Ruski kolaboracionisti među Ukrajincima

Dmitrij Novicki radi u jednom skromnom podrumu. On je policajac u Kupjansku, na istoku Ukrajine. Sa svojim kolegama istražuje zločine, udare raketa i pokušava spriječiti pljačke. Ali jedan zadatak je posebno važan za Novickog: pronaći kolaboracioniste. "Znamo da ovdje još ima mnogo kolaboracionista. Neki su otišli u zapadnu Ukrajinu ili druge regione. Radimo na tome - a zaposlili smo i novo osoblje. Doveli smo mlade kolege iz drugih oblasti. Dokle god postoje mogućnosti, vodićemo istrage na ovom području. Ranije ili kasnije, svako će morati odgovarati za svoja nedjela", kaže Novicki.

Kupjansk je udaljen samo nekoliko kilometara od fronta. Pola godine grad je bio pod ruskom okupacijom, zatim su ga ukrajinske trupe ponovo osvojile. Takođe uz pomoć Dmitrija Novickog. Policajac je prikupljao važne informacije za ukrajinske trupe – to je bio opasan zadatak. "Bilo je mnogo kolaboracionista među mojim kolegama. Prešli su na drugu stranu i počeli nas izdavati", priča policajac. "Znali su gdje živimo, imali su sve podatke, gdje se nalazimo, koja auta vozimo. Pokazivali su Rusima koga i gdje trebaju tražiti."

Udruženi s neprijateljem

Kupjansk nije usamljen slučaj. Rat protiv Ukrajine također je priča o kolaboraciji. Po tom pitanju je posebno poznat  grad Herson na jugu zemlje.  Tamo su dijelom bili infiltrirani agenti SBU- ruske obavještajne službe, koja djeluje u unutrašnjosti zemlje. Oni se sumnjiče da su  radili za Rusiju  i omogućili brzo napredovanje napadača. Danas Ukrajina lovi kolaboracioniste u oslobođenim područjima - i ima problem, objašnjava Aleksandar Pavličenko iz Helsinškog odbora za ljudska prava. "Praksa pokazuje: Najveći kolaboracionisti bježe. Dakle, oni koji su zauzimali rukovodeće pozicije u upravi, policiji, pravosuđu ili obrazovanju." Oni bi rado da pobjegnu u Rusiju, gdje dobijaju velike sume novca i stanove, objašnjava Pavličenko. U tom slučaju ih je nemoguće uhapsiti. "U Ukrajini ostaju samo sitne ribe. Njihova uloga i obim zločina su beznačajni, ali činjenica je da su podržavali okupatorski režim."

"U dubini svojih srca čekaju na Ruse"

U svom uredu u Isjumu, istočnoj Ukrajini, lokalni novinar Konstantin Grigorenko pokazuje najnoviji broj svog lista. Procesi protiv kolaboratera su važna tema za Grigorenka. On je pobjegao pred ruskom vojskom, jer je kao novinar strahovao za svoj život. Okupacija je ostavila tragove u gradu do danas, kaže Grigorenko: "Između ljudi koji su bili pod okupacijom i onih koji su se vratili nakon potiskivanja Rusa, nastala je podjela. Ona postoji i danas. Poznajem mnoge ljude koji su sarađivali s okupatorima. Ne vjerujem tim ljudima. Još uvijek su u gradu, slobodno se kreću ulicama. I nisu promijenili svoj stav."

Međusobno nepovjerenje i optužbe obilježavaju život na oslobođenim teritorijama, koje su bile pod ruskom vlašću. Mnogi povratnici sumnjaju u one, koji su ostali, da su kolaboracionisti. A ti, koji su ostali, kažu: Ko nije doživio okupaciju, ne bi trebao donositi sudove o tome kako su ljudi, koji su ostali, preživjeli.

I gradonačelnik Isjuma pobjegao je pred ruskom vojskom - zbog toga ga neki nazivaju izdajnikom. Valerij Marčenko ne vjeruje dijelu stanovništva. "Postoje ljudi, koji su bili kolaboracionisti. Bili smo skoro šest mjeseci okupirani i oni su sarađivali s Rusima. Vjerujem da još uvijek čekaju na njihov povratak." Ti ljudi se sada drugačije ponašaju, kako ne bi imali problema. Pozicioniraju se za Ukrajinu i podržavaju ukrajinske oružane snage, kaže gradonačelnik Marčenko. "Ali, vjerujem da u dubini svoje duše čekaju na Ruse."

Zakon o krivičnom gonjenju kolaboracionista

Još u martu 2022. - samo nekoliko sedmica nakon početka ruskog agresorskog rata - ukrajinska vlada je donijela zakon o krivičnom gonjenju kolaboratera. Ali, taj zakon ide previše u širinu, kritikuju aktivisti za ljudska prava poput Aleksandra Pavličenka. To postaje problem za sudije. Pavličenko daje primjer jednog okupiranog sela u Hersonskoj oblasti na jugu Ukrajine: „Ljudi još uvijek žive u selu, a okupatori im donose humanitarnu pomoć, hranu i sredstva za higijenu. Oni ne idu od vrata do vrata i dijele hranu, već traže da to uradi uprava sela. Dobili su ime žene, koja je radila u seoskom vijeću. Dostavili su joj hranu i ona je dijeli seljanima." Prema ukrajinskom zakonu, ta žena bi sada mogla biti optužena za saradnju sa okupatorskim režimom. Ovaj pristup nailazi na kritike.

Nema drugog izbora

Smećem zatrpan stan u višespratnici u Izjumu. Ovdje živi Serhij Krivorotov. Tokom okupacije radio je u pošti, koju su osnovale ruske službe sigurnosti. "Nismo bili jedini. Nismo htjeli samo da nešto zaradimo, mi živimo ovdje. Šta da uradimo sa svim ovim smećem? Ono privlači pacove i oni nam dolaze u kuće i podrume."

Bilo da se radi o pošti, odvozu smeća ili školi - svako ko je radio za okupatorski režim sada je sumnjiv, smatra novinar Kostjantin Hrihorenko. Međusobno nepovjerenje je veliko. "U prevazilaženju traume može pomoći samo vrijeme i pravedni zakoni", zaključuje gradonačelnik Marčenko.

ARD-Tagesschau/jr

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu