"Retuširanje" događaja unutar SPC
17. maj 2013U javnosti i medijima u Srbiji već duže vrijeme kruže informacije o navodnom seksualnom zlostavljanju maloljetnika u koje je umiješan episkop vranjski Pahomije, prenosi list Süddeutsche Zeitung.
"Za razliku od sličnih skandala u Njemačkoj, SAD ili Irskoj, Srpska pravoslavna crkva i njoj bliska vlada u Beogradu nisu baš ažurne u nastojanjima da se svi događaji razjasne. Episkop Pahomije je optužen za seksualno zlostavljanje 2002. godine. Tada je četvero maloljetnika, od kojih je najmlađi imao 13 godina, zajedno s roditeljima otišlo na policiju i prijavilo ga.
Međutim, pred sudom su se stvari odvijale dobro za vladiku. Krivično djelo seksualnog zlostavljanja u Srbiji zastarijeva nakon četiri godine, a proces je razvlačen upravo pune četiri godine. Uoči presude 2007. godine se tadašnji ministar pravosuđa Srbije sastao sa sudijama. Dan poslije toga Pahomije je oslobođen uz obrazloženje da su izjave maloljetnika, kao i svjedočenja monaha i sestara iz manastira, nevjerodostojne. Vrhovni sud Srbije je kasnije ukinuo oslobađajuću presudu uz obraloženje da je "donesena mimo zakona". Novog procesa ipak nije bilo jer je slučaj zastario.
Na naslovne strane medija stigao je i vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije. Najkasnije od početka 2010. kada je jedan beogradski striper otvoreno progovorio o svojoj vezi sa Vladikom, smatralo se da su potvrđene glasine o njegovoj homoseksualnosti. To bi bila njegova privatna stvar, kada ne bi postojale dvije okolnosti.
SPC je zvanično veliki protivnik homoseksualnosti. Sam patrijarh Irinej je u oktobru 2012. podigao svoj glas protiv gay-parade koju je ocijenio kao "paradu sramote". Osim toga Kačavenda se nije ograničio samo na seks sa muškarcima. On je, navodno od svojih saradnika tražio da mu podvode i dječake. Vasilije sve ovo poriče. O njegovom slučaju će se u vrhu crkve raspravljati na Crkvenom saboru koji će se održati 21. maja", prenosi Süddeutsche Zeitung.
Intervenišite u Siriji prije nego bude prekasno
List Die Welt piše kako se prvenstveno SAD nakon iskustava u Iraku i Afganistanu ustežu da intervenišu u Siriji. Pri tome, primjer Libije pokazuje kako se vojne intervencije mogu nazvati uspješnim, ako se ciljevi ne postave isuviše visoko. U Libiji danas ne vlada idilični mir, a ta država nije ni blizu stabilnoj demokratiji. Ipak, Libijci su danas oslobođeni jednog sadiste i jednog od najbrutalnijih despota novije istorije. Iako do zuba naoružane paravojne jedinice još uvijek remete red i mir, Libija se nije raspala u krvavom ratu, što su neki predviđali, piše Die Welt i nastavlja:
"Istim argumentom, da bi intervencija sa strane mogla načiniti stvari još gorim, Zapad je opravdavao što nije ništa uradio da zaustavi ratove na Balkanu devedesetih godina prošlog vijeka. Tek kada je NATO 1995. intervenisao u Bosni i Hercegovini, a potom i 1999. na Kosovu, i to bez izričitog mandata UN-a, zaustavljeni su međuetnički sukobi.
Pri tome je konačni rezultat daleko od idealnog. Tako su na Kosovu nakon povlačenja srpskih snaga vlast preuzeli nacionalisti iz pokreta UČK, koji su odgovorni za razna kršenja ljudskih prava. Međutim, bez obzira na to koliko nesavršen i nesiguran se činio mir na Balkanu, on je i više od 15 godina nakon okončanja posljednjeg sukoba, još uvijek prisutan.
Režim sirijskog predsjednika Asada neće obustaviti pohod protiv vlastitog naroda sve dok ne osjeti ozbiljnu vojnu prijetnju. Natavak sukoba u Siriji je katastrofa, ne samo iz humanitarnih, nego i iz strateških razloga. Nekontrolisani rat u Siriji prijeti da preraste u veliki rat u cijelom regionu", zaključuje Die Welt.
Autor: Azer Slanjankić
Odgovorna urednica: Jasmina Rose