Sirija, Irak i budućnost džihadizma

Džihadistička organizacija „Islamska država“ (IS) je dvije godine pod kontrolom držala grad Faluđa. Iračka armija je u proljeće ove godine počela pripreme za oslobađanje grada. Od tada se obruč oko metropole sve više stezao, da bi konačno, krajem juna, grad bio pod kontrolom iračke armije. Trenutno se steže obruč oko Mosula, grada čija se okupacija u junu prije dvije godine gledala kao najveći vojni uspjeh IS koji je imao veliku simboliku.

Za vrijeme marša na Mosul, armija je pod kontrolu vratila veći broj manjih mjesta. Za oslobađanje milionske metropole se očekuju velike borbe. Specijalni izaslanik njemačke vlade za Bliski istok, Joachim Rücker, polovinom jula je rekao da bi zbog tih borbi oko milion ljudu moglo krenuti u izbjeglištvo.

I džihadisti u Siriji su također u nevolji. Sirijska armija od početka juna napada četvrt milionskog grada Alepa koja je pod kontrolom IS. Pri tome se ne obraća pažnja na civile. Čak se ne obraća pažnja i na naseljene zgrade i bolnice. Samo u julu je armija napala 15 medicinskih centara. Na meti napada su i stambena naselja.

Brutalnost kao strategija

Režim, kao i u proteklih pet godina, ne obraća pažnju na civile. Posmatrači navode da je režim odgovoran za najveći dio žrtava. Ali zato teroristi IS inceniraju smrt svojih žrtava na užasan način i snimak ubistva objavljuju na internetu.

Ta brutalnost djeluje i na IS. Otkako se 2011. proširio i na Siriju, džihadisti su na najbrutalniji način krenuli na civilno stanovništvo. Ljudi su odjednom nestajali, a nekoliko dana kasnije su pronađeni mrtvi, neki sa vidnim tragovima mučenja.

Takvim postupcima IS širi strah i istovremeno sprječavaju da ljudi, koji žive na teritorijama pod njihovom kontrolom, budu odani novim vladarima. Iračani (suniti), do prije nekoliko godina su borce IS-a gledali kao jednu vrstu zaštitnika od vlade u kojoj su dominirali šiiti. Međutim, takva očekivanja su se kasnije pokazala kao razočarenje.

Podrška civilnog stanovništva skoro da ne postoji

To doprinosi tome da se vladavina IS, gdje god bude napadnut, brzo iznutra ruši. Međutim, to ne znači da na to mjesto odmah dolaze sekularne snage. Bente Scheller, voditeljica bejrutskog biroa fondacije Heinrich Böll kaže da u većem dijelu Sirije daje prednost sekularnim snagama. „Međutim, što se više konflikt konfesionalizuje i što je on brutalniji, sve manje vidimo sekularne snage“.

Iz istog razloga se ne može računati da će sekularni suniti u Iraku ubrzo doći do izražaja. Osim toga su podjele između vjerskih grupa toliko duboke da često, i to svjesno, dolazi do oružanih sukoba između sunita i šiita. Takva iskustva sekularizam ne može tako lako zaboraviti.

Borci za zaštitu ljudskih prava sve češće kritikuju šiitske milicije u Iraku i Siriji zbog njihovih brutalnih postupaka protiv sunitskih civila. Upravo zbog toga, piše njemački magazin „Der Spiegel“ u posljednjem izdanju, IS bi mogao svjesno dobiti na legitimnosti. „Sve dok ubilački vazdušni napadi sirijskih i ruskih aviona budu nastavljeni, i suniti živjeli u strahu od šiita, IS bi se mogao vratiti i nakon totalnog gubitka svog kalifata“, piše u Spiegelu.

Bente Scheller smatra da je Assadov režim u Siriji još uvijek daleko do toga da ponovo preuzme kontrolu nad zemljom: „Bez obzira na veliku podršku Irana, Hisbollaha i Rusije, Asadovom režimu nije pošlo za rukom da vrati ni predgrađa Damaska. Dakle, kako će funkcionisati kontrola nad cjelokupnom zemljom?“

Oproštaj od konfesionalizma

Dugoročno je taj izazov prije svega politički. Kako u Iraku, tako i u Siriji, ne treba raditi na uklanjanju konfesionalnog rivalstva stanovništva. To se može dogoditi samo postepeno u procesu koji će trajati godinama. Taj proces bi trebao staviti van snage političko-vjerski mehanizam koji su u posljednjih nekoliko godina u svoje lične svrhe zloupotrebljavali režimi Bašara al-Asada i njegovog oca, kao i irački diktator Sadam Husein i nakon njegove smrti premijer Nuri al-Maliki.

Kada je riječ o Siriji, ta zemlja dugoročnu perspektivu ima samo bez Bašara al-Asada. Nakon višegodišnjeg nemilosrdnog odnosa prema civilnom stanovništvu njemu će biti veoma teško prihvatiti činjenicu da više nije na vlasti. Sve dok se ne stvore takvi uslovi, obje zemlje neće biti imune na političko i vjersko nasilje.