Potraga za europskim islamom na Balkanu

Tema sarajevske konferencije je kako bi mogao izgledati „europski islam" na kontinentu, na koji se u posljednje vrijeme doseljava sve više muslimana.

"Muhamed Jugo, ekspert Islamske zajednice za odnose sa zapadnim svijetom smatra: „Mi bismo mogli pomoći Europi da razvije europski islam jer imamo stoljetno iskustvo sa drugim religijama i kulturama. I mogli bi eksportirati austrijski model"... U današnjoj BiH Islamska zajednica nema ni ugovor sa državom, za razliku od Katoličke crkve. Dževada Šuško, direktorica Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka, se zalaže za to da se kao obrazac uzme ugovor sa Vatikanom pri čemu bi se morale uzeti u obzir specifične potrebe muslimana. Od 2008. godine se pregovara, ali u radnom pravu ne postoje jedinstvene smjernice. Islamska zajednica zahtijeva da muslimani imaju pravo uzeti godišnji odmor tokom odlaska na hadž, da petkom imaju pravo na sat pauze kako bi prisustvovali molitvi u džamiji i da na radnom mjestu dobiju mogućnost za obavljanje molitve", piše Standard. List ocjenjuje da je osjetljiva tema uticaj iz zemalja Golfskog zaljeva. „Dotok novca iz inozemstva ne može biti zaustavljen", kaže Šuško. Ona kaže da je potreban novac za obnovu džamija. Dodatni problem su selefijske grupe koje su u BiH formirane od 1990. godine. Nakon posljednje inicijative Islamske zajednice, kako kaže Muhamed Jugo, sve 64 grupe bi se trebale ponovo integrirati u Islamsku zajednicu. Na aerodromu u Sarajevu dan za danom možemo posmatrati bosanske vehabije kako dočekuju arapske turiste i odvoze ih do njihovih smještaja. Raste zabrinutost da će vehabije zahvaljujući novcu turista pojačati svoj utjecaj. Sedmično 11 aviona stiže iz Dubaija, a deset iz Emirata Šardža. Šuško želi umiriti situaciju i smatra da posjetitelji ne dolaze iz religijskih razloga", piše austrijski Standard.

Iz Holandije dokazi, iz Rusije cinizam

Njemačka štampa komentira istragu o obaranju malezijskog aviona.

„Ko je kriv? Više od dvije godine to pitanje muči porodice 298 žrtava sa leta MH17. Oni žele da razumiju zašto su njihovi članovi porodice i prijatelji 17. jula 2014. morali da poginu u Boingu 777 malezijske aviokompanije – i da time budu uvučeni u rat u Ukrajini", piše nedjeljnik Špigel na svom portalu. „Ali odgovora zacijelo neće biti, očajanje ostaje. Ukrajina, separatisti povezani s Moskvom i Rusija, ne bore se samo na frontu – oni se takođe nadmeću da nametnu svoju verziju te nesreće", piše portal u tekstu pod naslovom „Krhotine istine".

U srijedu (28.9.) je međunarodna istražna komisija pod vođstvom Holandije – odakle je najveći broj žrtava – u izvještaju predstavila konkretna saznanja, ali ne i krivce. Zaključeno je da je avion oboren ruskom raketom Buk tipa 9M38 ispaljenom sa jednog polja u blizini mjestašca Prvomajsk na istoku Ukrajine. Tu oblast su u julu 2014. kontrolisali proruski separatisti. Na osnovu fotografija i snimaka sa društvenih mreža, satelitskih slika i prisluškivanih telefonskih razgovora nedvosmisleno je utvrđeno da je mobilna lansirna rampa dovezena iz Rusije i da se, nakon obaranja aviona, tamo i vratila naredne noći.

