili svi oni koji su tako rođeni ili na bilo koji način povezani, svi to moramo prihvatiti. Niko ne smije kritikovati, svi koji su Turci, njega moraju voljeti. To oni razumiju pod demokratijom. Jer je on tako dobar za Tursku.

Klein: Da, i Erdogan - ja čujem određenu ironiju u Vašem glasu - Erdogan sam prebacuje Europi da podržava pučiste.

Ates: Da, upravo je to apsurdno. Gospodin Erdogan je to uvijek radio, da je okrivljavao strane snage i sile. Teorije zavjere u Turskoj su skoro u DNA, rekla bih dakle one postoje od kada je Turske. I moglo bi biti nešto u tome, to poznajemo naravno iz drugih zemalja, da strani interesi doprinesu tome da se zemlje odjednom nađu u ratu. To je tamo i dio istine. Dakle to uopće nije tako apsurdno. Ali da su pučisti podržavani, to nije dokazano. I tu mi opet vidimo da to nisu demonstracije za demokratiju jer ovi ljudi nisu shvatili da postoji pravna država. Pravna država također znači postojanje pretpostavke nevinosti. Gospodin Erdogan je rekao da je on zaključio da su Fetullah Guellen i njegove pristalice inicirale ovaj puč. To može biti tačno, mi želimo da mu vjerujemo ako nam da dokaze za to. Ja sam pravnica i očekujem da pretpostavka nevinosti važi i u Turskoj. I da ona važi i za ove ljudi koji navodno demonstriraju za demokratiju, a koji nas vrijeđaju na facebooku i prijete nam. Ja ipak ne kažem da sam pristalica pokreta Fethullaha Guellena. Ja samo želim da se dokaže (ako on stoji iza puča - op. red.)

Klein: Da, gospođo Ates, pretpostavku nevinosti ste upravo naveli kao primjer napada na pravnu državu u Turskoj. Istodobno kažete da je 52 posto Turaka glasalo za Erdogana i za većinu Turaka to je ipak još demokratija i on je demokratski izabran. Mi ovdje smo mnogo zabrinuti, mnogo razmišljamo, vodimo brojne intervjuue o toj temi. Da li bismo se mi ovdje na Zapadu, u Njemačkoj, trebali suzdržati sa brigama i sa našom kritikom prema Turskoj?

Ates: Ne, mi to ne možemo jer mi vidimo val hapšenja koji se odvija u Turskoj. I mi se brinemo i kada vlada u Sjevernoj Koreji ugrožava ovaj svijet. Mi se brinemo kada Putin radi stvari koje su nama veoma strane, a ni SAD ne rade sve ispravno. Ipak je pogrešno reći da tamo postoji demokratski izabrana vlada i da je onda time sve razjašnjeno. Postoje brojne demokratski izabrane vlade koje nas zabrinjavaju. I mi ne smijemo zaboraviti da Berluskoni, Hitler, dakle stari i novi, Staljin, dakle brojni su primjeri u prošlosti ljudi koji su demokratski izabrani, ali ovom svijetu nisu donijeli ništa dobro. Dakle demokratski izbori, onakvi kakvim ih mi poznajemo, ipak još dugo nisu garancija za postojanje prave demokratije.

Ljudi koji drugačije misle su uplašeni

Klein: Jasno, gospođo Altes, ali pitam još jednom. Mi ovdje trošimo relativno mnogo vremena i energije na tu temu. Vjerujem od kako je bio pokušaj puča u Turskoj natproporcionalno mnogo. Istodobno dozvoljavamo da na ulice izađe moguće je 30 000 ljudi, koji smatraju da je veoma dobro ono što Erdogan radi, a ne ljudi koji su zabrinuti na sličan način poput primjerice novinara ovdje na Deutschlandfunku. Dakle to je ipak diskrepanca?

Ates: Apsolutna diskrepanca. Ljudi, koji to ne podržavaju, sjede upravo kod kuće i boje se. Ja Vam kažem da stalno moram slušati sljedeće: Začepi konačno, inače ćeš i ti biti ugrožena. U Turskoj to izgleda upravo tako da ljudi strahuju od ove veoma emocionalne grupe ljudi koji su spremni paliti kuće, tući ljude. Postoji strah, definitivno strah da se sada izađe na ulice. Dakle rečenica Rose Luxemburg "Sloboda je uvijek i isključivo za one koji misle drugačije" mi stalno pada na pamet kada gledam i slušam te ljude. Oni ne žele one koji drugačije misle. I to je problem. A oni koji drugačije misle imaju upravo nevjerovatno mnogo straha da će biti diskreditirani kao pristalice Guelenovog pokreta, kao pristalice PKK i prije svega kao izdajnici domovine. Ja sam jučer dala jedan intervju koji je prilično objektivan o tome što ja mislim, što ja činim, a onda sam odmah na facebooku i twitteru dobila poruku da sam kurva, da sam drolja, da sam izdajnica domovine, da sam neko ko mrzi Tursku.

Pogrešna njemačka politika

Klein: Mi imamo malo utjecaja na ono što se dešava u Turskoj, njemačka pravna država ima naravno utjecaj na ono što se dešava ovdje u Njemačkoj. Šta bi bila Vaša želja? Dakle mi neprestano slušamo da se neki u njemačko-turskoj zajednici ovdje osjećaju zastrašenim kao što ste i Vi opisali na osnovu nažalost Vašeg ličnog iskustva. Šta bi bila Vaša želja ili Vaš zahtjev njemačkoj pravnoj državi da uradi? Ili to uopće nije moguće?

Ates: Naravno da je moguće i prije svega mi moramo govoriti i o odgovornosti Njemačke za to. Nažalost ovo je krajnje vrijeme. Njemačka je doprinijela tome da sada 30 000 ljudi idu na ulice za Erdogana, a ne za Gaucka ili Merkel.

Klein: U kojoj mjeri je tome doprinijela?

Ates: To je pogrešna politika integracije. Sasvim je jasno da se ti ljudi ne osjećaju prihvaćenim i integriranim od ove države, već se osjećaju tretiranim od strane Turske. U tom smislu sam potpuno mišljenja gospodina Cana Duendara da ni u kom slučaju sada ne smiju biti prekinuti pregovori sa Turskom. Tim bi se zabio nož u leđa brojnim ljudima koji su zapadnoorijentirani, moderni i žele pravnu državu.