Sergej Lavrov: Nediplomatski diplomata

U SAD novoizabrani predsjednik Donald Trump govori o novom prijateljstvu sa Moskvom, a u Europi se sve glasnije razmišlja o labavljenju sankcija koje su uvedene Rusiji. To su samo neki primjeri zbog kojih bi Sergej Lavrov ovih dana mogao biti zadovoljan. Čini se da je 66-godišnji ruski ministar vanjskih poslova položio svoj dosadašnji ispit na funkciji ruskog šefa diplomatije a to je: u krizinim vremenima diplomatijom ojačati Rusiju ili u najmanju ruku učiniti da se to tako čini.

Na istoj ravnopravnoj razini sa SAD

Nakon besprimjerenog zahlađivanja odnosa između Rusije i Zapada, izazvanog ruskom aneksijom Krima 2014. godine, Lavrov je morao spriječiti vanjskopolitičku izolaciju svoje zemlje. To mu je pošlo za rukom između ostalog angažmanom u različitim formama pregovora, procjenjuju promatrači. Bilo da je riječ o Ukrajini, Iranu ili Siriji: ruski ministar vanjskih poslova je proteklih godina mnogo putovao svijetom. Njegovi nebrojeni susreti sa američkim ministrom vanjskih poslova Johnom Kerryem ostali su za Washington bez uspjeha, a bili su uspješni za Moskvu. Rusija je agirala, onako kako je dugo željela, na ravnopravnoj razini sa Amerikom.

U jednoj analizi Vijeća za vanjsku i sigurnosnu politiku (SVOP) - renomirane organizacije moskovskih eksperata, ruska diplomatija u proteklim godinama je pohvaljena kao "zaista majstorska". Vanjska politika je, kako navode u ovoj organizaciji, "do sada uspjevala da kompenzira" slab ekonomski razvoj zemlje.  

Diplomata od karijere - stare škole

Ruski šef diplomatije iza sebe ima dugu diplomatsku karijeru. Lavrov, koji je rođen 1950. godine, pripada generaciji predsjednika Vladimira Putina. Nakon studija na elitnom moskovskom Institutu za vanjskopolitičke odnose (MGIMO), Lavrov je prošao sve stanice jednog diplomate - od dna do samog vrha.   

U periodu od 1994. do 2004. godine bio je ruski ambasador pri Ujedinjenim narodima u New Yorku. Nakon toga ga je Putin imenovao ministrom vanjskih poslova i očito je s njim do danas zadovoljan. Lavrov je u međuvremenu duže na poziciji šefa diplomatije nego svi njegovi prethodnici nakon raspada Sovjetskog saveza. On je također jedan od ministara sa najdužim stažem. 

Kako među kolegama tako i u krugu stručnjaka Lavrov uživa ugled vrlo profesionalnog diplomate, koji ruske interese brani s priličnom dozom oštrine. Kada je postao ministar vanjskih poslova, Rusija je stalno koristila pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a - od te prakse se Moskva 90-ih godina bila udaljila.

Orden za zasluge od Putina

Kao njegov idol slovi Aleksander Gorčakov, ministar vanjskih poslova i kancelar u Ruskom carstvu u 19. stoljeću. "Njemu je pošlo za rukom da ponovo uspostavi ruski utjecaj u Europi nakon poraza u ratu i uspio je to - ne korištenjem oružja, već diplomatijom", rekao je jednom prilikom Lavrov o Gorčakovu. Na sličan način Lavrov očito vidi stanje u Rusiji nakon okončanja Hladnog rata. On provodi Putinovu politiku, čiji je cilj učiniti Moskvu ponovo velikom u svijetu.

Međutim, Kremlj pri tome ne koristi samo diplomatiju kako to pokazuju događanja u Ukrajini i Siriji, što je pokazao njegov nastup na Konferenciji za sigurnost u Muenchenu 2015. godine.. Naime kada je Lavrov govoreći o Krimu rekao da se Rusija pridržava zakona, u dvorani je došlo do pojedinačnih izrugivanja.

2015. godine, kada je Lavrov napunio 65 godina, Putin ga je nagradio Ordenom za zasluge. Da li Lavrov pripada najbližem krugu ljudi oko predsjednika nije u potpunosti poznato. Neki mediji u Rusiji vjeruju da Lavrov nema veliki utjecaj na Putinovu vanjsku politiku i da samo provodi njegovu volju.

Nediplomatski diplomata

Za razliku od svojih prethodnika u Rusiji, ili većine ministara vanjskih poslova zapadnih demokratija, Lavrov s vremena na vrijeme pribjegava i nediplomatskim istupima. Njegova press konferencija u Moskvi sa ministrom vanjskih poslova Saudijske Arabije u avgustu 2015. godine dovela je do smijeha u Rusiji i čuđenja u inozemstvu. Kamere su snimile kako Lavrov sluša svog gosta i onda odjednom kaže "budale" i izgovara još jednu psovku. Na koga i šta je on mislio ostalo je nejasno. Na sličan način je Lavrov nedavno izgrdio jednog reportera, ali je to njegova glasnogovornica demantirala.

2008. godine je, kratko nakon rusko-gurzijskog rata u Južnoj Osetiji, kako su naveli britanski mediji, u jednom telefonskom razgovoru navodno grdio svog britanskog kolegu Davida Milibanda. Rusko ministarstvo vanjskih poslova je to demantiralo i saopćilo da je on samo citirao izjave jednog drugog kolege o gruzijskom predsjedniku Mihailu Sakašviliju.

Pušač, pjesnik, sportista

O Lavrovu, kao osobi, je poznato da mnogo puši i da svoj duboki glas može očito zahvaliti duhanu. 90-ih godina se navodno zbog zabrane pušenja posvađao sa tadašnjim generalnim tajnikom Ujedinjenih naroda Kofijem Ananom.

Istodobno je ruski ministar vanjskih poslova strastveni sportista i svake godine ide na pješačenje u prirodu. Lavrov također rado piše poeziju. Jedna od njegovih pjesama je postala himna nekadašnjeg fakulteta MGIMO. "Studirati - onda strastveno, piti - onda do kraja", stoji u toj pjesmi kao i: Ne treba popuštati već tvrdokorno ići do cilja. Čini se da je to i Lavrovljev životni moto.