Ruski susjedi povećali izdatke za odbranu

U cijelom svijetu izdvajanja za vojne troškove jedva da su promijenjena, ali se ipak mijenja njihova raspodjela, stoji u novom, godišnjem izvještaju o vojnim izdacima u svijetu Štokholmskog instituta za mirovna istraživanja, SIPRI.

"Općenito gledano najprije raduje da je u najmanju ruku zabilježen lagani pad širom svijeta", komentira novu studiju SIPRI-ja ekspert za pitanja naoružanja Jan Grebe iz BICC-a (Bonn International Center for Conversion). Grebe, koji je u BICC-u zadužen za index globalne militarizacije, kaže da je ipak lagani pad od 0,4 posto prije svega rezultat mjera štednje u američkom budžetu za odbranu i u mjerama štednje brojnih zemalja EU.

Faktor-Ukrajina postaje očit

Također u Europi se mogu vidjeti posljedice ukrajinske krize, koje uznemiruju prije svih ruske susjede, kaže glavni autor studije SIPRI-ja, Sam Perlo-Freeman.

"Poljska ubrzava modernizaciju svoje odbrane. Baltičke zemlje su još 2014. godine povećale svoj vojni budžet i 2015. godine će nastaviti", kaže Perlo-Freeman.

SIPRI se u svojoj studiji poziva za izvore, koji su dostupni javnosti, poput budžeta država u kojem je zvanično naveden i budžet u vojne svrhe. Zbog toga, kaže Perlo-Freeman, konkretni podaci o 2014. godini još uvijek ne dozvoljavaju izvlačenje dalekosežnih zaključaka, ali se trend usljed ukrajinske krize ipak već može prepoznati.

Nasuprot tome ekspert za naoružanje Jan Grebo upozorava na to da se ne izvlače preuranjeni zaključci. "Razvoj situacije se prije svega ne može posmatrati u direktnoj vezi sa ruskom politikom. Bile su to sveopće mjere modernizacije u brojnim zemljama koje su poboljšale stanje u odbrambenim snagama", kaže Grebe.

Švedska povećala spremnost na odbranu

Mali znakovi ipak upućuju u najmanju ruku na povećanu pripravnost. Švedska doduše nije članica NATO-a, ali je - kako stoji u studiji SIPRI-ja - ipak posljednjih godina kontinuirano jačala suradnju sa Zapadnom vojnom alijansom i baltičkim i nordijskim zemljama.

Koncem 2014. godine je švedski parlament donio odluku o povećanju budžeta za odbranu za 2015. godinu - između ostalog kako bi mogao bolje reagirati na eventualno proširenje krize u Ukrajini.

"Švedska je uvela promjene na planu dugogodišnje politike štednje kada je riječ o izdvajanjima za odbranu i u određenoj mjeri povećala vojni budžet", kaže Perlo-Freeman iz SIPRI-ja. On naglašava da nova studija pokazuje da sada povećanjem vojnih izdatraka na krizu reagiraju samo neposredni susjedi Rusije. Druge zemlje NATO-a i EU, koje su geografski daleko, se nasuprot tome u osnovi pridržavaju dosadašnjeg kursa štednje. Ipak, kaže Perlo-Freeman: "Kriza u Ukrajini je dovela do toga da su zemlje NATO-a i članice EU napravile fundamentalno novu procjenu sigurnosnog stanja u Europi. I da su potencijalnu prijetnju iz Rusije - posebice za baltičke zemlje - procijenile na novi način."

Rusija gubi resurse

Drugo pitanje je da li će Rusija moći provesti planiranu modernizaciju sigurnosnih snaga, kaže Jan Grebe iz BICC-a. Uvoz iz Europe usljed EU-embarga nije više moguć, a time ni tehnička obnova vlastite vojne industrije u što je postojala nada. Drugi problem za rusku vojnu industriju je zastarjelost postrojenja, kaže Grebe.

"U jednom trenutku će doći do gubitka znanja, kada mnogi inženjeri odu u mirovinu, tako da će ruska vojna industrija dobiti masovne probleme u razvoju novih produkata."

Također bi moglo doći do toga da Rusiji ponestane novca za ambicioznu modernizaciju sigurnosnih snaga, smatra Sam Perlo-Freeman iz SIPRI-ja. Prije svega smanjenje cijena nafte i gasa, ali i sankcije EU prema Rusiji su već dovele do smanjenja vojnog budžeta Rusije: "Kao posljedicu ukrajinske krize Rusija je najavila da i pored svih potreba štednje ne namjerava provesti kraćenja u budžetu za odbranu, ali je ipak za 2015. već morala smanjiti budžet za pet procenata", kaže ekspert SIPRI-ja.

Oružje za naftu

Zapravo ne postoji jasna povezanost između prihoda od nafte i vojnog budžeta. Tako su, prema izvještaju, brojne zemlje koje za vojsku izdvajaju više od četiri posto svog brutonacionalnog proizvoda, zemlje izvoznici nafte.

"Prvih pet zemalja na listi - Oman, Saudijska Arabija, Južni Sudan, Čad i Libija - spadaju u najveće izvoznike nafte", kaže Perlo-Freeman, koji vidi dodatni zajednički faktor za ekstremno velike vojne izdatke: "Najveći zajednički nazivnik je to da su samo rijetke od tih zemalja demokratske", kaže on i dodaje da su od tih 20 zemalja samo tri - Liban, Izrael i Namibija - klasificirane kao demokratske. To objašnjava i veliki budžet za vojsku: "One se ne moraju opravdavati za svoje izdatke, one investiraju u jačinu i lojalnost naoružanih trupa kako bi osigurale svoj režim. To su glavni faktori kada je riječ o vojnim izdacima autoritarnih režima."

Perlo-Freeman kaže da ipak postoji još jedan faktor za ekstremno velike izdatke za vojsku i naoružanje u totalitarnim zemljama, koje su izvoznice nafte: "Djelomice tajna trgovina oružjem i interesi brojnih zapadnih vlada i firmi, koje te poslove obavljaju, je veoma efektivan način da se dio prihoda od nafte usmjeri na privatne bankovne račune donositelja odluka."