Razlika u platama među polovima: I dalje je komplikovano
10. mart 2021
To je za počupati kosu. Zapravo bi je Gender Pay Gap (razlika u platama među polovima) trebao sve učiniti jednostavnijim. Ustanoviti brojku da bi se shvatilo koliko su žene u profesionalnom životu u nepovoljnijem položaju.
Mešutim, svako ko se danas žali da je prosječna bruto satnica žena za 18 posto niža od one kod muškaraca, koliki je, prema trenutnim podacima, postotak i u Njemačkoj, mora očekivati sljedeće reakcije:
A: "Neklasificirana (neobrađena ili nepročišćena) razlika u platama među polovima (koja nije bazirana na srodnim zanimanjima) je besmislena i čista polemika!" (u nastavku više o tome)
B: "Onda idi u Rumuniju (po želji i u Italiju) kad je tamo toliko bolje i pravednije!"
Šta se ovdje dešava? Može li zaista biti da je u Rumuniji, Italiji ili Poljskoj situacija mnogo bolja nego u Njemačkoj u pogledu razlike u platama među polovima? A šta je sa skandinavskim zemljama, koje inače uvijek zauzimaju najviše pozicije na takvim rang listama?
I konačno: Šta sve ovo znači za lijepu ideju postojanja broja koji tu diskriminaciju čini vidljivom - i na osnovu koga se mogu formulisati politički zahtjevi?
Katharina Wrohlich i Julia Schmieder iz Njemačkog instituta za istraživanje privrede (DIW) pokušavaju rasvijetliti analizu tih podataka - također zato što su im zasmetale reakcije poput onih prethodno navedenih. Podaci Evropskog zavoda za statistiku, koje su one koristile, odnose se na 2018. godinu.
Iznenađujuća korelacija
"Otkrile smo da postoji pozitivna korelacija između razlike u platama među polovima i stope zaposlenosti žena", kaže Wrohlich u razgovoru za DW.
Ova stopa ukazuje na udio žena u jednoj zemlji koje su zaposlene ili aktivno traže posao. "U zemljama s niskom stopom zaposlenosti žena postoji tendencija da imaju malu razliku u platama među polovima, i obrnuto", kaže Wrohlich.
Naučnice iz DIW-a imaju objašnjenje za ovaj fenomen, koje Wrohlich objašnjava na primjeru Italije. "Tamo uglavnom radi samo svaka druga žena", kaže ona, misleći na italijansku stopu zaposlenosti žena od 56 posto. Međutim, u Italiji su žene, koje se odlučuju za posao, natprosječno kvalifikovane i zato dobro zarađuju.
"To znači: U zemljama s niskom stopom zaposlenosti žena, pri izračunavanju razlike u platama među polovima, u obzir se uzimaju žene koje imaju vrlo visoke plate." Rezultat toga je da je razlika u odnosu na prosječnu satnicu muškaraca relativno mala
Zaključak naučnica iz DIW-a: "Kada se razmatra razlika u platama među polovima, trebale bi se upoređivati samo zemlje koje imaju približno visoku stopu zaposlenosti žena", smatra Wrohlich.
U tom slučaju je stanje u Njemačkoj bolje, ali još uvijek ne naročito dobro.
Wrohlich vidi nekoliko razloga za bolji učinak nordijskih zemalja. S jedne strane, razlike u platama su sveukupno manje, ne samo među polovima. Porodična politika tamo takođe ima "snažne političke elemente rodne ravnopravnosti", smatra ona.
Ponude poput roditeljskog odsustva za očeve i dnevne brige za djecu mlađu od tri godine tamo postoje već decenijama, a u Njemačkoj tek odnedavno. Isto tako i zajedničko oporezivanje supružnika u Njemačkoj čini posao manje isplativim za žene.
Obrađeno ili neobrađeno (klasificirano ili neklasificirano)?
Ali šta je s već spomenutim argumentom protiv razlike u platama među polovima, Da li je brojka ubjedljiva samo ako je "obrađena" odnosno klasificirana? Obrađivati znači uzimati u obzir samo razlike u platama za uporedive poslove i kvalifikacije, odnosno za istu vrstu posla.
Da su žene u Njemačkoj natprosječno zaposlene u strukama koje su manje plaćene, da rade skraćeno radno vrijeme i da rijeđe uspijevaju napraviti karijere - sve se to uzima u obzir pri izračunavanju. Rezultat toga je da je obrađena razlika u platama među polovima - tj. stvarni pokazatelj diskriminacije - znatno manji: u Njemačkoj zvanično iznosi šest posto.
Također se kritikuje to što se mnoga zanimanja uopšte ne uzimaju u obzir u rodnoj razlici u platama: izuzimaju se javne službe, koje obično plaćaju strogo prema tarifama, kao i farme ili kompanije s manje od deset zaposlenih.
Lična odluka?
Znači li to da nije sve tako loše? Drugim riječima: Nije li neobrađena razlika u platama među polovima prvenstveno rezultat individualnih, slobodno donosenih odluka u vezi s izborom zanimanja ili planovima za karijeru?
Katharina Wrohlich sumnja u to: "Da li sve te žene zaista dobrovoljno rade skraćeno radno vrijeme? Ili njihovi partneri odbijaju preuzeti neke od poslova kod kuće? Imaju li pristup dobroj brizi za djecu? Njeguju li svoje članove porodice, jer nemaju druge mogućnosti?”
Pored toga, brojne studije su pokazale da nisu samo lični razlozi problem za to što je tako malo žena na rukovodećim pozicijama. "Neobrađenu razliku u platama među polovima vidim kao neku vrstu sažete statistike za mnoge nejednakosti na tržištu rada," kaže ova naučnica.
Tradicionalne vrijednosti
Ostaje pitanje u kojoj formi su razlike u platama među polovima pogodne za formulisanje političkih ciljeva. Možda je još uvijek moguće postići konsenzus oko obrađene razlike u platama od oko nula posto. Evropska komisija upravo je predložila inicijativu za transparentnost koja bi zaposlenima trebala omogućiti bolju uporedbu njihovih plata.
Sve preko toga biće teško postići. To pokazuje jedna anketa o rasprostranjenosti tradicionalne podjele rada među polovima. U mnogim zemljama EU-a veliki dio populacije smatra da je zadatak muškarca da zaradi novac, dok se žena treba brinuti o domaćinstvu i porodici.
Naravno, takve predodžbe mogu se promijeniti. Upitno je, međutim, mogu li se i trebaju li se takve promjene forsirati kroz politiku. Političari će u svakom slučaju dobro razmisliti o tome koliko promjena zahtijevaju oni koji glasaju za njih.