"Sijera Leone i Liberija izgubile bitku protiv ebole"

Jonas Schmidt-Chanasit iz instituta za tropsku medicinu „Bernhard Nocht“ iz Hamburga u izjavi za Deutsche Welle kaže da on i njegove kolege „polako gube nadu za Sijera Leone i Liberiju“. Te dvije zemlje su dosta pogođene ebolom. „Pravo vrijeme za intervenciju je bilo u maju i junu“, kaže virolog i dodaje: „Taj trenutak je propušten."

Schmidt-Chansit očekuje da bi se virus mogao jako raširiti po zapadnoafričkim zemljama. Drugim riječima: skoro svaka osoba bi mogla biti inficirana, a polovina stanovništva, dakle oko pet miliona ljudi, bi podleglo toj bolesti, kaže taj virolog.

Pomoći gdje se još pomoći može

Schmidt-Chanasit zna da je to radikalna izjava. On tvrdi da se tom izjavom ni u kom slučaju ne zalaže za obustavu pomoći za zapadnoafričke zemlje. Naprotiv, on zahtijeva „masovniju pomoć“. Taj virolog smatra da je sada najvažnije spriječiti širenje bolesti na druge zemlje i pomoći tamo "gdje je još moguće, kao npr. u Nigeriji ili Senegalu". Schmidt-Chanasit također dodaje da se mora uložiti više novca u razvoj cjepiva.

U centrali njemačke humanitare organizacije Pomoć gladnima u svijetu (Welthungerhilfe), koja je trenutno dosta angažovana u zapadnoj Africi, kritikuju izjavu virologa Schmidt-Chanasita. „Takve izjave nisu konstruktivne“, izjavila je glasnogovornica te organizacije.

Jochen Moninger, koordinator humanitarne organizacije Welthungerhilfe u Sijera Leoneu, za DW je izjavio da je „ta izjava teška i netačna“. Moniger već četiri godine živi u Sijera Leoneu i izbijanje ebole je doživio od samog početka. „Poduzete mjere pokazuju pozitivne rezultate“, kaže Moninger i dodaje da je problem rješiv: "Širenje bolesti se može obuzdati“.

„Da je situacija beznadna, pokupio bih svoju porodicu i otputovao“, kaže Moninger. Međutim, on i njegova porodica ostaju u Sijera Leoneu.

Vlada u Sijera Leoneu je naredila 21-dnevni karantin za sva domaćinstva u kojima je zabilježen slučaj oboljenja od ebole. Vojnici i policajci čuvaju te kuće i sprječavaju da druge osobe dođu u kontakt sa oboljelima ili da oni napuste kuću. Moninger tvrdi da je to prava metoda: bolesni se moraju izlovati – ukoliko je potrebno čak i uz pomoć vojske.

Očaj samo šteti

Moniger kaže da ne poznaje situaciju u Liberiji, ali da ima utisak da se „tamo nešto dešava što nije dobro“. On ipak dodaje da izjava Schmidt-Chanasita, kada je riječ o Liberiji, možda i nije pogrešna.

Liberija nije poduzela iste mjere kao Sijera Leone. Svjetska zdravstvena organizacija u svom izvještaju navodi da se oboljeli od ebole u glavnom gradu Monroviji voze gradskim prevozom u potrazi za bolesničkim krevetom i da se, ukoliko ga ne pronađu, vraćaju kući. Tako se virus širi u gradu. Međutim, Moniger ističe istovremeno da je „širenje očaja opasno“. U opasnosti su životi velikog broja ljudi i takve izjave „samo pogoršavaju situaciju“.

Katastrofalno, ali ne bez nade

Svjetska zdravstvena organizacija ne želi komentarisati Schmidt-Chanasitove izjave. Referentica za odnose s javnošću Fadéla Chaib kaže da postoji nada za obje ove zemlje. „Situaciju možemo staviti pod kontrolu u roku od šest do devet mjeseci“, izjavila je Chaib za DW i dodala da je situacija u Liberiji „veoma ozbiljna“.

Vlada je preopterećena, kaže ona i dodaje da novi centri, koji se otvaraju za smještaj oboljelih od ebole, odmah bivaju puni novih pacijenata. Liberija je zemlja sa najvećim brojem oboljelih i umrlih od ebole. Situaciju pogoršava i činjenica da je od ebole preminulo i više od 80 ljekara i medicinskog osoblja. Svjetska zdravstvena organizacija očekuje da će u narednih nekoliko sedmica biti zaraženo još nekoliko hiljada ljudi.

Samo se zajedno možemo spasiti

Chaib kaže da se u borbu protiv epidemije ne trebaju samo uključiti susjedne zemlje, nego i Evropa i SAD. Ona dodaje da je tek tada moguće pobijediti u toj borbi.

Da bi se epidemija stavila pod kotrolu, mora se zaustaviti širenje virusa, prije svega na medicinsko osoblje. „Uradićemo sve kako bismo zaustavii širenje epidemije. Zapadnu Afriku nećemo ostaviti na cjedilu“, kaže Chaib.