„Istražitelji su nazvali svoj izvještaj presjekom situacije. Potrebne su dalje pretrage. Identifikovane su stotine osoba koje bi mogle da se povežu sa obaranjem aviona, kažu u timu istražitelja. Imena nisu pominjali kako ne bi ugrozili istragu. U srijedu su ponovo pozvali moguće svjedoke da se jave", navodi Špigel. Portal izvještava i o novoj ruskoj verziji dešavanja, kojom je početkom sedmice Rusija protivrječila svojoj prethodnoj verziji. General avijacije Andrej Koban je izjavio da su Holanđani slijedili pogrešan trag te da je Moskva slučajno našla radarske podatke koji dokazuju da je raketa ispaljena sa ukrajinske oblasti. „Više nije bilo riječi o ukrajinskom borbenom avionu koji je, prema ranijim navodima iz Moskve, bio odgovoran za nesreću", piše Špigel.

Vezer kurir (Bremen) podsjeća da su istraživački novinari još početkom 2015. sami došli do verzije za koju je istražiteljima trebalo više od dvije godine. „Ne zna se još ko je izdao naredbu za lansiranje rakete, ko je upravljao kompleksnim oružanim sistemom i pritisnuo dugme. To je pitanje krivice koje najviše zanima porodice žrtava. Ali nimalo ne zanima Putinove trolove. U internet-komentarima i po društvenim mrežama oni više raspravljaju o tome što Ukrajina spada u pet država koje su vodile istragu, a Rusija ne, kao da to može da poništi minuciozno vođenu istragu. Pri tome Moskva nikada nije bila zainteresovana da se uključi u razjašnjavanje slučaja."   

Krivi su uvijek drugi

U listu Merkiše algemajne (Potsdam) su uvjereni da su proruski borci avion oborili greškom: „Vjerovatno nikada neće biti razjašnjena sva pitanja oko obaranja malezijskog putničkog aviona. Ali u međuvremenu se može uzeti kao izvjesno da su vojnici s lansirne rampe počinili fatalnu grešku s vojne tačke gledišta. Htjeli su da naciljaju ukrajinske borbene avione, a ne avion pun turista i poslovnih ljudi. Bila je to greška koja stavlja međunarodnu zajednicu pred neobični izazov: kako diplomatija treba da se odnosi prema činjenici da vlada u Moskvi naprosto poriče saznanja istražitelja?" Mitelbajeriše cajtung (Regenzburg) piše da je zbog žrtava i njihovih najbližih važno istjerati nezavisnu istragu do kraja „Iako je svima jasno da na kraju niko neće odgovarati. Bližnji ubijenih imaju pravo da saznaju zašto su njihovi voljeni morali da umru. A svijet ima pravo da sazna kakva vlast stoluje u Moskvi."

Na to pitanje odgovor već ima konzervativni Velt: „Ono što se ovdje dešava je ista cinična igra koju Kremlj forsira u slučaju Sirije. Poriče se očigledna odgovornost za eskalaciju. Krivi su uvijek drugi. Dobrodošli u postfaktički Putinov svijet. Realnost je drugačija. Naime ovakva: Bez ruskog hibridnog rata bi ukrajinska kriza bila okončana odavno. Bez ruske vojne podrške bi Asadov režim u međuvremenu bio prošlost. Ostaje misterija zašto se u ovoj situaciji javlja sve više glasova koji bi da ukinu sankcije Rusiji i sanjare o ponovnoj izgradnji odnosa povjerenja."

Izdvojeno mišljenje među njemačkim listovima, kao i uvijek kada se radi o Rusiji, ima marksistički Junge velt. Istraga je, piše, „od početka manjkava jer je glavni osumnjičeni smjesta bio poznat. To mora da je bila Rusija! Rus ili pobunjenici u Donbasu koje podržava su sigurno oborili letjelicu! Unaprijed zauzeta strana omogućila je međunarodnim istražiteljima da sistematski ignorišu sve dokaze koje je Rusija priložila debati – snimke sopstvenih satelita, bilješke kontrole leta i mnoge druge. Nasuprot tome, SAD do danas ne ustupaju satelitske snimke. Ukrajini, drugoj strani neposredno umiješanoj u konflikt, su holandski istražitelji oprostili što do danas pod ključem drži podatke svoje kontrole leta. Kijevu je pri formiranju međunarodnog istražiteljskog tima čak priznato pravo veta na objavljivanje izvještaja."