Ruski rat u Ukrajini: Deset godina i nema kraja?

Marina Ljušina planirala je održati čas kuhanja čokolade 24. februara 2022. Postavila je stolove prethodne večeri i radovala se djeci, koja su trebala doći u njeno privatno pozorište za mlade u Konotopu, na sjeveru Ukrajine. Glumica i majka dvoje djece te noći je imala problema sa spavanjem, čula je buku i pomislila da je u pitanju tramvaj.

„U sedam ujutro me nazvao prijatelj i rekao: Upali TV, počeo je rat“,  prisjeća se Marina Ljušina, koja danas živi u Bonnu.

Konotop je udaljen oko 60 kilometara od granice sa Rusijom. Prije dvije godine grad su u roku od nekoliko sati opkolile ruske trupe. Otpora je bilo, ali  snage su bile nejednake;  ukrajinska vojska se povukla. Ljušina je pobjegla svojoj majci na periferiju grada, gdje je srela ruske vojnike: "Pitala sam ih: Šta radite ovdje?" Odgovorilu su: "Došli smo po predsjednika Zelenskog." Kao da Ukrajina nije nezavisna država, kaže ona s ogorčenjem.

Okupatori su mislili da će biti dobrodošli i čudili su se da nisu, kaže Marina Ljušina. Nakon tri dana, ona je pobjegla u zapadnu Ukrajinu a potom u EU, zajedno sa milionima svojih sunarodnjaka. Njen muž je ostao.

Putinov „Blitzkrieg" na Krimu

"Nisam mogla ni sanjati da će biti velikog rata. Kako se tako nešto moglo dogoditi usred Evrope u 21. vijeku?" Ljušina optužuje Zapad da gleda na Ukrajinu kao na igračku za potkusurivanje:

"Evropa je gledala i čekala da vidi hoćemo li biti ubijeni ili ne."

Ovo se ne odnosi na sve vlade. SAD, Velika Britanija i drugi su isporučivali Kijevu oružje i prije ruske invazije. Njemačka se pridružila kasno, ali je sada na vrhu liste država koje pomažu.

Međutim, ruski napad je počeo osam godina ranije, aneksijom Krima: 27. februara 2014. godine. Tada su naoružani i maskirani ljudi u uniformama bez nacionalnih amblema okupirali parlament i regionalnu administraciju na poluostrvu. Ruski predsjednik Vladimir Putin kasnije je priznao da su to bili ruski vojnici.

To nije bio zamrznuti sukob

Ukrajina je bila ozbiljno oslabljena. U Kijevu su protesti opozicije primorali proruskog predsjednika Viktora Janukoviča da pobjegne u Rusiju, a nova prozapadna vlast nije se usudila da oružjem brani Krim. Zapad je takođe preporučio Kijevu da bude suzdržan - čak i kada je počeo rat u Donbasu, rudarskom predjelu bogatom ugljem u istočnoj Ukrajini u proljeće 2014.

Nije bilo oštrih sankcija. Rusija je postavila svoje ljude na čelo proruskih snaga u Donjecku i Lugansku i tajno ih sve više naoružavala.

Zapad je pokušao da zamrzne sukob pregovorima i Ukrajina nije uvela vanredno stanje. Rat je u Rusiji nazvan "antiterorističkom operacijom" što je značilo da se mnogima ovaj sukob činio dalekim.

„Većina ljudi u Ukrajini nije shvatila da je to njihov rat“, kaže Ljušina.

To se ipak ne odnosi na Maksima Kosuba. Ovaj prevodilac iz Kijeva se sjeća da je pozvao na prekid odnosa između Kijeva i Moskve na mitingu ispred ruske ambasade u junu 2014. „Tada sam shvatio: to je bio rat", kaže Kosub. Dobrovoljno se prijavio na front u Donbasu i bio ranjen. Bio je dio patriotske manjine koja je stajala na putu Rusiji.

Maksim Kosub ponovo se bori u ukrajinskoj vojsci od napada Rusije u februaru 2022. godine. Da li je Ukrajina trebala da se bori za Krim? Mnogi ljudi u Ukrajini smatraju da jeste. „U iskušenju sam da kažem da, trebalo je pokušati", kaže Susan Stewart, ekspertica za Ukrajinu u berlinskoj Fondaciji za nauku i politiku (Stiftung Wissenschaft und Politik). Međutim, ona ukazuje na tadašnje "slabo rukovodstvo u Kijevu". Istina je takođe: Rusija je gomilala trupe duž ukrajinskih granica 2014. i čak je tada prijetila masovnom invazijom. Ukrajinska vojska na Krimu je bila demoralizovana a veliki dijelovi su prešli na drugu stranu.

Pomoć Zapada je bila presudna

Činilo se da je sukob u Donbasu zamrznut između 2015. i 2022. godine, ali je u stvari to bio rovovski rat sa hiljadama mrtvih. Zašto je Zapad vjerovao da će to tako i ostati? Zašto nije snabdijevao Ukrajinu teškim naoružanjem i zbog čega je nastavio da s Rusijom planira velike projekte poput plinovoda Sjeverni tok 2? Susan Stewart to objašnjava uvjerenjem zemalja EU da saradnja i integracija Rusije u zapadne projekte može spriječiti ratove u Evropi.

Nakon 2022. Ukrajina se jako promijenila. „Mi nastavljamo da se borimo za Ukrajinu, čak i ako je cijena previsoka", kaže vojnik Maksim Kosub. Vojska se također dosta promijenila i postala profesionalnija, iako i dalje ima problema. „Društvo je pokazalo da se u velikoj mjeri zna samoorganizovati", dodaje Kosub. Kao primjer navodi dobrovoljce, koji već deset godina opskrbljuju vojsku – sa automobilima, uređajima za noćno osmatranje i lijekovima. Kosub vjeruje u dug rat, s mnogo žrtava - i u ukrajinsku pobjedu na kraju.

Osvrćući se unazad, prevodilac a sada vojnik Maksim Kosub kaže: "Svi su potcijenili Putina i njegovu spremnost da ignoriše pravila." Marina Ljušina također vjeruje u pobjedu. Rat ju je učinio čvršćom, beskompromisnijom prema Rusiji, ruskom jeziku i kulturi, kaže ova glumica. U jednom trenutku bi htjela da se vrati mužu, ali ne više da živi blizu granice u Konotopu, već u zapadnoj Ukrajini: "Tamo je sigurnije." Rusija je bila i ostala opasan susjed.

Susan Stewart se ne usuđuje davati prognozu za narednu godinu dana. Ona ne očekuje nikakva "iznenađenja" u Rusiji.  Uz podršku Zapada, Ukrajina će izdržati,  ali iscrpljenost nakon proteklih deset godina rata računajući napad na Krim, postaje sve primjetnija. "Premalo se razmišlja o tome šta će se dogoditi ako Ukrajina izgubi", kaže ova ekspertica i zaključuje: „Cijena bi mogla biti „mnogo veća".

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu