Sirija kao Bosna i Hercegovina

„Sredinom devedesetih svijet je bio šokiran samim sobom. Dopušteno je da se dogode genocidi, prvo u Ruandi, a onda u Bosni“, piše Nicolas Richter u komentaru u listu “Süddeutsche Zeitung“ pod naslovom „Ništa za dobiti, mnogo za izgubiti“.

„U oba slučaja niko nije želio da se umiješa dok nije bilo prekasno; oba slučaja podsjećaju koliko košta kada čovjek ne pomogne kada treba pomoći. Nekoliko godina kasnije, snage SAD umarširale su u Irak – invazija je bila slabo pripremljena, sa još slabijim razlozima. Bio je to poguban, užasan rat i ujedno upozorenje da se ne treba miješati baš svuda.

I u trećoj godini sirijskog građanskog rata Zapad se pridržava lekcije iz Iraka. Barak Obama gotovo po svaku cijenu želi da se drži dalje od Sirije. Nakon zakazivanja devedesetih, Ujedinjene nacije su uvele princip odgovornosti za pomoć civilima, kada vlast u njihovim državama ne može ili neće da im pomogne. Obama je preformulisao taj princip – osjeća se odgovornim da sačuva Ameriku od nove avanture.

“Slično je razmišljao i Bill Clinton dok je Balkan gorio. I tada su SAD imale iza sebe jedan irački rat, i željele su da posvete nekoliko godina svojoj posrnuloj privredi. Ipak, nakon masakra u Srebrenici više nije bilo čekanja, SAD su napale bosanske Srbe i veoma brzo isposlovale mirovni sporazum. Danas je stanje u Siriji mnogo kompleksnije nego u Bosni. Ipak, lekcija balkanskih godina ipak ostaje: u nekim konfliktima morate napasti, prije ili kasnije, jer zvjerstva u jednom trenutku, iako su daleko, postaju nepodnošljiva“, piše pored ostalog u listu “Süddeutsche Zeitung“.

„Reformski program bez reformi“

List „Die Welt“ je danas (10.5.) objavio tekst u kojem se iznose kritike na račun reformskog plana kojeg će Slovenija predstaviti Evropskoj komisiji.

„Uobičajeni odgovor slovenske premijerke Alenke Bratušek ´sami možemo riješiti problem – potrebno nam je vremena´ samo je nagovještaj da je Slovenija sljedeći kandidat za pomoć EU. Vlada je izradila i usvojila plan o mjerama štednje kojim bi trebala stabilizovati dužničku krizu bez uzimanja kredita evropskih partnera. Međutim, sindikati, trgovinske komore, ekonomisti i udruženja poduzetnika su brzo reagovali.

Oni navode da program mjera štednje nije konkretan i da je pun velikih i nerealnih želja. Najveći problem slovenske privrede je bankarski sektor. Prema navodima vlade, bankarskom sektoru je do kraja jula potrebno 900 miliona eura svježeg kapitala. Stručnjaci procjenjuju da to nije dovoljno. Samo za tri najveće banke, koje su inače u državnom vlasništvu, za normalno obavljanje poslova, potrebno je 1,5 do 2 milijarde eura.

Jedan od velikih problema je i isprepletenost privrede i politike. Međunarodna savjetodavna kompanija „Ernst & Young“ navodi da je raširenost korupcije u poslovnom životu u Sloveniji najveća u EU. Komisija EU će svoju ocjenu o slovenskom programu mjera štednje dati 29. maja. Ako on bude nedovoljan, Komisija protiv Slovenije može pokrenuti postupak zbog ´makroekonomskog debalansa'. To bi moglo značiti novčanu kaznu u iznosu od 0,1 posto bruto društvenog proizvoda. Prave poteškoće u tom slučaju bi Slovenija vjerovatno imala na međunarodnom finansijskom tržištu. Pitanje je: ko bi bio spreman pozajmiti novac zemlji koja nema uvjerljiv reformski program? Bez pristupa finansijskom tržištu Sloveniji preostaje samo pomoć EU“, smatra novinar lista „Die Welt“.

Autor: Mehmed Smajić

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić