Problemi u Lukašenkovom carstvu
10. juni 2020
Predsjednička kampanja u Bjelorusiji počela je hapšenjem opozicionara i masovnim protestima. U nedjelju je nekoliko kandidata uhapšeno dok su prikupljali potpise podrške u glavnom gradu Minsku. Njima su nadležni ranije zabranili da se kandiduju.
Pročitajte još: Vječni predsjednik Lukašenko
Centralnoj izbornoj komisiji je prijavljeno rekordnih 55 kandidata za izbore 9. avgusta. No samo je petnaest inicijativa prihvaćeno, od kojih se jedan kandidat u međuvremenu povukao iz trke. Preostalih četrnaest, uključujući i višedecenijskog vladara Aleksandra Lukašenka (65), do početka jula treba da predaju po 100.000 potpisa podrške građana.
Lukašenko je već objavio da ima 200.000 potpisa. On je na vlasti već 26 godina i ne namjerava da ode.
Najpoznatiji takmaci su nekadašnji šef „Balgezprombanke" Viktor Babariko i Valerij Cepkalo, raniji šef bjeloruskog Hi-Tech Parka, projekta od velike važnosti za bivšu sovjetsku republiku koji se ponekad naziva i „Silicijumskom dolinom Evrope".
Jutjuber i njegova supruga
U trku je htio i opozicioni Jutjuber Sergej Tihanovski (41), ali njegova inicijativa nije dobila odobrenje izborne komisije. Tihanovski ima na Jutjubu kanal „Zemlja za život" koji prati 200.000 ljudi. Početkom maja je pritvoren na petnaest dana, jer je krajem prošle godine učestvovao u protestima protiv dodatnog zbližavanja Bjelorusije i Rusije.
Poslije izlaska iz zatvora, Tihanovski je objavio da želi da postane predsjednik. No nakon zabrane kandidature, podržao je svoju suprugu Svetlanu Tihanovsku kao kandidatkinju. „U izbornoj kampanji moje supruge ja ću igrati glavnu ulogu, dok je njena uloga formalna", rekao je Sergej Tihanovski za DW. Njemu su se pridružili još neki ljudi koji uživaju popularnost u internetu.
Pročitajte još: "Ima i gorih diktatora od mene, zar ne?"
„Na prethodnim izborima nije bilo iznenađenja među kandidatima", kaže nam Katerina Šmatina iz bjeloruskog Instituta za strateške studije. Tada su, dodaje, pored Lukašenka nastupali „statisti vlasti" i tek pokoji opozicionar. Sada ljudi poput Babarika i Cepkala mogu da privuku dobar dio umjerenih birača, smatra ona.
Šmatina kao jednog od „statista" opisuje poslanika Olega Gajdukeviča, šefa Liberalno-demokratske partije, koji se povukao iz trke i rekao da narod treba da podrži Lukašenka kao "jedinog garanta jedinstva zemlje".
Lukašenko je svoj prvi mandat 1994. dobio u drugom krugu izbora, a naredna četiri ubjedljivim pobjedama u prvom krugu sa oko 80 odsto glasova.
Zabranjene ankete
Kakve su sada čije šanse – to se u Bjelorusiji ne zna. Naime, reprezentativne ankete o društvenim i političkim temama smiju da sprovode samo istraživači koji imaju akreditaciju državnog Instituta za sociologiju Akademije nauka – a takvih nema puno, i pod kontrolom su vlasti.
Pojedine ankete na onlajn-portalima se zato ne mogu uzeti za ozbiljno – prema nekima predsjednik Lukašenko ima tek šest odsto podrške – ali mogu da naznače raspoloženje u dijelu biračkog tijela.
„Ekonomsko stanje je dinamit, a korona-virus je bio upaljač“, kaže nam Andrej Vardomazkij, stručnjak za Bjelorusiju iz Varšave. Lukašenko je dugo umanjivao opasnost od virusa i skoro da nije preduzimao mjere predostrožnosti.
Pročitajte još: Posljednji diktator Europe
Da su građani sve nezadovoljniji vječnim vladarom vjeruje i politikolog Aleksander Feduta, koji je davne 1994. bio u Lukašenkovom izbornom štabu. Feduta vjeruje da se Lukašenko priprema i za nasilni scenario. „To je pokazao krivični postupak protiv blogera Tihanovskog i hapšenje petnaest aktivista", kaže politikolog.
Kritiku je već iznio i odbor za ljudska prava Parlamentarne skupštine OEBS. Hapšenja poznatih političkih aktivista je uplitanje u kampanju, i može imati efekat zastrašivanja u društvu, navedeno je u saopštenju.
Lukašenko je o zabranama protesta i hapšenjima rekao da u Bjelorusiji neće biti dozvoljene „šarene revolucije" niti novi „Majdan", aludirajući na centralni trg u Kijevu odakle je počelo rušenje vlasti bivšeg ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča.