Prisilne licence za cjepiva: Da ili ne?
9. februar 2021
CONTRA
- Patenti služe farmaceutskim kompanijama kao poticaj za istraživanje i inovacije. Prihodima od licenci koncerni mogu nadoknaditi svoje troškove za istraživanja i zaštićeni su od konkurencije jeftinih generičkih proizvođača (op. red.: proizvode lijek istog sastava, koji je jeftiniji ali nije original).
- Prisilne licence nisu prikladne za cjepiva, jer za njih postoji samo privremena dozvola koja se odnosi na unaprijed definirane količine, te stoga ne bi mogle pokriti masovno cijepljenje. Njih predviđa „Sporazum o trgovinskim aspektima prava o intelektualnom vlasništvu" iz 1994. poznat kao „TRIPS". Pored toga, pravni sporovi i pregovori u slučaju prisilnih dozvola traju dugo i sprječavaju brzu proizvodnju lijekova.
- Prisilne licence odvraćaju farmaceutske kompanije od ulaganja i mogu dovesti do sankcija. Tako je, na primjer, američka kompanija Abbott nakon uvođenja prisilne licence odnosno prisilnog davanja dozvole drugim kompanijama da proizvode njen antiretrovirusni lijek protiv AIDS-a, povukla sve svoje zahtjeve za odobrenje ovog lijeka na Tajlandu. Kao rezultat toga, antiretrovirusni koktel Kaletra, koji je Svjetska zdravstvena organizacija preporučila kao standardni lijek protiv AIDS-a, više nije bio dostupan u toj zemlji.
- Postoji alternativa izdavanju prisilnih licenci: Kompanije odnosno proizvođači lijekova mogu izdavati dobrovoljne ili privremene licence ili sklapati sporazume o saradnji. U junu 2020. godine, AstraZeneca je potpisala sporazum sa najvećim svjetskim proizvođačem vakcina - Institutom za serum u Indiji (SII). To omogućava indijskoj kompaniji da bez licence proizvede milijardu doza vakcina za zemlje sa niskim ili srednjim bruto-društvenim proizvodom.
- pročitajte i ovo: Proizvođačima vakcina na kratko oduzeti ekskluzivno pravo na patent?
PRO
-Svjetska trgovinska organizacija (WTO) predviđa da se prava intelektualnog vlasništva i patenata u izuzetnim situacijama mogu privremeno opozvati. Član 31. Sporazuma TRIPS predviđa da u slučaju vanredne situacije države članice mogu izdati prisilne licence za proizvodnju njima važnog patenta/izuma. Takva vanredna situacija bi se mogla odnositi na nedostatak vakcina. Jer, prema navodima britanske nevladine organizacije Oxfam, bogate zemlje s 13 posto svjetske populacije, kupile su više od polovine do sada planirane proizvodnje cjepiva.
- Brazil i Tajland su već imali iskustva sa prisilnim licencama tokom pandemije AIDS-a. Prijetnja Brazila da će nametnuti prinudnu dozvolu za proizvodnju antiretrovirusnih lijekova Efavirenz (Merck) i Nelfinavir (Roche) dovela je 2001. godine do smanjenja cijena za 60 posto. 2007. godine prisilna licenca je prvi put upotrijebljena protiv kompanije Merck, nakon što su propali obnovljeni pregovori o smanjenju cijena. Tajland je u januaru 2006. godine izdao prinudne licence kompaniji Abbott koja proizvodi lijek pod nazivom „kaletra", i koncernu Sanofi-Aventis, proizvođaču lijeka „plavix". Čak i nakon što je Abbott naknadno uveo sankcije, Tajland je mogao jeftino proizvoditi lijekove protiv AIDS-a.
- pročitajte i ovo: Zašto svi ne smiju proizvoditi cjepivo?
- Budući da je istraživanje za razvoj cjepiva Covid-19 financirano novcem poreskih obveznika, rezultati bi trebali biti javno dostupni. Pravo farmaceutskih kompanija na dobit ne može biti veće od prava na zdravlje.
- Prisilne licence imaju veći učinak od žalbi. Međunarodna zajednica je u velikoj mjeri ignorirala apel Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) od 19. maja 2020. da se stvori globalna "tehnološka platforma" za proizvode protiv kovida-19 tako da cjepiva, lijekovi i prava intelektualnog vlasništva mogu biti dostupni kao "globalno javno dobro". Ujedno je inicijativa "Globalni pristup vakcinama protiv kovida-19" (COVAX), koju je pokrenula Svjetska zdravstvena organizacija a koja ima za cilj da zemljama omogući pristup vakcinama bez obzira na njihovu kupovnu moć, je nedovoljno finansirana.