Satira o Erdoganu: "Proračunato kršenje zakona"

Deutsche Welle: Gospodine Kompa, Vi ste advokat specijalizovan za medije i autorska prava. Komičar Jan Böhmermann je u svojoj emisiji "Neo Magazin Royale" na drugom programu njemačke televizije ZDF objavio"Uvrjedljivu (difamirajuću) pjesmu" turskom predsjedniku Erdoganu, sluteći da će zbog toga dobiti velike probleme. Šta mu se pravno stavlja na teret?

Markus Kompa: Razmatra se da mu se na teret stavi uvreda predstavnika jedne strane države po paragrafu 103 Krivičnog zakona. To međutim pretpostavlja da postoji zahtjev za krivičnim gonjenjem u Turskoj i da njemačka vlada mora dati saglasnost za krivično gonjenje. Drugim riječima "Crni Petar" se sada nalazi u rukama kancelarke Merkel. Mogao bi uslijediti i zahtjev za krivičnim gonjenjem od strane samog Erdogana zbog uvrede po članu 185 Krivičnog zakona (§ 185 StGB). On bi to mogao učiniti zbog uvrede, kao i svaki drugi građanin. Ali u tom slučaju mora sam djelovati i za njega to ne može učiniti neko drugi. U skladu sa civilnim pravom bi se moglo insistirati da se Böhmermannu zabrani pravo ponovnog emitovanja spornih sadržaja ili ponovnog oglašavanja u vezi sa istom temom i osobom. Međutim, drugi program njemačke TV je sporni dio već uklonio iz emisije i medijateke. Moglo bi se zatražiti i obeštećenje, ali to je više teoretski.

Janu Böhmermannu se prebacuje da je prešao granice satire i da je postao uvrjedljiv.

Najprije se ispituje da li je u pitanju uvreda, dakle da li neko ima opravdan povod da se osjeća uvrijeđenim. U ovom slučaju, to dokazati neće biti tako teško.

Šta pod tim podrazumijevate, kada kažete da to neće biti tako teško?

Neosporno je da je pjesma Jana Böhmermanna ("Schmähgedicht“) uvrjedljiva. Ali pitanje koje se postavlja je da li je ono što je rekao protuzakonito? To pitanje se ne mora neizostavno odgovoriti sa "Da!" zato što se radi o satiri. Satira je posebna vrsta slobode mišljenja i govora koja je po članu 5 Ustava posebno zaštićena. Ovdje bi se čak moglo raditi o umjetničkoj slobodi koja je posebno zaštićena. Ali satira, umjetnička sloboda i sloboda mišljenja nisu ipak iznad svega. Prije svega, kada se radi o povredi prava stranih osoba. Stoga se u svakom pojedinačnom slučaju mora tačno preispitati i odvagati da li je satira opravdana i čiji argumenti preovladavaju.

U Njemačkoj su već podignute krivične prijave protiv Jana Böhmermanna. Može li svako, ko smatra da je Böhmermann uvrijedio Erdogana, podići krivičnu prijavu?

Ne može. Čak i normalni delikti uvrede predviđaju da tužbu može da podigne samo onaj ko na to ima pravo, u ovom slučaju gospodin Erdogan. Uvreda stranog državnog organa po paragrafu 103 Krivičnog zakona, o kojoj se sada diskutuje, pretpostavlja, kao što rekoh, zahtjev Turske za krivičnim gonjenjem.

Državno tužilaštvo u Mainzu je na krivične prijave odgovorilo pokretanjem krivične istrage. Šta sve to znači u kontekstu satire, Böhmermanna, Erdoğana, uvrede i kulturoloških razlika?

U načelu važi pravilo pokretanja istrage kada se Državno tužilaštvo upozna sa nečim što bi moglo ispunjavati uslove krivičnog delikta. Uglavnom onaj ko je pogođen, ulaže krivičnu prijavu. Neuobičajeno je da Državno tužilaštvo izlazi u javnost bez da postoji krivična prijava.

ZDF je uklonio sporni video iz emisije i iz medijateke. Da li se radilo o predostrožnosti ili poslušnosti?

I o jednom i o drugom. Postojala je ionako opasnost da se sporni saržaji uklone sudskim putem. ZDF je međutim ipak donio odluku koja je bila više politička. U videu postoje opscenosti - razvratni sadržaji koje u osnovi niko ne mora da trpi i koje bez daljnjeg ni ovaj konkretan povod ne može da opravda. Ja ZDF u ovoj odluci mogu dobro da razumijem.

Jan Böhmermann je u svojoj "Uvrjedljivoj pjesmi" ("Schmähgedicht") i sam rekao da udara ispod pojasa i da je to što on govori u svom videu zabranjeno. Je li i to spada u satiru?

To što tako nešto deklarirate kao satiru ili umjetničku slobodu ne znači automatski da ste oslobođeni odgovornosti. U ovom specijalnom slučaju bi to moglo funkcionisati. Tim prije što sudovi prave razliku između suštine ili osnove satire i njenog da tako kažem spoljašnjeg omotača. Suština satire nije tvrdnja da se udara ispod pojasa , već je suština da Erdogan želi da zabrani satiru. Upravo to Jan Böhmermann raščlanjuje do krajnjeg apsurda. Sada se mora postaviti još jedno pitanje: Da li je forma i način na koji je sve upakovano, prihvatljiva? Sve je bilo jako vulgarno i ne bih mogao staviti ruku u vatru da će njemački sudovi učestvovati u tome. Sve je pitanje vrednovanja. Da bi gospodin Böhmermann transportovao suštinu satire, nije bilo potrebno da piše stihove o Erdoganovom opštenju s kozama. Upravo na polju seksualnosti postoji svojevrsna osjetljivost njemačkih sudova.

Govorili smo o paragrafu 103 Krivičnog zakona. Ako zaista dođe do podizanja tužbe, prijeti li Böhmermannu zatvorska kazna?

To ne smatram vjerovatnim. U krajnjem slučaju sve će se završiti novčanom kaznom. U zatvor se šalje samo neko ko je prethodno počinio ozbiljno krivično djelo - ali ne kod ovakvih stvari. Böhmermann možda i može očekivati blagonaklonost suda, s obzirom da je i sam bio sudija-volonter u Upravnom sudu u Kelnu. Mogu zamisliti da će dobiti novčanu kaznu. Ali publicitet i vrijednost koju je izvukao iz ovog PR-poteza su nemjerljivi.

Gospodin Böhmermann naglašava u videou da mi u Njemačkoj imamo slobodu mišljenja i govora i da uživamo umjetničke slobode. Da li bi se moglo reći da se Jan Böhmermann sa svojim videom odvažio na nešto hrabro ili je to bila riskantna igra s vatrom?

To je bilo proračunato, iskalkulirano kršenje zakona, mada je pitanje (koje će se vrednovati) da li bi jedan ratoborni političar poput Erdogana morao sebi da dopusti jednu takvu satiru. Karikatura koja Franza-Josepha Straußa pokazuje u seksualnom kontekstu sa životinjama je svojevremeno bila zabranjena. Međutim, bezgranična sloboda mišljenja i govora ne bi nužno bila kulturološki dobitak. Granice moraju postojati, sve ne može biti dozvoljeno. Prava koja uživa svaki pojedinac imaju svoje utemeljenje i opravdanost, a Jan Böhmermann je važan nosilac i kreator javnog mnijenja.

Markus Kompa je kelnski advokat, specijaliziran za medije i autorska prava i na ovu temu ima blog (www.kanzleikompa.de).

Razgovor vodila Gaby Reucher.