Pudarićeva „uzaludna“ borba
12. april 2019
Kada se kandidovao za srpskog člana Predsjedništva BiH, Srbin iz Federacije BiH Svetozar Pudarić znao je da će njegova kandidatura biti odbijena. Jer, živi u „pogrešnoj" izbornoj jedinici, saopštila je tada Centralna izborna komisija (CIK).
Međutim, vjerovao je da će ovom kandidaturom pokrenuti procese koji bi pred međunarodnim sudskim institucijama, ali i institucijama BiH, „osporili a zatim i ukinuli diskiminatorske ustavne i zakonske odredbe".
Eksperti se slažu u ocjeni da je Pudarić „provocirao" pravni predmet koji gotovo da nema nikakvu šansu za uspjeh. Prema Ustavu BiH, Srbi iz Federacije BiH ne mogu se kandidovati za člana državnog Predsjedništva. Ta je mogućnost predviđena samo za Srbe iz Republike Srpske. Iako je ta odredba pred Evropskim sudom za ljudska prava osuđena kao „diskriminatorska", mali su izgledi da će ona biti promijenjena jer bi se time narušile „temeljne" odredbe Daytonskog sporazuma i Ustava.
„Gola sila i politika"
Centralna izborna komisija BiH mora se držati Izbornog zakona baziranog na normama državnog Ustava. Vjerovalo se da bi presudama Evropskog suda diskriminatorske odredbe mogle biti otklonjene, ali do sada nijedna presuda suda u Strasbourgu, uključujući čuveni slučaj „Sejdić-Finci“, nije provedena u bosanskohercegovačkoj praksi. Eksperti, međutim, tvrde da provođenje sudskih presuda u BiH, uključujući i presude međunarodnih sudova, ne zavise od prava i pravde, već od političkih odluka.
Stručnjak za ustavno pravo i profesor na Pravnom Fakultetu u Istočnom Sarajevu, Goran Marković kaže da je odnos prema presudama u vezi sa prirodom institucija i odlukama koje one donose. „Vladavina prava podrazumijeva ne samo poštovanje donesenih odluka, već i poštovanje principa pri njihovom donošenju. Pošto se u BiH nikakvi principi ne poštuju, nego je sve gola sila i politika, odluke se ne poštuju jer se donose preglasavanjem koje nije zasnovano na pravnim nego na političkim argumentima“, kaže Marković za Deutsche Welle.
Politika iznad prava i pravde
BiH je divna zemlja, ali loša država, kaže politička komentatorica Ivana Marić, podsjećajući da je u ovoj državi veliki broj pojedinaca i grupa kojima su uskraćena određena prava. „Postoje oni kojima su uskraćena politička prava jer ne pripadaju određenoj naciji ili nisu legitimni i autohtoni predstavnici svoje nacije ili zato što žive u 'pogrešnom' entitetu. U ostvarenju njihovih prava nisu im pomogle ni pravomoćne presude kako domaćih tako i međunarodnih sudova", navodi ona i dodaje da to samo dokazuje da je BiH djelomično pravna država u kojoj se odluke sudova poštuju u ovisnosti od toga da li imaju političku saglasnost ili ne.
"Poštovanje sudova je prepušteno proizvoljnoj procjeni političara i to bez ikakve sankcije. U BiH neodgovorne političare birači na izborima nagrade novim mandatom“, kaže Ivana Marić za Deutsche Welle.
Sociolog i politički analitičar, Slavo Kukić podsjeća da se u BiH, pored presuda Ustavnog suda BiH i Evropskog suda za ljudska prava, ne poštuju ni presude Haškog tribunala, što u krugovima međunarodne moći daje negativnu sliku BiH.
Konstitutivni uvijek iznad svih ostalih
„Takvu državu nitko iz ozbiljnog svijeta ne može željeti za partnera, neće biti spreman za nju lobirati, biti joj vjetar u leđa u procesima euroatlantskih integracija, a takvoj zemlji će uvijek biti zatvorena vrata i međunarodnih financijskih institucija", upozorava Kukić.
"S takvom pameću, hoću reći, BiH može jedino biti osuđena na dalje zaostajanje, i za svojim okruženjem, a posebice za razvijenim dijelovima Evrope i svijeta. Ne isključujem, nažalost da je produžavanje takvog stanja interes političkih klasa koje upravljaju društvenim procesima u BiH, ali sam siguran da se s tim stvaraju i pretpostavke za dalje eskaliranje kriminala i korupcije, alkaponeovske logike kao stila života - i da to za rezultat može u konačnici imati još intenzivnije demografsko pražnjenje BiH i njezino pretvaranje u zemlju staraca“, kaže Kukić.
Kritičari upozoravaju da političari u BiH ne mogu doći do konsenzusa, odnosno da ne žele prihvatiti standarde Evropskog suda za ljudska prava, jer nema nikavih sankcija. Podsjećaju da bi jedina prava sankcija mogla biti ona od strane glasača na izborima, ali konstatiraju da je biračko tijelo u BiH do sada radije vodilo računa o vitalnim nacionalnim interesima „konstitutivnih" nego ljudskim pravima „ostalih".