Referendum o Kosovu – novi Vučićev trik?

Djeluje kao neka vrsta odgovora na izjave pojedinih zapadnih zvaničnika: predsjednik Aleksandar Vučić kaže da „nam neće dozvoliti ulazak u EU bez jasno riješenog pitanja granica" i navodi da će „narod najvjerovatnije na nekom referendumu morati da kaže šta misli o tome". Podsjeća da su neke zapadne diplomate naglasile da će Srbija morati da sklopi pravno obavezujući sporazum sa Kosovom, a da to podrazumijeva i riješeno pitanje granica.

Kako god, priča o referendumu je pokrenuta, ali je zanimljivo da nije izazvala previše političkih reakcija. Oglasio se tim povodom ministar Rasim Ljajić koji smatra da „nije realno očekivati da se tokom unutrašnjeg dijaloga o Kosovu dođe do nekog kompromisnog rješenja i zato bi referendum možda bio dobro rješenje".

Kako bi glasilo pitanje?

Osnovna začkoljica svakog referenduma je formulacija pitanja i od toga zavisi da li je referendum još jedna manipulacija vlasti ili će građani zaista odlučivati o tako važnom pitanju. Međutim, čak i jasno referendumsko pitanje može biti dvosmisleno. Da li bi se moglo očekivati referendumsko pitanje bude: „Da li ste za potpisivanje pravno obavezujućeg dokumenta sa Prištinom?" - što bi bilo podložno tumačenjima šta taj sporazum znači.

Imajući na umu istorijsku važnost pitanja, Dušan Proroković iz Centra za strateške alternative za DW kaže da pitanje mora biti što jasnije: „Šta bi značilo da li ste ili niste za potpisivanje sveobuhvatnog dokumenta, ako se u samom referendumskom pitanju ne konstatuje šta bi mogla da bude sadržina tog dokumenta?", pita se on.

„Dakle, dao bi se legitimitet Vladi Srbije da potpiše takav dokument, građani bi se o tome izjasnili, a ne bi imali nikakav uticaj na to kako bi taj dokument izgledao. Vlast može da pribjegne takvoj mjeri, da izdejstvuje podršku, a da onda nastavi pregovore, ali to niti doprinosi stabilnosti niti je rješenje", dodaje Proroković.

Kosovo „skriveno" u ustavnim promjenama?

Predsjednik Naprednog kluba Čedomir Antić ne može da zamisli da Vučić organizuje referendum na kojem bi građani zaista o nečemu odlučivali. „Taj referendum će biti samo nastojanje da potvrdi svoju politiku. Da li će to biti samo referendum o tom međudržavnom ugovoru – koji će on nesumnjivo predstaviti kao nešto što afirmiše Zajednicu srpskih opština i reći da to nije nezavisnost Kosova? Ali to je sad stvar njegove vještine kako će taj ugovor predstaviti građanima."

No postoji i druga varijanta – da se ustavno-pravni položaj Kosova promijeni u sklopu obuhvatnih reformi Ustava koje ionako zahtjevaju referendum. Oblast pravosuđa je, prema akcionom planu za pregovore sa EU, trebalo reformisati do kraja prošle godine, ali se oteglo. Reforma je stoga izvjesna do kraja ove godine pa je jedna od teorija da će se među njima sakriti pitanje Kosova. I to je moguće, smatra Antić, ukoliko Vučić procijeni da je nepopularno da na referendum ide sa jasnim pitanjem samo o Kosovu.

„Moguće je da se na tako indirektan način izbjegne konkretno pitanje, ali to niti će doprineti rješavanju kosovskog problema niti stabilizaciji prilika u zemlji", dodaje Dušan Proroković.

Dijalog ne isključuje referendum

Takozvani unutrašnji dijalog o Kosovu još uvijek traje, ali su slabi izgledi da iznjedri neko genijalno ili makar kompromisno rješenje unutar Srbije. Da li je taj dijalog bio samo gubljenje vremena? Izjave o nedostatku rješenja, i stoga potrebu za referendumom, Čedomir Antić vidi kao komične: „Čitav taj dijalog je zamišljen tako da ne bude dijaloga. Imamo određenu grupu ljudi ovlašćenu od predsjednika države koji idu okolo i razgovaraju sa drugim grupama ljudi. Odu malo kod pravnika, pa slušaju šta oni govore i klimaju glavama. Odu kod sportista, slušaju šta oni govore i klimaju glavama..."

Antić dodaje da je cilj simulacija kako se „narod pita" jer tako može da se „izduva balon nezadovoljstva koji postoji oko Kosova, i da se onda presiječe onako kako želi Aleksandar Vučić“. Antić smatra da je pomenuti unutrašnji dijalog mogao dovesti i do referendumskog pitanja, ali je u tom slučaju on „morao da započne u srpskom parlamentu, a ne da tamo imamo situaciju u kojoj klovnovi i strašila vlasti napadaju ono malo opozicije koja tamo postoji".

Dušan Proroković je i sam bio skeptičan oko unutrašnjeg dijaloga o Kosovu, ali ukazuje da se tamo ipak čulo nešto što liči na konsenzus: „Devedeset odsto učesnika je jasno i nedvosmisleno reklo da Srbija ne bi trebalo da pristaje na nove ustupke. Takođe, tu se čulo da se kosovska kriza mora rješavati u kontekstu raspada Jugoslavije, a ne nekim separatnim srpsko-albanskim pregovorima. Tako da se ipak uobličio stav pravnika, filozofa, politikologa, i donekle ekonomista, bar onih koji su učestvovali. Ne možemo reći da naša Vlada nije dobila neki stav i poruku u kom pravcu da se kreće."

Odluka samo na referendumu

Valja razriješiti dilemu i da li je referendum o Kosovu neophodan ili će i on zavisiti isključivo od procijene vlasti. A bar do sada se u takvim procijenama uvijek više vodilo računa o stranačkom, a manje o nacionalnom interesu. Čedomir Antić smatra da će referenduma ipak biti, ali da je to referendum nedemokratske i autoritarne vlasti koji se svodi na aklamaciju već donijete odluke.

„To je referendum u kojem će svi biti na jednoj strani, u kojem neće biti formulisano normalno pitanje, i to će biti referendum u kome će tih milion ljudi koji podržavaju svaki autoritarni režim igrati kolo ispred biračkih mjesta i slaviti nešto što ne razumiju", oštar je Antić.

Ukoliko je riječ o promjeni Ustava, o priznavanju Kosova, smanjivanju državne teritorije, promjeni granice – onda je takav referendum obavezan, podsjeća Dušan Proroković. „Uvijek je bolje kod ovakvih stvari ići na referendum nego donositi odluke u parlamentu, ili čak u Vladi, što je loša tendencija u balkanskim državama posljednjih godina."