Referendum u Škotskoj pokrenuo lavinu

Velika panika nastala je u redovima tri velike britanske stranke: kratko prije referenduma o nezavisnosti Škotske, izgledalo je kao da bi zagovornici nezavisnosti mogli trijumfovati. Vladajući konzervativci, njihovi koalicioni partneri- liberalne demokrate, kao i laburistička opozicija, jednom su, za promjenu, bili složni: u želji da spriječe otcjepljenje Škotske. Dva dana prije referenduma su trojica stranačkih lidera očajnički obećali da će Škotska, ukoliko kaže Ne otcjepljenju, dobiti veća prava, prije svega u oblasti poreske i socijalne politike. Nije poznato koliko je to obećanje doprinijelo da većina građana zaokruži Ne. U svakom slučaju, Škoti sada premijera Dejvida Kamerona drže za riječ. Ali, moguće je da je on napravio račun bez krčmara. Krčmar, to su poslanici konzervativne stranke, koji obećanje Škotskoj ocjenjuju kao pretjerano, ali i nepravedno prema Engleskoj.

Jedan parlament samo za Englesku?

Konzervativni poslanik Džejms Varton smatra: „Mora nešto biti i za Englesku.“ Pozadina svega toga je da periferne oblasti Ujedinjenog Kraljevstva – Škotska, Vels, i Severna Irska – u međuvremenu imaju svoja tijela i ograničene privilegije – samo Engleska, kao daleko najveća zemlja, ne. Mnogi smatraju i da nije pošteno da u parlamentu u Vestminsteru sjede i škotski, velški i sjevernoirski poslanici i glasaju o pitanjima koja se tiču Engleske. Najglasniji zagovornik tog pokreta među konzervativcima je londonski gradonačelnik Boris Džonson. On se često spominje kao budući šef stranke i već sada bi mogao da bude opasan za Kamerona. „Ukoliko škotskim političarima dajemo više moći, onda bi jednostvano morali da se pozabavimo osnovnim nepravdama prema Engleskoj“, kazao je Džonson za dnevni list Dejli telegraf. Kameron je dakle izložen ne samo škotskom, već i engleskom pritisku. Kako bi tačno trebalo da izgleda federalizacija Ujedinjenog kraljevstva, nije poznato.

U svakom slučaju, to bi bio komplikovan projekat, koji bi se doticao viševjekovne tradicije. Tako nešto ne bi smjelo da bude prenagljeno, smatraju u Laburističkoj partiji – ne prije izbora za Donji dom parlamenta sljedeće godine. „Sa našim ustavom se ne bi trebalo poigravati“, kratko je naglasio laburista Ed Bols u intevjuu za BBC. Ono što je prešutio: laburisti su relativno jaki u Škotskoj, ali mnogo slabije zastupljeni u Engleskoj. U nezavisnom engleskom parlamentu, laburisti bi dakle bili u manjini.

Svaki slučaj drugačiji

Separatisti u drugim evropskim zemljama koji su pomno pratili škotski referendum, sa istim zanimanjem će pratiti i projekat dalje federalizacije. Pobornici nezavisne Katalonije pozivaju se, recimo, na svoje škotske kolege. Škotsko Ne ih je doduše malo utišalo, ali oni ne odustaju od svog cilja. Isto tako, španska centralna vlada odbacuje mogućnost održavanja referenduma u Kataloniji.

Da li bi federalizacija zemalja sa separatističkim tendencijama bio put da se regioni održe na broju, bilo da je riječ o Škotskoj, Kataloniji ili Južnom Tirolu? Janis Emanouilidis iz briselske organizacije "European Policy Centre" upozorava da kopiranje federalnih uređenja neće funkcionisati: “Svaki slučaj mora pojedinačno da se stavi pod lupu. Federalne jedinice kao što su Njemačka ili Švajcarska su razvijene, one su išle svojim putem i tako bi trebalo da bude u svakom pojedinačnom slučaju.“

Komisija podržava nacionalne države

Pretpostavka je naravno da države prihvate federalizaciju. Upravo španska vlada u ovom trenutku pribjegava konfrontacionom kursu u odnosu sa regionalnom katalonskom vladom i nije spremna ni na kakve kompromise. To je evropski trend, smatra Janis Emanouilidis: „Centralne vlade to pokušavaju da zaustave, pokušavaju da ponude kompenzacije, blage autonomije u pojedinim slučajevima, ali generalno takvi autonomaški pokreti se nastoje suzbiti.“ Centralne vlade u tome dobijaju neuobičajenu podršku: Evropska komisija, koja bi, prema mišljenju Emanouilidisa, u stvari „trebalo da bude suzdržana“, upozorava na posljedice nezavisnosti. Predsjednik komisije Žoze Manuel Barozo lično je rekao da bi pristup nezavisne Škotske u EU bio težak. Razlog za to upozorenje su, prema mišljenju Emanouilidisa „strahovi, kako Brisela, tako i nacionalnih država od mogućih posljedica“. EU bi bila još heterogenija, a proces donošenja odluka na evropskom nivou postao bio komplikovaniji nego što jeste.

Škoti podsjećaju na obećanje

Po završetku referenduma u Škotskoj, premijer Kameron je izjavio da se pitanje nezavisnosti „riješilo za period jedne generacije“. Ali škotski nacionalisti sada žele Kamerona vidjeti na djelu. Za nastavak pritiska pobrinuće se već Nikola Sterdžon. Ona će najverovatnije biti nasljednica Aleksa Salmonda, koji je poslije referendumskog Ne najavio povlačenje sa mjesta predsjednika Škotske nacionalne partije. Sterdžon će ponovo pokrenuti pitanje nezavisnosti, ukoliko tri velike britanske partije ne bude ispoštovale obećanje. „Činjenica je“, smatra ona, „da zagovornici nezavisnosti, zajedno sa onima koji su zaokružili Ne, zbog obećanja o proširenju škotskih ovlaštenja, čine većinu za stvarne promjene“. Taj pritisak neće popustiti tako brzo.