Prijelomne tačke po pitanju klimatskih promjena

Istraživači klime raspravljaju o prijelomnim točkama u Zemljinom sustavu od ranih 2000-ih - u to su vrijeme istraživači predvođeni Johannom Rockströmom i Timothyjem Lentonom definirali devet odgovarajućih aspekata, uključujući topljenje ledenih ploča na Sjevernom i Južnom polu, krčenje šuma amazonskih prašuma i slabljenje termohalinske cirkulacije, kako se naziva kombinacija strujanja u četiri od pet oceana.

Prema tom konceptu, ako u ovim slučajevima dođe do prekretnica, ta će promjena biti nepovratna. Slika šalice kave koja stoji na stolu često se za to koristi u klimatskim istraživanjima. Ona se naime može dugo gurati preko ruba stola, a da ne padne. U nekom trenutku je toliko preko ruba stola da se prevrće i pada.

Novo izvješće o prijelomnim tačkama

Novi izvještaj, "Global Tipping Points Report", sada sažima istraživanja o prijelomnim tačkama iz posljednjih godina. Na izvještaju je radilo više od 200 istraživača iz 26 zemalja. Projekt je vodilo Sveučilište Exeter, a sufinancirao Bezos Earth Fund.

Autori ne dolaze samo iz klimatskih znanosti, već istražuju i društvene promjene. Zbog toga novi izvještaj po prvi put pokazuje kako se takozvane "pozitivne" tačke preokreta mogu suprotstaviti klimatskim promjenama. To bi mogle biti, na primjer, klimatski prihvatljive tehnologije i ponašanja koja se - prema teoriji prijelomne tačke - šire sve brže i brže nakon određenog nivoa.

Prema izvještaju, obnovljivi izvori energije već su dosegli ovaj prag postajući sve isplativiji. Dalji primjeri uključuju e-mobilnost i vegansku prehranu. Primjerenija slika za sve to bile bi poredane domine. Ako se jedna prevrne, to pokreće druge, moguće pozitivne promjene jer se i sve ostale domine neumoljivo prevrću. 

Velike razlike oko prijelomnih tačaka

Među istraživačima je sporno u kojoj su mjeri prekretnice prikladne za komuniciranje kada je riječ o klimatskim rizicima. Znanost se ne slaže oko broja prekretnica u Zemljinom sustavu. Novi izvještaj govori o 25 prijelomnih tačaka u Zemljinom sustavu, Potsdamski institut za istraživanje utjecaja klime (PIK) piše o 16 takvih prijelomnih tačaka, za neke prijelomne tačke imaju regionalne posljedice, za druge globalne. Helmholtz Climate Initiative na svojim stranicama navodi pak 14 prijelomnih tačaka.

U svom četvrtom izvještaju o procjeni iz 2007. godine, Svjetsko vijeće za klimu (IPCC) također je pokušalo istaknuti ono što se već znalo o prijelomnim tačkama. Reto Knutti, klimatolog s ETH Zurich bio je jedan od autora. On kaže: "Bilo je dosta nejasnoća. Zato je tekst kratak." Jedan od najpoznatijih istraživača klime, Mojib Latif, meteorolog i oceanograf iz Centra za istraživanje oceana GEOMAR Helmholtz, također naglašava: "Koncept prekretnica je dobar samo onoliko koliko se raspravlja i o njegovoj neisigurnosti."

Nesigurnost na primjeru AMOC-a

Sam Latif je istraživao Atlantsku meridijalnu preokretnu cirkulaciju (AMOC) - sadašnji sistem struja koji uključuje Golfsku struju, poznatu kao grijač tople vode u Europi. Studija iz Danske objavljena u julu predviđa da bi ovdje moglo doći do prijelomne tačke već sredinom stoljeća. Koristeći simulacijske modele, istraživački dvojac izračunao je da postoji 95 posto vjerojatnosti da će se kolabiranje dogoditi između 2025. i 2095. godine.

Na pitanje o studiji, drugi su se znanstvenici izrazili kritički. Jedan od njih je Jochem Marotzke, direktor Instituta Max Planck za meteorologiju u Hamburgu. On je, kako sam kaže, jedan od prvih Nijemaca koji se u doktorskoj tezi 1985. pozabavio ovim pitanjem: "Ne znamo gdje smo kada je riječ o AMOC-u. Danska studija je primjer činjenice da se istraživanje prijelomne tačke uvijek usredotočuje na to da ovisi o pretpostavkama." I drugi istraživači ističu da je neodrživa tvrdnja da će AMOC kolabirati u ovom stoljeću. 

Međuovisne varijable

Međutim, Svjetsko vijeće za klimu pretpostavlja da je vrlo vjerojatno da će oslabiti do kraja stoljeća. U eseju iz 2017. Latif je došao do istog zaključka. No, napisao je da koliko će to slabljenje biti jako ovisi o tome hoće li se i koliko brzo otopiti led na Grenlandu. Latif tako imenuje temeljni problem u istraživanju prijelomne tačke: postoje mnoge varijable koje uvjetuju jedna drugu.

