Prvi sultan moderne Turske
9. juli 2018
Predsjednik Turske Redžep Taib Erdogan 9. jula polaže zakletvu u parlamentu. Time će u Turskoj zvanično parlamentarni politički sistem biti zamijenjen predsjedničkim. Prošlo je 13 godina od kako je stranka AKP, čiji je osnivač i šef Erdogan, uz podršku stanovništva započela pregovore o pristupu EU. Tada se činilo kao da su demokratija, sloboda mišljenja i socijalni mir u usponu. No sada se Turska sprema za predsjednika koji je s godinama postajao sve više islamistički, nacionalistički i autoritaran, i koji raspolaže do sada neviđenim brojem ovlasti.
Ukidanjem parlamentarne kontrole on dobija punu izvršnu vlast u zemlji, a zahvaljujući svojoj ovlasti da sam odlučuje o najvažnijim članovima pravosudnog sistema, on će kontrolirati i pravosuđe.
Bez poređenja sa Francuskom i SAD
Ersin Kalaycioglu iz Političkog centra Sabanci-Univerziteta u Istanbulu upućuje na to da još uvijek nije potpuno jasno kako će sistem tačno biti promijenjen: "Do sada se o novom sistemu sa nama diskutiralo samo u osnovnim crtama. Stoga ni javnost ni naučnici ne znaju tačno pojedinosti", kaže Kalaycioglu.
Erdogan je stalno ponavljao da i druge bitne demokratske zemlje u svijetu imaju predsjednički politički sistem. Međutim novi sistem u Turskoj se jasno razlikuje od primjerice predsjedničkog političkog sistema u SAD-u ili od polupredsjedničkog sistema u Francuskoj. Tako primjerice predsjednik u SAD nema ovlast da raspusti Kongres. Erdogan naprotiv može raspustiti parlament i raspisati izbore. U Francuskoj parlament bira članove Ustavnog suda. U Turskoj s druge strane, predsjednik donosi odluke koje se tiču ovog suda u zemlji.
Ersin Kalaycioglu skreće pozornost na autokratska obilježja predsjedničkog političkog sistema u Turskoj: "Kako u američkom tako i francuskom sistemu postoji snažno civilno društvo. Kod nas ono ne postoji". Erdogan i u budućnosti može regularno operirati sa predsjedničkim uredbama.
Do sada je to mogao samo zahvaljujući propisima o vanrednom stanju koje još uvijek traje. Time Erdogan u svakom trenutku pravosuđe može staviti izvan snage. Predsjednički politički sistem, u kojem djeluje neovisno i nepartijsko pravosuđe, stoga je gotovo nemoguć. Politolog Dogu Ergil dijeli strahovanja svog kolege Kalaycioglua. Podjela vlasti i neovisno pravosuđe, koji su toliko važni za demokratiju, su praktično ukinuti, kaže on.
Ultranacionalizam kao opasnost
Otvoreno je i pitanje da li će alijansa sa nacionalističkim MHP-om s kojim je Erodgan izašao na izbore 24. juna, povećati napetosti u zemlji. Mnogi strahuju da bi tvrd stav MHP posebice prema pitanju Kurda, te odbijanje nekih demokratskih vrijednosti mogao stvoriti još veći nacionalističu atmosferu u Turskoj. Erdogan treba MHP da bi imao većinu u parlamentu. To bi moglo predstavljati veliku prepreku za mirno rješenje kurdskog problema i za približavanje Turske normama Europske unije.
U centru interesa je i pitanje kako će se razvijati odnosi sa Zapadom. Godine 1999. Turska je podnijela zvanični zahtjev za članstvo u EU, a 3. oktobra 2005. godine su počeli pregovori o članstvu. Proteklih 13 godina međutim nije napravljen veliki napredak. Uvođenjem izvanrednog stanja prije dvije godine pregovori su de facto prestali. Kati Piri, izvjestiteljica Europskog parlamenta za Tursku se u razgovoru za DW založila za zvaničnu suspenziju pristupnih pregovora.
Dogu Ergil u tom smislu podsjeća na nedavna ispitivanja javnog mnijenja u Turskoj: Prema njima su SAD u Turskoj manje omiljene nego Iran. U društvu se sve više širi neprijateljsko držanja prema SAD-u i EU-u, kaže Ergil i to se, kako kaže, dešava neovisno od Erdoganove politike.