Prijeti li eskalacija između Rusa i Amerikanaca?

Washington i Moskva su oduvijek željeli izbjeći direktan sukob. I to s dobrim razlogom. Situacija može brzo eskalirati. Zbog toga nije ni čudo što Bijela kuća i Kremlj demantiraju i jedni drugima šute. Samo da situacija ne izmakne kontroli! Međutim, to nije tako jednostavno. Supruge ubijenih ruskih vojnika u Siriji ne šute. One o svojoj nesreći glasno govore na društvenim mrežama, preko kojih se njihova bol dalje prenosi u domaćinstva širom Rusije - od Vladivodstoka do Peterburga. To sa sobom nosi posljedice. Čak i ruski poslanici koji uvijek marljivo rade ono što predsjednik od njih očekuje, počeli su postavljati neugodna pitanja: Šta se to dogodilo prije nekoliko dana u Siriji? Oni žele da se stvari u potpunosti razjasne.

Kritična pitanja za Putina uoči izbora
Takva pitanja predsjednika Putina dovode u tešku situaciju i to samo nekoliko sedmica prije predsjedničkih izbora. Mnogi Rusi pitaju: šta radi naš predsjednik ako Amerikanci ubijaju naše mladiće - plaćenici tamo, plaćenici ovamo? Teško je da neko može obuzdati nezadovoljstvo građana. Prije svega ne u Rusiji u kojoj mediji stalno negativno izvještavaju o SAD.
Amerikanci i Rusi se u Siriji kreću po, pravno gledano, nestabilnom terenu. Koja to odluka UN odobrava prisustvo 2.000 američkih vojnika u Siriji? Koje vojna akcija opravdava borbu protiv tzv. „Islamske države"?
Zakon u Rusiji zabranjuje plaćenike. Međutim, oni se ipak godinama bore na istoku Ukrajine, u Siriji ili na nekom drugom ratištu. Ali, žele li to građani Rusije? Velika diskusija o pobjedi koju je proglasio predsjednik Putin, šefu Kremlja može samo nanijeti štetu. Zato on šuti. Za sada.
Može biti i da Amerikanci nisu namjerno usmrtili Ruse, ali u svakom slučaju oni su računali sa ovim rizikom. U ovoj vojnoj akciji se radilo o kontroli izvorišta sirove nafte. Američki saveznici ga nisu željeli prepustiti sirijskom predsjedniku Assadu i njegovim stranim plaćenicima i zato su ga gađali uz podršku američkih bombardera.
Nema više direktnih pregovora
Amerikanci i Rusi su od Drugog svjetskog rata uvijek učestvovali u ratovima koji se vode na tuđim teritorijama. Ranije su vodeći diplomati sprečavali da dođe do direktnog sukoba. Međutim, trenutno nema bilateralnih razgovora, niti ličnih kontakata između ova dva centra moći. A nema ni povjerenja. Naprotiv: nakon pokušaja Rusa da utiču na izbore u SAD, za Kongres nema dovoljno oštrih sankcija protiv smrtnog neprijatelja.
Na Minhenskoj konferenciji o sigurnosti će učesnici biti pozvani na razboritost. Za nadati je se da će doći do direktnih američko-ruskih razgovora bez uobičajenih obostranih optužbi. Obje strane prije svega se trebaju dogovoriti kako će se stvari dalje razvijati. Na kraju krajeva, šta se dogodi kada uz pomoć Moskve u Afganistanu, Iraku ili Siriju budu ubijeni američki vojnici?
I Amerikanci i Rusi snose odgovornost za mir. Rusija mora naučiti da se za ostvarivanje vlastitih interesa u inostranstvu, bez obzira na gubitke, plaća visoka cijena. Američki Kongres bi trebao manje biti vođen osjećanjima, a više nacionalnim interesima. Washington mora ponovo razgovarati s Moskvom.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android