To je prije svega teško kada je riječ o ekosistemima poput amazonske prašume, smatra klimatolog Knutti. Kako temperatura raste, biljke u prašumi isparavaju više vode, što je predvidljivo. Ali kako se ljudi ponašaju, koja područja čiste, koje životinjske vrste nestaju zbog nedostatka staništa i u kojoj mjeri to utječe na stabilnost Amazone? I PIK piše o djelomično nejasnoj situaciji u regiji koja je važna za globalnu klimu.

Nedostaju podaci i tehnika

Još jedan problem s istraživanjem prijelomne tačke je nedostatak podataka, kaže Knutti. Promatranje oceana je složeno i skupo. Led oko polarnih ledenih kapa često se promatra pomoću satelita. Studije se također oslanjaju na temperaturu mora. Za kombiniranje podataka potrebna su superračunala velike računalne snage.

Topljenje leda već je u toku na Zapadnom Antarktiku i Grenlandu

Istraživači klime uglavnom se slažu da se grenlandski ledeni pokrov na sjeveru i zapadu Antarktika smatraju kritičnim područjima. Jer kako se atmosfera zagrijava, tako i svjetski oceani postaju topliji. To dovodi do otapanja podnožja ledenjaka na zapadnom Antarktiku koji se protežu u more.

Tek nedavno je jedna britanska studija došla do zaključka da je dio ledenog grebena na zapadnom Antarktiku, Amundsenovo more, već dosegao kritičnu točku. PIK također piše da je prijelomna tačka možda već postala neizbježna za glečer Thwaites u Amundsenovom moru. Naime jednom kada zaštitni štit ledenih polica nestane, unutarnji glečer također dolazi u dodir s toplijim morima i otapa se. 

Kolabiranje ćemo prepoznati tek kada se dogodi

No procjenjuje se da bi trebalo najmanje 500 do 13 000 godina da dođe do kolbiranja. Ove rezultate je vrlo teško razumjeti za ljudska vremenska razdoblja, naglašava Hermann Lotze-Campen, voditelj odjela za istraživanje klimatske otpornosti u PIK-u. Zato je važno razumjeti: "Nećete moći tačno reći unaprijed kada će doći do prekretnice, već tek nakon toga!" Ali jedno je jasno: "Sa svakom desetinkom stepena (zagrijavanja), povećava se vjerojatnost da će se dogoditi jedna ili više od ovih prijelomnih točaka." A spriječiti to je iznimno važno. Jer, kako naglašava Knutti: "To je poput šalice za kavu, čak i ako ne znamo kada će pasti. Znamo što se tada događa: razbije se."

Posljedice kolabiranja

Ako ledeni pokrivač zapadnog Antarktika potpuno nestane kao rezultat ovog procesa, javlja se takozvana povratna veza leda i albeda: ako ima manje ili nimalo bijelog snijega i nema svijetlog leda, manje se sunčeve svjetlosti reflektira, a tamna površina ispod upija više sunčeve topline. To povećava topljenje leda, uz zagrijavanje uzrokovano stakleničkim plinovima koje je stvorio čovjek.

Svjetsko vijeće za klimatske promjene došlo je do zaključka da bi topljenje ledenog pokrivača na zapadnom Antarktiku uzrokovalo porast globalne razine mora za više od tri metra. Kad bi se sav grenlandski led otopio, iznosio bi sedam metara. A obje prijelomne tačke, ona na Grenlandu i ona na zapadnom Antarktiku, možda su već prijeđene. PIK ih definira za globalno zagrijavanje između 1,5 i tri stepena.

"Društvo treba rješenja”

No, unatoč tim rezultatima, prema Marotzkeu, ne bi se trebala nastati slika u kojoj klima sada "izmiče kontroli i svijet se bliži kraju". Latif također naglašava: “Svijet ne propada od 1,5 stupnjeva.” Panika, kaže on, nije dobar savjetnik. Jer čak i kad bi se uskoro dostiglo zagrijavanje od 1,5 stupnjeva, svaku desetinku stupnja iznad toga treba pod svaku cijenu izbjeći. Lotze-Campen naglašava: "Ali imam osjećaj da mnogi ljudi to doživljavaju kao: Ionako više ništa ne možemo uraditi."

Iz tog razloga Latif također odbacuje komunikaciju koja predviđa katastrofu. Već 1986. magazin SPIEGEL je na naslovnici objavio sliku pola katedrale u Kölnu uronjenu u nabujalo more. Opis slike: Klimatska katastrofa. I od tada se, kaže Latif, ništa nije dogodilo.

I autori “Global Tipping Point Reporta” također još jednom naglašavaju da politika, istraživanje i društvo sada moraju djelovati zajedno. U najboljem slučaju, to bi moglo pokrenuti daljnje pozitivne poluge koje bi preokrenule situaciju.

Latif naglašava: "To vam je kao kad se vozite autoputom po gustoj magli, a ispred vas je negdje gužva kojoj ne znate kraja. Tada ipak ne jurite kao da sutra ne postoji. " Knutti kaže da je istraživanje prijelomnih tačaka u Zemljinom sustavu ključno. Bez toga, kaže, ne bismo bili ovdje gdje smo danas. Ipak, ono što društvo treba su rješenja, poručuje on.

zi/tagesschau

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu