Presuda za genocid u Ruandi

U jednostavno uređenoj sudskoj dvorani Višeg pokrajinskog suda u Frankfurtu na Majni su tijekom suđenja uvijek iznova oživljavane grozote od 11. travnja 1994. godine: svjedoci iz Ruande su detaljno opisivali kako su se tada u crkvi u selu Kiziguro skrivali od pripadnika paravojnih postrojbi iz naroda Hutu te kako su ovi upali u crkvu i ubili oko 1.200 ljudi, kako su preživjele natjerali da mrtve bace u bunar i kako su na koncu i sami bili prisiljeni da skoče unutra.

Bio je to povijesni proces, koji je okončan ovoga utorka (18.2.2014.) nakon tri godine trajanja. Prvi put je u Njemačkoj izrečena presuda za genocid u Ruandi. 1994. su u roku od oko 100 dana radikalizirani članovi plemena Hutu poubijali tri-četvrtine Tutsi manjine i mnoge umjerene pripadnike plemena Hutu. 20 godina poslije je Onesphore Rwabukombe u Frankfurtu osuđen na 14 godina zatvora za sudjelovanje u tim ubojstvima. Bivši Hutu političar i načelnik Kiziguroa je navodno sudjelovao u organiziranju masakru u tom mjestu, naredio ga i nadzirao.

Ključna uloga načelnika

Genocid je zločin, za koji se primjenjuje takozvana univerzalna jurisdikcija, odnosno opća nadležnost. Od 2002. 56-godišnji Rwabukombe živi u Njemačkoj, od 2010. se nalazi u pritvoru. Njemačko državno odvjetništvo je tražilo doživotni zatvor. Dieter Magsam kao sporedni tužitelj zastupa žrtve: "Postoji 15 svjedoka, koji su potvrdili nazočnost optuženog za vrijeme masakra. Sudjelovao je u tome, on je ljude službenim automobilom odvezao do crkve, a oni su onda mačetama i sjekirama upali u crkvu."

Optužnica se oslanja uglavnom na izjave svjedoka. Mnogi od njih su samo radi izjave pred sudom u ovom procesu došli u Njemačku. Drugi, koji u Ruandi sjede u zatvoru, uključeni su videolinkom u frankfurtsku sudnicu. "Mi smo mišljenja da su iskazi svjedoka svi bili obilježeni time da se optuženog htjelo teretiti i proglasiti krivim zato što je bio načelnik, znači tadašnji autoritet", kaže Natalie von Wistinghausen, jedna od Rwabukombeovih odvjetnica. Ona i njezina kolegica Kersten Woweries su stoga tražile oslobađajuću presudu.

U Ruandi Rwabukombe upravo iz tog razloga ne bi imao fer proces, uvjeren je Gerd Hankel. Taj stručnjak za Ruandu je bio vještak tijekom procesa i kao takav sudjelovao u mnogim procesima u Ruandi. Hankel pojašnjava da je u Ruandi rasprostranjeno mišljenje da je svatko, tko je bio dio političke elite za vrijeme genocida, također onaj koji je povlačio konce u provođenju genocida.

Nepoznat teren za njemačko sudstvo

No, je li njemačko pravosuđe moglo neutralnije odlučiti o tome? "Glavni problem pritom je da se jedan njemački sud mentalno treba uživjeti u ono što se dešavalo u Ruandi", kaže Hankel. Sutkinje i suci koji se dosad uopće nisu bavili tom zemljom, moraju se intenzivno pozabaviti s velikim povijesnim kontekstom, u kojemu se dogodio genocid, kao i s tamošnjim mentalitetom i pitanjima vjerodostojnosti svjedoka jedne i druge strane. "Sve to je za sutkinje i suce u Njemačkoj potpuno novo", naglašava Hankel.

Tako se sud na primjer morao suočiti sa sumnjom da je ruandska vlada možda pokušala utjecati na svjedoke. Predsjednik zemlje, Paul Kagame, je pripadnik Tutsi naroda. Njegovoj pobunjeničkoj vojsci je pošlo za rukom da u srpnju 1994. okonča genocid i preuzme vlast u zemlji. Kagame zemljom vlada autokratski, tko javno kritizira njegovu politiku i službeno pisanje povijesti, u opasnosti je da završi u zatvoru.

Usto su se u Frankfurtu pojavile i praktične poteškoće, kao što je komunikacija s ruandskim svjedocima, odnosno nedovoljno poznavanje načina komuniciranja u Ruandi. U Njemačkoj međutim nema nikoga tko bi mogao nešto više reći o ruandskoj kulturi komuniciranja, tvrdi Natalie von Wistinghausen, odvjetnica optuženog.

Potrebna intenzivnija priprema

U jednoj stvari su obrana i sporedni tužitelji bili jedinstveni: Njemačka nije pravo mjesto za donošenje presude o zločinima, koji su se dogodili u Ruandi. "Naš sustav - s ono malo iskustva koje ima - jednostavno nije podobno da utvrdi činjenično stanje. Iako su se mnogi dosta potrudili", navodi Rwabukombeova odvjetnica Wistinghausen. Pritom ukazuje na Međunarodni kazneni sud za Ruandu, koji je uspostavljen u susjednoj Tanzaniji specijalno radi razjašnjavanja genocida na Tutsijima. I odvjetnik žrtava Magsam bi najradije htio da je proces protiv bivšeg načelnika vođen u Ruandi.

Vještak u tom procesu, Gerd Hankel, je pritom optimističniji. On vjeruje da se njemačko sudstvo može nositi s takvim procesima. Predlaže međutim da se sud u Frankfurtu od početka trebao još jače pozabaviti Ruandom: "Sutkinje i suci su trebali otputovati u tu zemlju kako bi razgledali mjesta zločina, kako bi razgovarali sa stanovnicima Ruande i vidjeli kakav je tamo život."

To bi se ujedno mogao uzeti kao povod da se izvuku pouke iz toga procesa. Jer, prilike za to već ima: u Stuttgartu i Düsseldorfu se vode sudski procesi protiv Hutu-ekstremista i njihovih pomagača.

Autorice: Hilke Fischer / Marina Martinović

Odg. urednica: Jasmina Rose