Putin čini sve samo još gorim
Podatke iz Sirije o žrtvama i počiniteljima zločina ili o navodnim ciljevima napada treba uzimati s oprezom. U ovom ratu nema stvarno neovisnih izvora - ni za arapske novinare i medije. Većina informacija je vođena interesima. Novinarima ne preostaje gotovo ništa drugo nego proturječne navode oprezno staviti u kontekst i iz toga izvući koliko je moguće realističnu sliku.
Na toj osnovi se oko sedam dana nakon početka ruskih zračnih napada u Siriji ocrtava neugodna spoznaja: ruski predsjednik Vladimir Putin neće Siriji donijeti mir. Naprotiv, postoji opasnost da sukob još više eskalira i da se još jače otme kontroli.
Tvrdnje o navodnim ruskim napadima na "umjerene" i "islamističke" pobunjenike u Siriji su sporne i one će to vjerojatno ostati. Jedno je, međutim, očito: da je ruski predsjednik preuzeo viđenje stvari svoga štićenika Bašara al Asada, a on praktično u svim protivnicima vlade vidi "teroriste" - a ne samo u borcima "Islamske države" (IS), koje je barem u prošlosti štedio.
Šiitska protiv sunitske osovine
Ruski borbeni zrakoplovi su u više navrata i sigurno ne slučajno povrijedili turski zračni prostor. I to pokazuje da Moskva očito nije spremna surađivati sa Zapadom na rješavanju sukoba u Siriji i primjerice razviti za to zajedničku inicijativu. Umjesto toga, Rusija je postala jedna od strana u ratu, koja se otvoreno uključuje u sukob u korist "šiitske osovine" koju čine Iran, Irak i sirijski režim, i da se pritom ne ustručava ni krajnje opasnih poduhvata u odnosu na članice NATO-a kao što je Turska.
Time Moskva u toj regiji postaje protivnik drugih važnih aktera: brojne pobunjeničke skupine - sunitski islamisti kao i sekularne snage sada Rusiju vide kao agresora i okupacijsku silu i traže vojnu pomoć. Takvi pozivi imaju najbolje izglede da naiđu na potporu unutar "sunitske osovine", od država Perzijskog zaljeva do Turske, koje bi mogle odobriti novac za dodatno oružje. Ali, ni tamo gotovo niko nije zainteresiran za pravedno mirovno rješenje, koje bi koristilo sirijskom pučanstvu. Vodi se računa samo o partikularnim interesima i borbi za strateške utjecajne zone.
Rusi, Amerikanci, Iranci, borci libanonskog Hezbolaha kao i brojni plaćenici i dragovoljci iz arapskih zemalja, pa čak i iz Europe, u međuvremenu sudjeluju na neki način u sukobima iznad Sirije ili u njoj. Stanje postaje sve nepreglednije i moglo bi i Irak dodatno destabilizirati.
Nema mira bez pravednog uvažavanja interesa
Broj Sirijaca koji bježe u Europu, osobito u Njemačku, stalno raste. Da bi upravo Rusija svojim vojnim stajanjem na stranu jedne strane u sirijskom ratu mogla konačno donijeti mir, a Europljanima rasterećenje u izbjegličkoj krizi, nerealna je pretpostavka. Putin vuče Zapad za nos i pokušava mu nametnuti svoju volju i svoje uvjete.
Moskva time namjerno podgrijava jedan sukob, koji s najvećom brutalnošću i cinizmom koji prezire čovjeka vode ne samo IS i suparničke pobunjeničke skupine, nego osobito sirijski režim. Ljudi bježe ne samo od IS-a. Oni bježe osobito od Asadovih improviziranih bombi.
Koliko god ova spoznaja bila frustrirajuća, bez pravednog uvažavanja interesa sirijskih sukobljenih strana, regionalnih sila Irana, Turske i Saudijske Arabije kao i velikih sila SAD-a i Rusije, neće biti mira u Siriji. Svi oni na neki način snose odgovornost za nastavak ubijanja - i Amerikanci sa svojim kursom cik-cak. Iznuditi rješenje vojnim sredstvima ili ugurati sekularne pobunjeničke skupine u koaliciju s omraženim Asadovim režimom, to zacijelo neće uspjeti ni Rusiji. Putinova vojna intervencija sve čini samo još gorim.